Znate li?

Neovisnost od SFRJ, zavisnost od EU, SAD, emigracije i sl. bulumente!
E da smo barem nezavisni i neovisni, gdje bi nam bio kraj, slavili bi bar dva tri dana!

Da vas vidim najprvo, stanite mirno i slušajte, jebem vas lude, ništa vi neznate, samo mislite da znate,
da su vas naučili, da ste se naučili, ali jeste kurac, ništa vi neznate,
da znate znali bi da je važno jedino ono kaj ste napravili za svoje zadovoljstvo,
jedino dobro je bilo kad ste se zadovoljili, jel?

ili mi se čini ili sam sam na blogu, na svim blogovima moj komentar zadnji
ljudi moji jel to moguće?

Nemojte pitati čiji, svoj naravno, jer toliko dugo nisam bio sa ovim profilom da sam se morao podsjetiti
tko sam i kakov sam
jebemti, ala sam se nasmijao,
tip je totalno šašav!

Znade li netko zašto neke nickove iskrica briše? Danas su na primjer izbrisali onoga Politikanta, ne mogu pronaći razlog, zašto su ga izbrisali, znate li vi možda?

Znade li netko zašto neke nickove iskrica briše? Danas su na primjer izbrisali onoga Politikanta, ne mogu pronaći razlog, zašto su ga izbrisali, znate li vi možda?

Ne javljaš mi se sine, od kada si pošao na studij u taj daleki grad, ne javljaš mi se, zašto sine?
Nisi valjda još ljut na mene što sam zatražio razvod od tvoje mame, nekada najbolje i najljepše žene za mene, baš u tvojim osjetljivim godinama puberteta, kada još nisi mogao shvatiti da postoje jednostavni načini da se ljubav ubije na mrtvo i da nema je više. Ostaje samo žaljenje za izgubljenim vremenom i neostvarenim snovima.
Utjeha za propalu ljubav, trebao si mi biti ti, sine naše ljubavi, propale i razvedene, a ti i kada dođeš doma, gledaš ne vidjeti me, niti me čuti. Nemaj straha, neću te pitati da li si položio vozački ispit, niti ću te pitati za novac koji si za to tražio, dodatno na alimentaciju, koju zakonski dobivaš svaki mjesec. Htio bih ti reči samo to da te uvijek volim sve više i više, te te zamoliti da ne letiš pre blizu Sunca, da ti se krila ne razlijepe, odnosno neka te prejaka svjetlost ne zaslijepi.
Toliko, dragi moj sine, na studiju, u tom dalekom, stranom gradu, govorim ti ovim pismom, jer ne daješ mi drugačije priliku da te zagrlim i kažem ti koliko te volim.
Tata!

Zašto, uvijek to pitanje zašto. Zato što ljudi žele uvijek i svugdje sve više i više svega i svačega, a zemlja je konačna svojim volumenom, a tehnologija još ne omogučuje kolonizaciju svemira.
Zato što nitko ne smije izdati svoje ideale, svoju obitelj, svoju domovinu, umjesto da nam to bude prva zapovjed po kojoj moramo živjeti.
Zato što smrt ne smatramo dijelom životnog ciklusa kao i rađanje kojemu pripisujemo životnu snagu, kao da smrću samo ne prelazimo u drugi kvalitet.
Zato, zato, zato, a ne zašto!

Oženili su se, ono, tako reči, bez čačkalice vrijedne imovine.
Napravili kuću, dvoje djece, sve namjestili, tri automobila, bicikli, role itd, a onda se lijepo razveli, sporazumno naravno.
Jedno dijete još se školuje, dodijeljeno mami, jer tata je nesposoban za rad, bez posla, sa neriješenim zahtjevom za invalidsku mirovinu, na ime uzdržavanja djeteta mora svaki mjesec plačati minimum 700,00 kuna. Nitko ne pita od kuda ni kako.
Pitanje za pravobranitelja: imaju li razvedeni očevi pravo na život? imovinu? neko drugo pravo?

Nekad davno gledadoh film "Dragi Đon" u crnobijeloj tehnici. Sječam se pjesme "Tišina" iz toga filma, u izvedbi nekog Nino Rosija ili Nini Rosoa.
Znate li gdje da nađem tu pjesmu?