Mic, mic...

...dost mi je nekog slavlja, koje se nikad nije slavilo kod nas, sad se slavi, jer drugi slave...how sweet...cheezy kao i dosta toga, sto smo pokupili od toliko mrskih Amera...ajmo proslaviti St. Patrick's day u nasoj slavnoj irskoj tradiciji

...netko se zeza životom, jao si ga njemu...

To nisam ja, niti moj profil, niti ima veze samnom, niti sam izmjenjivala nickove...nisu to čista posla, pisat ću adminima....ma fuj, ga bilo, tko to radi

1. 1013685 Slatki_Curetak 12:11 31.01.2012. Ž HE 34
2. 579013 okusi_me_i_rikni 12:08 09.02.2012. Ž HE 57
3. 326847 kokica_juhica 16:46 09.02.2012. Ž HE 56
4. 362096 MANTON33 09:21 16.10.2008. M HE 61
5. 384941 silvermuf 08:33 27.01.2012. Ž HE 72
6. 751750 budi-moj-valung 16:31 09.02.2012. Ž HE 56
7. 479558 Plava_Amazonka 14:26 27.01.2012. Ž HE 40
8 .499282 LUBBA obrisan

...ošamućena od promjene kontinenta, kulture, opijena nepoznatim mirisima i smradovima, ipak nisam mogla doći k sebi, kada sam vidjela jednog beskućnika (među tisućama).
Bio je prekriven SAMO plastičnim vrećicama. Odjeća - plastične vrećice, šta ja znam koliko, jedva mu se vidjela glava...vozio je kolica iz samoposluživanja, krcata - plastičnim vrećicama.

Sva sreća, klima je tamo blaga, i vjerovatno nemaju problem smrzavanja, kao naši beskućnici.

Ne znam situaciju u Hrvatskoj, ali valjda postoje službe, koje se bave i tim problemom, jer to je sramota i nije moja dužnost hraniti beskućnike.

To je prebacivanje, nečje odgovornosti na mene.

Ja kao građanka, mogu dati svoj doprinos u novcu i robi, ali su službe te, koje to moraju riješti.

Zato što su nesposobni i ne rade svoj posao, ti jadni ljudi ispaštaju.

I nek se ne izvlače. I fuck onima, koji ovdje i drugdje napadaju krive ljude (i sad prijavite)!

...slična priča, na drugi način...nadam se da se ne ljutis dragi have_fun_fun;

Bila sam u Brazilu s mužem, koji je tada radio za jednu globalnu kompaniju i bio je tamo na specijalizaciji, prije dosta, dosta, godina, Santos i Guaruja...

...do aerodroma u dolasku i od aerodroma natrag, vozili smo se kroz Sao Paolo, gdje sam vidjela nakupine kućica, slaganih jedna na drugu, napravljenih od kartona ili lima, i prvi put sam to vidjela uživo...naravno iz ogromne limuzine, čiji se vozač probijao kroz kaotični promet 16 milijunskog megapolisa...
...a prolazili smo beskonačno dugačkim avenijama, od kojih se jedna zvala Avenida Ayrton Senna, ime koje oni izgovaraju Airton, i skoro da me nisu razumjeli, kada sam im rekla da mi se mačak zove Ayrton, kako mi to kažemo sa 'j', (mačka smo nazvali Ayrton, jer se rodio baš kad je Senna poginuo, a jurio je po kući ko jurilica).

....toliko razvikane brazilske plaže, su me jako razočarale, doduše, brazilskih guzica na plaži, bilo je napretek...more je jako plitko, dugo, dugo moraš hodati u moru do gležanja, a onda, kad bi se i mogao baciti u more, zaplivati, osvjeziti, jer je malo dublje... zabrana, opasnost, ne ulaziti dublje...glava mi se užarila, a na plaži nema tuša...jebeš takvo more, kad ne možeš u njemu plivati, na tom suncu koje piči, a koje nije naše...jer more nije plavo, stalno se valjaju neki valovi, a nebo je nikakvo, bez veze...lokalnim inženjerima smo pokazivali slike našeg mora, nek malo vide, sta je plavo more i plavo nebo :))))

...ali caipiringha je bila jako OK, dapače, možda i suviše OK...onak fina, slatko-kisela i jaka...puna čaša svega što volim, limete, šećera, leda, i alkohola, koji se nije niti osjećao...tada se jos nije pila u Europi na svakom koraku...ali tamo...to je bilo piće mojeg izbora...rekli su, jedna je premalo, dvije su previse...a s trecom su me vodili u hotel na spavanje...
...naravno, prije toga bi čoporativno ležali u mraku na pješčanoj plaži, gledali u nebo, slušali brazilsku muziku iz obližnjih lokala...

...ali, nazalost, to je bilo neko, za mene, loše razdoblje...

...na povratku u US, brzo sam se preselila iz velike kuće u manju - sama...preselila sam se iz svoje ogromne kuće u manju kuću i moj brak, od puno, preko 26 godina, bio je over...ali, to je jedna sasvim deseta priča

...tko je ovlašten da mi ne da novac, koji je moj, koji sam ja uplatila i uplaćivala svaki mjesec silne godine i otplatila krvavo, dižući se svakodnevno u cik zore, svaki dan...?
...tko je taj ili tko su ti, koji bi tako pokrali narod...ako netko to ne može zamisliti, nek zamisli, da mu netko pozvoni na vrata i uzme mu sve što ima, televizor, ušteđevinu, krevet, frižider, kucu, stan, auto...kako bi se to nazvalo? KRAĐA
...e, pa to s ne davanjem penzija, je isto krađa i previše je pokradenih, da bi to samo tako prošlo...

Trebalo bi automatski stati na isplatama penzija od preko 5 000 kuna ili već koliko se odredi, ostatak, podijeliti onima s minimalnim ili nikakvim penzijama...netko će reći, to je tzv. uravnilokvka, jeste, u ime pravde...

...naći kurvu za platiti sex...ode na mjesto, gdje se pronalaze kurve, odabere, plati...

...a zašto oni to rade?
...zato što nisu u stanju naći nekoga za ljubavnu vezu pa i seks...nisu sposobni više (ili manje), ostvariti normalnu emotivnu i seksualnu vezu, pa se sad prave važni, kak plaćaju potrebitim jadnim curičkicama, po par eura...

...hello, to može svatko, tko želi to..

...ja još uvijek mogu naći muškarca za besplatno, koji će biti zaljubljen u mene i u tome je razlika....

Link
Link

Nešto sam tražila u ormaru i gle, pod ruku mi je dosla, narančasta majica s kratkim rukavima s natpisom Margaritaville...i odjednom su mi se vratila sjećanja...
2005. godina, srpanj...
...popodnevno sunce je udaralo pod kutem...Lynn i Charlie su bili dolje na moliću, grlili se i ljubili, a mi ostali, sjedili smo visoko na terasi i prevrtali ocima...Lynn je prekrasna, dobro očuvana pedesetgodišnja blondina sa smedjim očima, vitkim tijelom i sportski razvijenim nogama...Charlie je onako stariji, tipicni amer, bijele kose u kasnim pedesetim, kada priča, prevrće jezikom...

...ali...đizuz, tko je vidio pedesetgodišnjake, tako se strastveno ljubakati na otvorenom..
.
OK, bio je Cinco de Mayo i svi smo bili pomalo podnapiti...
...jezero se ljeskalo, brodovi i čamci su vozikali tamo-amo, razglas je treštao i puštali su Margaritaville od Jimmy Buffetta...mlađe društvo za obližnjim stolom je složno urlalo u taktu muzike...za improviziranim barom su se dijelile margarite...i...majice
...ja sam dobila narančastu majicu...

Još smo se neko vrijeme družile, Lynn i ja, ali onda se prestala pojavljivati...rekli su mi da se razbolila od neke čudne bolesti, da su joj operirali kralježnicu dva puta i prerezali od gore do dole...bila sam joj neki dan u posjeti u staračkom domu...ostala sam šokirana...ostala je samo ljuštura od one prekrasne, aktivne žene...vozi se kroz hodnike doma u invalidskim kolicima... igrali smo Monopoly i Scrabble, medju starcima... ruke joj se tresu od bolesti... samo se pokatkad pojavi onaj stari sjaj u očima, ali nestane i ne znaš, jel' ti se učinilo...Charlie ima drugu girlfriend...

...jebemti život...spremila sam majicu
Link

...treba pobrisati one članice, koje ne odgovaraju SVIMA na poruke, barem pristojno ne zahvale, pa makar i par stotina puta na dan...ako je frajer mogao napisati jednu poruku, složiti misaono, jedno, kak si, oš sejebat, iz kojeg si kvarta...red je, da i ženska odgovori, jel tak...
...drugo, ovdje postaje jako poučno, možemo naučiti tehnike seksanja i to u nastavcima i taman, kad se ponadaš da je profesor napokon svršio, on kaže da nije, da ima još...
...za takvo zalaganje, trebalo bi mu dati počasnu diplomu, a da o doprinosu o nauci prdenja da i ne govorimo...sad napokon, kada prdnemo, znamo svjesno, što nam se događa, a ne da se isprdimo, a nemamo pojma šta i kako...i tu bi dodijelila počasnu diplomu, kao na primjer, profesor doktor prdenja, što bi bio prof. dr. pr. Stvarno dobro zvuči.

Zato apeliram na Iskricu, ne brišite me, ovo ovdje je fakultet, svakoga dana u svakom pogledu, napredujem sve više i više...

...svake...

Napisala sam pismo djedu Mrazu sa svojim skrivenim željama...

...mama kaže da ne smijemo biti nezasitni, dvije-tri željice su sasvim dovoljne...jer, ako ih je previše, djed Mraz ne ispunjava želje...a i ove su upitne:
...djede Mraze, ja mi htjela rolšuhe, ako mi možeš donijeti, one njemačke, s kuglagerima, teške, kakve ima moja najbolja prijateljica Gordana, ali ja želim imati svoje vlastite, da se mogu voziti, kad poželim, a ne da moram moljakati...a mogu i obične...

...onda mi donesi onu veliku Krašovu čokoladu s lješnjacima, onu u staniolu i crvenom omotu, staniol ću sprešati kad pojedemo čokoladu...ja ću pojesti lješnjake, a čokoladu ću dati sestri...ona će meni za uzvrat dati bombone, koje više volim...

...i treća želja bi bila onako općenita, i u to nisam sigurna, da mi ti, djede Mraze možeš nešto pomoći...
...poželjela bi, da nas tata ostavi na miru, neka nas više ne tuče za svaku sitnicu, naročito moju malu sestru, jer je ona jedno malo dijete...ja mogu malo potrpiti, jer ja već imam 8 godina i jaka sam, ali ona ima samo 3 i nakon toga ju boli trbuh od straha... ja znam, kada tata dođe kući i kaže, bit će škandala, izvuče remen iz hlača, i počne zatvarati prozore, da susjedi ne bi čuli naše plakanje, znam da ćemo fasovati, iako ne znam za što smo krivi...
...eto, ovo je moja treća želja, koja je zapravo najvažnija i trebala sam je staviti na prvo mjesto...ali, valjda ćeš to djede Mraze shvatiti...

...nešto mi ipak nedostaje, ali, ne mogu baš sve imati..

.

...kao i svake...moja je najbolja prijateljica Gordana, već okitila bor i jako joj zavidim...
...mene svi pitaju, 'kitiš li', a mene je sram reći, da ja bi, ali ne smijem..
.
...mama je kupila bor, eno ga na balkonu, čeka staru godinu, da bi ga mogli okititi...jedva čekam da se počnu otvarati kutije s kuglicama, sa sjajnim ptičicama s bijelim repom od staklene vune...pa svjećice...s godinama je dosta kuglica razbijeno, a nove nisu kupljene, ali zato imamo sve više šećernih bombona...ja to volim, jer pojedemo bombon iznutra, a ostanu visiti prazni papirići...treba znati, kako izvaditi bombon, a da se ne vidi, da ga nema unutra...

...dragi dnevniče, znam što ću napraviti, okitit ću bor za Božić...ne mogu više čekati

...dragi dnevniče, jako sam plakala, jer me tata istukao, kad je došao s posla i vidio okićeni bor...srušio je sve i skoro sve kuglice su se razbile...ove godine će visiti samo šećerni bomboni...rekao mi je, da mi ne slavimo Božić, da si to već jednom utuvim u glavu, a ja sam si obećala, kad budem velika, da ću ga ja okititi, e, baš na Božić i bit će mi okićen mjesec dana, najmanje...eto

Link

Link

...zašto bi netko, tko živi 30 godina izvan Hrvatske, trebao glasati i odlučivati na neki način o sudbini vas, koji ste tamo, svaki dan svoga života i saftate se u vlastitom sosu, svaki dan...ne znam...meni to nije moralno...

...da, Hrvatska je moja zemlja i nitko mi to za sada ne može zabraniti, rođena sam u Hrvatskoj, volim ju do bola, suze mi dolaze, kada stižem...ali jbg, ne živim tamo