:)

Tek u životnim nedaćama razotkriva se ljudski karakter.Tako se i odnos pojedinca prema duhovnosti ili idealu,prema svemu što se ne smije kušati ili dotaknuti,tek tada pokazuje u svakome pravom svijetlu i svojoj pravoj vrijednosti,kada su uobičajena uporišta njegovog vanjskog života nestala ili uzdrmana.U vremenu velikih iskušenja,možemo se osvjedočiti da vjerovatno ima više ljudi koji znaju umrijeti za idealna dobra,negoli onih koji za njih znaju živjeti.Tek u vremenima patnje i nedaće vidi se što doista jest naše,što nam ostaje vjerno i neotuđivo...
                                                                               c/p

Podaj mi orlova krila i vinut ću se k' suncu-reče vrabac vilenjaku koji bijaše kraj njega u jabukovoj krošnji.
Vilenjak ispuni njegovu želju,ali teška krila povukoše vrapca na zemlju.
Vilenjak zaklima-što orla uzdiže,tebe vuče zemlji.Zato ostani pri onome što ti je određeno i iz toga učini najbolje što možeš.
                                                                      c/p

I tako,priča on meni prije mjesec dana,veseli se,dobit će novu šeficu,ova stara veli ide u penziju.Sjećam se,prvi put sam je vidjela na fešti,tad je radila u sindikatu..Pa kaže on,možeš si mislit koja je to veza bila kad je iz sindikata došla na posao šefice,a nema veze sa vezom.Fakat ;))Upoznala sam je,nešto je starija od mene,društvena,simpa,ah,ipak smo rođene istog datuma,hihi ;))Neki dan ga pitam-Čekaj,jel ona sama otišla iz sindikata il su je izbacili?Kaže;Izbacili!A zašto?(pitama ja)On-Zbog nemoralnosti!;Ma kave nemoralnosti??Pa,ostavila je muža sa kojim je imala dvoje djece,sad živi nevjenčano sa drugim,i sa njim ima jedno dijete.No krasno,mislim se ja.A šta je onda sa Moralnim ženama,i nemoralnim muškarcima?? ;)))

Ja sam sve misli i sva nevolja baš kao i trenutci sreće.Ja sam sve ono što si umišljam da znam,kao i ono što još ne znam.I sva sam sumnja i bol.Sve je to u meni i drugdje je isto.Ali rekoh,nije moja metla stvorena za to da druge čisti,nije pogodna.Ostat' će uvijek negdje prašine,pa čemu se onda gubit' na ona područja koja nisu moj teritorij?....
                                                                       c/p

"Nitko vas ne može osloboditi, jer vas nitko nije ni zarobio. Dopuštate da vas opeku svjetovni užici, a onda plačete od bola. Vrane proganjaju crvenkastu lunju sve dok u kljunu nosi ribu. Ona u letu mijenja smjer pokušavajući izmaći vranama koje joj nastoje oteti ribu. Konačno, kad se umori, ptica ispušta ribu i tog je trenutka slobodna. Zato odbacite vezanost za osjetila, tad vas tuga i briga neće više mučiti. Lunja slijeće na granu, čisti kljunom svoja krila, uživajući u sreći. I vi možete biti sretni ako iz kljuna ispustite ribu." S.S.B.

Oduvijek sam voljela nova poznanstva,tako sam jedne godine,dok trenutno nisam nigdje radila,bez ikakvih obaveza,i samim time imala više vremena,dala sam adresu na teletekst za dopisivanja.I iskreno,bilo mi je puno ljepše tad,još kad se sjetim onog osjećaja nestrpljivosti,da dobijem novo pismo,trzala sam na svaki zvuk dolaska poštara ;))Bilo je par osoba sa kojima sam duže ostala u kontaktu,njihova su pisma bila opširna,4 i više stranica,jednostavno sam obožavala čitati,ko da čitam neki roman u kojem se očekuje rasplet događaja i slično ;)Najviše me nasmijalo pismo od jednog zatvorenika iz Lepoglave,još više to šta je bio toliko samouvjeren da ću mu uzvratiti odgovorom,no nisam.Neki su samo ostavljali brojeve telefona,to mi nije zvučalo interesantno..E sad,tom sam prilikom najviše pisala jednom dečku koji je u biti živio neka niti 2km od mene,a nikad ga u biti nisam vidjela ni znala za njega.Ironično,zar ne? ;)Tokom dopisivanja,jednom mi je prilkom poslao svoju objavljenu zbirku ljubavne poezije u nadi da ista neće samo stajati u nekom kutku i skupljati prašinu,i nije,svidjela mi se.Predložio je da se upoznamo na njegov rođendan našta sam pristala.Bio je ok,dijete rastavljenih roditelja,baš kao šta sam i ja,tu smo se negdje i našli.Tad sam se sa većinom osjećala neshvaćenom jer se drugačije gledalo na to ako su ti roditelji rastavljeni,odmah si crna ovca.No,i to je jedna vrsta titule ;))Saznao je dosta toga o meni,i ja o njemu,al jednostavno-nije bio moj tip da bi nešto i imali.Zašto ga ustvari spominjem?Znao je da bar tada,nisam podnosila koplimente,jer koje god sam dobivala išli su u istom pravcu,iz istog interesa.Njegov kopliment,koji i dan danas pamtim je glasio-Mirišeš na kiseli krastavac,simpa si ko simpa bon od 50kn ;))))hahaha.Toliko o svemu. 

Moraš zadrhtati pred čovjekom prije nego mu se obratiš, jer čovjek je nježniji od paučine i krhkiji od trske.Trebaš ga gledati toplim očima da se ne povrijedi.Pomiluj ga po kosi, potapšaj ga po ramenu da doživi ljubav, da se osjeti voljenim.Ako je potrebno, sakrij obrve rukom da ga ne možeš mrko pogledati, da ih ne možeš skupiti iznad očiju, pa da se on zatrese, ili da mu srce zadrhti.Jednim pokretom ruke u stanju si sklonuti paučinu i polomiti trsku.Samo jednim pokretom.Jednom mračnom idejom u stanju si odvesti u smrt hiljade ljudi.A, čovjek je nježniji od paučine i krhkiji od trske...
                                                                          c/p

Danas ću da živim
samo za danas,
jer svaki je dan život za sebe.
Sa izlaskom sunca i ja se rađam,
i svaki je dan čudo za mene.
Danas ću da živim
samo za sebe,
samo zbog ljudi koje volim,
život je kratak,u trenu nestane,
bit ću sretna u svakom trenutku dok postojim...
                                                           c/p
 

Ni sjecanje na osjecaj,Postedi me cuda,
Nastavi cutke,Kao da nisi nikada Ni prolazio ovuda.
Ne mozes Nanijeti mi bola,Ovdje su odavno Sve boli preboljene,
Izbrisati mi prostor Neces moci.
Ja sam ovdje Od praznine puna.
Ja gazim Nicim po nicemu,Gledam ocima koje nemam,
I vrhovima prstiju slusam.
Ne pokusavaj Prodati mi ljubav,
Ja znam Kako se voli sam.
Maja Knezevic

Bila jednom jedna rijeka i magla u njenim predvečerjima i sunčev odsjaj u njinim širinama. Postoji i sada u meni, mislio sam da sam zaboravio. Al' ništa se izgleda ne zaboravlja, sve se vraća iz zaključanih pretinaca, iz mraka tobožnjeg zaborava i sve je naše što smo mislili da je već ničije, ne treba nam, a stoji tu pred nama, svjetluca svojim bivšim postojanjem podsjećajući nas i ranjavajući.....
                                                      c/p 

Dobro vam jutro!Nadam se da ste se bar vi naspavali ;)Ah,najbolje su mi poruke za dolazak sim-Jutro,jesi za ševicu?
Mislim ono,alo,još se nisam ni umila,ni kavu popila,a on već drito u glavu.Haha  Kako bilo da bilo,želim vam ugodan dan

Promjena se zbiva onda kad postanete ono što vi doista jeste, ne onda kada pokušavate postati ono što niste. .....
                                                             c/p

Mnogi ljudi gube male radosti,nadajući se velikoj sreći...
                                 Pearl S.Buck

"...druga faza je zaljubljenost. Za zaljubljenost je karakteristicno da na prvom mestu jos uvek stoji telesna partnerova opjava: glas, pookreti itd. To je slucaj kada se jos moze reci: Volim te zbog toga i toga (zbog glasa, nacina hodanja, kose, snage, ociju, itd. Buduci da je ocaran spolja, zaljubljeni je slep za karakterne mane drugoga, zbog cega se pre ili kasnije radja razocaranje. Medjutim, kako u zaljubljenosti osoba jos nije zahvacena u najdubljim dubinama bica, preko razocarenja se relativno lako prelazi. Treca faza priblizavanja je ljubav. Redovno se pojavljuje kasnije, ali cesto vec u adolescenciji. Za razliku od zaljubljenosti, ona ne ostaje na povrsini nego izlazi iz dubine i ulazi u nju. Ljubav je u sustini okrenutost prema drugoj osobi zbog njenih duhovno karakternih vrednosti. Otuda se javlja drugaciji stav prema ljubljenoj osobi nego sto je to bio slucaj sa zaljubljenosti, pre svega veca trajnost odnosa, zatim odgovornost za drugu osobu i veca dubina dozivljavanja. Ako smo za zaljubljenost rekli da se upravlja po nacelu 'volim te zbog ovoga i onoga', za ljubav vazi nacelo 'volim te uprkos svemu'." Mihaly Szentmartony "...
                             c/p

Vaša je radost,vaša raskrinkana žalost i samo vrelo iz kojeg smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.Kad ste radosni,zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.Kada ste žalosni,opet zavirite u svoje srce i vidjet ćete da odista plačete za onim šta je bila vaša radost.Zajedno dolaze,i kad vam jedna sjedi sama za stolom,zapamtite da vam je druga zaspala na postelji...
                                        Kahil Gibran