Mic, mic...

Link
Link
Link

Dakle, krivo, to je išlo s Gavrilovićkom, bila je skuplja od zlata, pa je i pitanje bilo, koga voliš više, mene ili Gavrilovićku?

Gavrilovićka se kupovala po 5 deka, mirisala je na daleko, stvarno je fino mirisala, ma ljepše od parfema, onda si došo doma, s oprezom otvarao onaj papir u koji je bila umotana.
Gavrilovićka se kupovala za specijalne namjene, rođendane i kad se išlo na put, pa se stavilo bogato po dvije tanke šnitice na zengič.
Onda, vlak još ne bi ni krenuo iz Zagreba, mi djeca, tražili smo sendviče i pojeli prije nego je vlak mrdnuo.
Još su išla tvrdo kuhana jaja, mama bi stavila malo putra, ali Gavrilovićka je bila glavna.

Nije ona imala oblik okrugle salame, NE!!!!
Imala je udubljenu crtu, tako da je rez salame malo podsjećao na srce i po tome se znalo da nije nekakva inkognito zimska salama, nego ona - Gavrilovićka!
Taj rez je bio znak identiteta, ali je bilo zeznuto čistiti, jer bi uvijek zapela korica (nemrem se sjetiti kako se zove ono na salami), u toj udubini.
Ponekad su nam prodavali tanko, tanko narezanu Gavrilovićku, neoljuštenu, onda si morao skidati to bijelo sranje jedno po jedno. Bijelo sranje je bio pepeo u kojem su nekada čuvati te skupocjene salame. Barem tako su nam bili rekli.
Po što čula, po to prodala.

Znala sam da mi je krenulo nabolje u životu, kad sam mogla kupiti 10 deka Gavrilovićke, ali danas to nije isto i nikad više neće biti.
Danas ima svega, ali mi se čini da je ta salama uvijek bila nešto posebno.

Evo, tek nakon 3 tjedna mogu normalno o tome pričati...spizdio me kamion na praznom parkingu, poslije je Sheriff došao i šoferčuga je rekao da nije vidio moj auto na praznom parkingu...
Auto mi je još je na popravku, a nema niti 17 000 milja.
Eto tako, ako kome ovo pomogne da se osjeti bolje :)

Da, svi komentiraju, dobro da nisi bila u autu, a ja si mislim, dobro je da nisam bila u autu, ali ne mogu zaboraviti da sam vidjela kamion kako udara i udara moj auto, i taj zvuk, haha.

Link

Jučer mi je dan počeo glasanjem u mjesnoj osnovnoj školi.
Imala sam tremu kao nikad do sada.
Uz masku, dezinficiranje ruku, odglasala sam to, kao i uvijek, na istom mjestu, u istoj školi, blizu kuće.

Sinoć sam malo gledala prebrojavanja, ali nisam imala živaca, otišla sam spavati.
Noćas sam se probudila i htjela pogledati rezultate, ali sam nastavila spavati.

Danas u jutro sam vidjela da sve ovisi o onima koji su glasali poštom i kojekako.
Eto, zato sam ja išla pješke glasati. Zovite me klasičarkom.
Nadam se da neće pobijediti Trump.

Link

Link
Link
Link


Nama je harmonika oduvijek bila instrument za, ajmo na izlet pa si bumo popevali, ništ ozbiljno (naravno za neke jeste, ali za većinu nije), ali ovaj blues je da se smrzneš.
Ime mu je Clifton Chenier, stvarno je majstor.
Rođen u Louisiani 1925-1987.
Dobio je Grammy Award.

Od sad pa na dalje, samo me muzika interesira. I to ne bilo koja rock and roll, blues...

Uredi zapis

15.10.2020. u 5:30   |   Editirano: 15.10.2020. u 5:36   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar