Mic, mic...

'Supermjesec' koji nas čeka ovog vikenda bit će još veći od onog u srpnju, a u isto vrijeme stiže i kiša meteora, što će napraviti pravi nebeski spektakl.

Ne mislim da sam nešto dobro ispala, ali budimo realni, treba se poneki put i suočit s istinom...naročito mi je grozno, kada ponosno marširam po gradu i onda se vidim u nekom izlogu...jao, totalno drugačije, nego sam si sebe zamišljala

Stari se, štaš'...

Moj rođendan je, eto kae!

...o pravima homoseksualaca...
da vas vidim homofobi...

Neku me večer optužio najgori homofob Iskrice, da sam ja homofob...
i još me zamijenio s nekim...ajde, u tim godinama hoće...da ga sad vidim...

Jednom me je zbog homoseksualaca napao na pasja kola, mislim da je to bilo baš ovo doba, doba parade, prije godinu dana...

Izvrijeđao me najgorim rječnikom, iako sam mu ja samo bila rekla, da mu želim. da mu dijete jednog dana dođe doma i kaže da je gay, pa da vidimo bi li i onda mrzio homo...pa nisam mu bila rekla ništa loše, nisam mu bila poželjela ništa loše, da bi me počastio s imenom stara kravetina i slično...

Reakcija je bila kao kad shit hit the fan, iako je izbrisao blog u roku od odmah, ja sam ga pročitala i odmah znala s kim imam posla...a šta ćeš...
Komentari su tada bili, od normalnih osoba, da je on možda prikriveni homoseksualac, pa se boji...ja ne vjerujem, ja mislim da je on balkanska muškarčina

Tresem se od groznice dok čekam da mi daju lijek, koji mi je prepisao moj Family doktor, kažu, dođi za 20 minuta, supermarket, nešto kao Billa. Tamo uvijek uzimam lijekove. Čoeče, zar ne vidiš da se tresem, daj mi lijekove i idem kući, ionako ne znam kako ću odvoziti do doma ovako bolesna. Osjećam se ko šit, sve me boli, kašljem, izgubila (dobar) glas, vruće okolo, vidim ljudi u ljetnom, a meni zima - zima.
Sjetim se ja, prodaju oni fino gornje dijelove trenirke, pamučne, mekane, odem na muški odjela i stavim jednu na sebe, još se cijena vijori, odem uzeti juice, jer znam da ću danima biti doma, sama, nikoga da mi čaj skuha (kako patetično, a istinito).
Malo mi je bilo toplije, ali mi nije palo na pamet da kupim tu crnu, ogromnu ružnu trenirku. Al' je bila topla...

U to je lijek bio pripremljen i išla sam doma...da, jaknu sam ostavila na najbližoj vješalici, prije kase.

Vani je bilo fino vruće. Al' ja sam se još uvijek osjećala kao šit, a i u trenutku postala vjernica, daj bože da stignem do doma...
Sva sreća, ovdje je promet takav, da staviš u Drive i ponekad staneš na kojem semaforu...i to je Amerika.

Dođem doma, napokon, baš sam se razveselila, tj. nisam, nisam ništa osjećala, samo bol, lupanje u glavi, od kašlja sam se popišala u gaće, onak malo, ko neki konjski kašalj, a po grlu, kao da netko prolazi šmirgl papirom.

Krevet....čaša soka, mjerenje temperature 39,1 C, na drugom toplomjeru 102 F, treći pokazuje šta hoće, valjda otišle baterije.
Ovaj u Celzijusima je još iz Hrvatske stari, na živu, tko zna, možda sam ga i djeci gurala u guzicu...al' je najbolji i komotno ga stavim u usta...ipak, i to mi je teško, nos zaštopan, nemreš disati, a moraš držati usta zatvorena....

Napokon moj antibiotik, Azithromicin, čudan neki, prvi dan dvije odjednom i sljedeća 4 dana po jednu...i to je to.
Otvorim blister i tamo je tableta i pazi...na njoj piše Pliva. I u tome svemu sranju, osjetim se ponosna, jer pijem antibiotik iz Zagreba, tu u centru Amerike.
E majstori, svaka čast, htjela sam otić onom svom doktoru i dreknut mu ispred očiju, si vidio, si vidio, to smo mi!
Jbg.

Bila na ER oko 10 navečer (zašto se sranja uvijek odvijaju po noći i subotom na nedjelju), puna čekaona, odmah došla na red, izmjerili mi tlak 202/97 3 sata nakon 50 mg Atenolola, uzelo me u na odjel u sobu privremeno...predivna bolnica...ajd da ne gnjavim, nakon obrade, tlak mi je bio 158/88 i poslali me doma. Došla doma oko 2 u noći.
Zaspala i probudio me pe napad panike, barem mislim da je bio. Cvokotala sam i znojila se hladno istovremeno i pitala se, jel to kraj.
Danas sam kupila novi mjerač tlaka, momentalno, imam 164/95, nakon tablete protiv.
E jebiga, to mi je zato, jer sam zezala starog da je šećeraš, karma sim, karma tam.

...čak niti godine nisu toliko bitne, iako naravno i tu ima minusa...

Prvi pogled, jako je važan, ja odmah znam, ima li tu kakve šanse ili ne, odmah...ak prođe 'prvi pogled' ispit, ajmo dalje...glas...vidiš frajera, odgovara ti slikovno i onda progovori...a glas mu ko u djevojčice ili zateže nekim čudnim seljoberskim dijalektom ili, nema pojma o čemu mu govoriš ili, boji se aviona, nikad nije sjeo, tj, jednom jeste, ali je dobio napad panike, pa od onda izbjegava, ili nema on novaca za takve gluposti, rađe sjedne u autobus i za 10 sati dođe na mjesto...

Ajde, frajer prođe i taj ispit, ima muževan glas, priča suvislo, odgovara mi izgled, nije zapušten, ne smrdi, onda dolazi, tko će platiti kavu...ajde, i to prođe, onda, kakvu muziku sluša...kaže on da voli latino, country, Mišu Kovača, Halida Bešlića i - gotovo je, za mene je gotovo.
Drukčiji je od mene, ne možemo skupa niti 5 minuta, jer ja dotične ne mogu slušat, osim ak se ne zezam ili nemam 10 promila alkohola u sebi.

Ajde, prođe i ovo, frajer sluša blues, oldiese, klasiku...super.

Sve je do sada štimalo i dođe se do prvog poljupca. A ono, odvratno, otvorio usta, obrađuje jezikom usnu šupljinu, od poljupca niti P, samo osjećaš neku rupu...sve prije toga je bilo OK, ali ovo sad, ne ide, gotovo je...

Ajde, nek se frajer i dobro ljubi, i sve ostalo je u redu. Dođe se do seksa (iako ima između toga još 1000 drugih proba i probica).

Dakle seks.

E, tu ima svašta, ili ti je premali ili preveliki ili svrši u minuti ili ne može svršiti ili mu se uopće ne može dignuti.
Ajde, prođe i to donekle zadovoljavajuće, jer, bože moj, moraš malo sniziti kriterije, naročito u nekim godinama.

Sve je super i misliš si, evo i ja našla nekog odgovarajućeg, kadli se frajer uopće više ne javi i ne znaš šta je, jel mrtav, jel u bolnici ili mu žena više ne da da se sastaje s nekim drugim.

Šanse za naći nekog odgovarajućeg za mene su nikakve, nula, zero, nada.

Pa šta da se gnjavim, čemu uopće prolaziti sve te ponižavajuće testove, kad mi je čisto dobro i samoj, sama sam sebi najljepša i sa osobom sam, koja me najviše voli na cijelom svijetu, sa samom sobom?

c/p
Američki sudac ostao je u nevjerici kada je doznao da se optuženik u njegovoj sudnici preziva Kokain. Da situacija bude još bizarnija, 34-godišnji Edward Cocaine iz Floride bio je optužen za posjedovanje droge, točnije, Xanaxa bez recepta.

Cocaine je sucu Johnu Hurleyu objasnio kako su njegovi baka i djed, podrijetlom Grci, promijenili prezime u Cocaine tijekom dvadesetih godina. Hurley i Cocaine nastavili su se šaliti.

- Koliko vam je puta u životu policija rekla da izađete iz auta? - pitao je sudac.

- Otprilike svaki put kad me zaustave - odgovara Cocaine.

Link

Ubija me ta gitara...

...drugim riječima, mama zna najbolje...

Već duže vrijeme me laptop zeza, spor je, jedva mičem slova, zajedno mi izlaze, moram ih posebno odvajati, sve je nekako usporeno, jedva se miče, a na hard drajvu mjesta ko u priči, ulazim u kompjuter, tražim šta je krivo, scaniram antivirus...znači, nije to...idem okolo, guglam, pitam, prepisujem error poruke...na kraju, ipak skužim šta treba, tražim program da mi popravi, restartam i paffff...radi ko nov, bemti, što sam pametna...

Pa si mislim,to je najbolje pravilo, tako kaže i pašemka, sam svoj majstor - super!