ZA ISKRICU

Kako znamo da je to nešto, baš ONO nešto? Tko nam šapne? Da li kada srce zatitra, ili, kada je duša smirena?
Što je ispravno? Da li je ispravno? Postoji li uopće ljubav, ljubav onakva kakvu ju mi zamišljamo? Svi govore o srodnoj duši, pišu se kolumne, rade analize i ankete, proučavaju svemir i njegov utjecaj, sve samo da bi nam dokazali da TAJ netko doista postoji, da je ON tamo negdje, možda na drugom kraju svijeta i čeka da svemir da zeleno svijetlo, čeka da se zvijezde poklope...i onda će se dogoditi to čudo sjedinjenja dviju srodnih duša...a na nama je, Što točno? Da sjedimo i čekamo?
Nakon predugog čekanja, svi nam se prolaznici čine isti, slični, hvatamo se za slamke misleći da ćemo propustiti naše svemirsko čudo, pa onda tek učinimo pogrešan korak...i tako u krug...do smrti..
Što je sa onima koji su u braku već 50 godina? Zar je moguće da su baš svi srodne duše? Zar je moguće da je njih svemir nagradio i da je njihova srodna duša na istom kontinentu, u istoj državi, u istom gradu, pa čak možda i susjed....zašto je njih svemir nagradio, a nekoga nije...zašto je svemir bio darežljiv prije 50 godina, a sada više nije?
Ili...?
Što ako ta svemirska srodna duša ne postoji?
Što ako ju mi sami stvaramo? Što ako imamo tu moć stvaranja, a pokleknemo na detaljima, propustimo, ne vidimo, ne osjetimo....što ako smo postali preslabi da bismo ustrajali, ako nemamo snage za modeliranjem, ako nemamo maštu za stvaranjem, ako nemamo strpljenja da pričekamo, što ako je naša kvaliteta poimanja i postojanja toliko oslabila da smo toliko slabi da nemamo snage preskočiti više niti kamenčić, nego se spotičemo i padamo...i na koncu odustajemo zbog jebenog kamenčića...

jooj kukulele...izgubila sam sebe...jel' me netko vidio?

Šetala sam kroz život, nadobudno i ponosno...šetala sam uglavnom sama...okretala se da vidim je li On tu, kraj mene, nije ga bilo....okrenula sam se iza sebe, nije ga bilo....pogledala ispred, nije ga bilo...da, opet sam sama.
Nekada bi dobro došlo da je bar iza mene...ili ispred, kad već ne može biti kraj mene...no, dobro, nema veze, pomislih...nastavit ću put sama, ionako nije teško brati cvijeće uz put.

Cvijeće se pretvorilo u granje, pa u trnje, pa u šumu...sad sam se već teže snalazila...šuma je bila velika, gusta...oblaci su prekrili sunce, nisam vidjela kamo idem, malo je već bilo i hladno, mračno.....pomislih: Bilo bi dobro da je On sada tu negdje, bar ispred mene, ako nije kraj mene...potrčala sam, nije Ga bilo ispred....pa sam zastala, pričekala, pomislila da sam se možda previše požurila...da ne može On pratiti moj korak...tako sam čekala...i čekala...misleć: Možda ipak stigne, tu je negdje...mora biti tu negdje...
Bio je mrak...tama...hladno...bila sam sama......to je sve čega se sjećam...tamo sam se izgubila...ako me netko nađe, neka me dovede kući...

Dragi djede !

Bila sam dobra cijelu godinu.

Dobro, ajde, većinu sam vremena bila dobra.

Ok, dobro, bila sam dobra tu i tamo.

Ma jebi se, sama ću si kupiti poklon. :)

Evo 7 top destinacija kao i prošle godine:

U Vrapču - tamo će biti totalna ludnica,

u krematorij - tamo je stvarno spaljena ekipa,

kod Petre Sanader - starog joj neće biti doma

u podsusedskom CIOS-u na dobar metal party,

na Jakuševcu sa trash ekipom uz folk i ciganski melos

u Remetinec sa celebrityima (VIP party)

Sa Bandićem kod Malnara, prava novogodišnja noćna mora

Jesmo li zaboravili na Božić??.."Neee, nismo" - svi ćete to odmah, naravno odgovoriti. Ja mislim da jesmo...svi skupa. Zbog čega su nam tržni centri prepuni, a domovi prazni? Zbog čega su nam misli i pogledi usmjereni na darove a ne na brata, sestru, tatu, mamu, muža, ženu, sina, kćerku? Hoćemo li imati dovoljno NA stolu, a ne pitamo se: Hoćemo li imati dovoljno OKO stola? Imamo li dovoljno novaca... na kartici za poklone? Umjesto: Imam li dovoljno vremena da gledam u svoje dijete, igram se, da razgovaram s roditeljima, da zagrlim muža. Je, ljepo je gledati u ozarena lica koja će u Božićno jutro nestrpljivo odmatati darove, lijep je osjećaj kada nekoga usrećiš, no, ne smijemo zaboraviti da to je to samo taj jedan trenutak..i upravo toliko i traje...a naš osmjeh, topla ruka, riječ i pogled pun ljubavi i razumijevanja ostaje za uvijek ugraviran u našim srcima...

..i tak...nekaj bi' rekla a ne znam kaj...kaj da velim, kaj vi velite, a..??...išla bih malo u šoping, kažu da je to bolje od sexa...
sam ima jedan maleni problem, nemam noFce za šoping kaki bi ja htjela.....a nemam ni kreditne kartice...nemam ni kuće....ni auta...a ni ovo sakupljanje boca nije neki unosni posao od kojeg bi se dalo zaraditi za sve ovo nabrojano...i tak..jebiga, ništ danas od šopinga..a ni sutra, čini se...da odem pitat tetu Smranader bude li mi šta dala na "majke mi, vratit ću"...onak kak i njen remetinački darling drpio svima nama...?..mislite da mi bude dala kaj,a?...ma bude, kaj ne bi...sigurno ima koju milijunku u kasici prasici...to je njoj kak i meni kad me moje dite pita: Mama, imaš li 5 lipa, fali mi za četvrt slanca....onda mama kopa po škatuljici, i viđe čuda..pa ima majka. ima, dat će ti majka tvoja....uzmi sinko, ide mama i sutra u kontajner po koju bocu, a možda nađem i koji komad kruha, znaš, svašta ljudi bacaju...bute se samo čudili kad vam kažem kaj se sve tamo najde....
No....gle kolko je već sati....

zanima me...je li bolje voljeti ili biti voljen..??
(http://www.youtube.com/watch?v=rYEDA3JcQqw)

-Mijenjam vitku zgodnu plavu ženu za debelu dlakavu kuharicu jer umirem od gladi
-Zgodna,mlada plavuša(23god),170cm/50kg,mjere 90/60/90,neudana,imućna,dobra u krevetu i odlično kuha-prodaje
motokultivator.
-Prodajem 3 mačke: dvije različite i jedna ista. ...
-Mijenjam svekrvu za nekog tišeg reptila
-Prodajem sina! Vrlo povoljno! '86. godište, nikada nije radio! Troši koliko mu date! Ukoliko ga nitko ne uzme-uspavljujem
ga
-Prodajem stojadina u dijelovima. Pogledati od Čakovca do Varaždina.
-Prodajem padobran, novi, jednom korišten, neotvaran, sa manjom flekom.
-Prodajem vikendicu na Viru, hitno, 100 m od bagera
-Potreban vidovnjak za odlično plaćen posao.On će znat gdje i kad se javiti.
-Želim biti odabran. Traži se broj Đele Hadžiselimovića.
-Mali oglas: Poklanjam pudlicu. Zvati od 5 popodne do 10 uveče. Ako se javi ženski glas - spusti slušalicu!
-Mjenjam peticu sa filozofskog fakulteta,za jedinicu iz dobrostojeće obitelji
-Poklanjam ljepog bul-terijera. Jede sve. Obožava djecu.
-Iznajmljujem sloveniju za manje svečane prigode, rođendane i obiteljska okupljanja
-Mijenjam cimera koji hrce za cimericu koja uzdise.
-Prodajem sinov index, tri godine star, ko nov
-Prodajem kuću na kliznom zemljištu, nije puno prešla, uskoro 1. red uz more!
-Nudim posao u Republici Hrvatskoj. Plaća svaki mjesec.
-Mijenjam muža za bilo koju drugu vrstu životinje.

Bio jednom jedan čovjek..ili nije čovjek..još nisam odlučila što je...zvao se JosiPEL...prdio je jako puno, smrdile su mu čarape, kenjao je u kantu i time gnojio vrt, pa poslije jeo plodove koji su izrasli iz njegovog dreka, odnosno UZ pomoć njegovog dreka..drkao iza čempresa na susjedu i psovao njena muža koji je stalno prao auto...ustvari je bio ljubomoran na njega jer joj on dira cice koje je On, josiPEL toliko želio i vapio za njima, onako isplaženog jezika...a bio je baš nikakv, kočoperio se kao puran po dvorištu..fujj, bljak, mrzim ga, da mu pička materina zvonkecova - tako je govorio taj čovjek / nečovjek JosiPEL...
i onda je tako jednoga dana, taj josiPEL upoznao jednu princezu bez brkova i zubi...doduše imala je i dlakave noge i leđa, ali to nije bilo bitno...bitno je da je njemu njegov penis zadrhtao i konačno našao toplo i meko utočište. Nije više morao skriven drkati i naprezati svoje okice kroz guste čemprese. Nježno je draškao svoju dlakavu bezzubu princezu dok su se ljuljali na njegovoj svježe iskovanoj ljulji...nježno joj je tepao: Angele moj, ja bi tebe sada jebo, onako nježno..kujo moja, droljo, droljasta, baš te jojim..ti si moja majena fufeta..samo moja..
ona je kroz suze ljubila njegove ruke, nevjerujući da će se i njoj desiti ovakva nebeska ljubav...
odlučio je svoju princezu bez brkova odvesti svojoj majci, jedinoj ženi koja ga je voljela...i tako je ćuteć došao pred majku...
majka kroz suze zagrlila njegovu odabranicu...i nastavili su svi šutejti...Čudnovati josiPEL je samo nijemo gledao ispred sebe i time je sve rekao..majka zna i kad on šuti.....
ne znam vam reć kaj je bilo dalje..nećete mi zamjeriti, nije mi baš neki dan danas...ova kiša je sve pokvarila..
idem sad posaditi one pradajze...jospele, ako čitaš, ne buš mi zam'eril ovo, a..??..pa kaj sad ako ti smrde noge, i ako gnojiš vrt...nisi ti kriv, kriv je susjed zvonkec, ne..??

Ima bezbroj načina, no meni osobno je ovaj bio najdraži

http://www.youtube.com/watch?v=o3XAWew23jM

http://www.youtube.com/watch?v=w7dFK0u1MgQ

Muž i žena, koji su dvadeset godina u braku, radili u vrtu jedno popodne.
Muž je čistio roštilj, a žena plijevila vrt.

Muž: "Tvoja je guzica velika kao ovaj roštilj."
Žena prešuti praveći se da nije čula. Muž uzme metar, izmjeri roštilj i reče: "Bože moj, stvarno je veća od roštilja!"

Navečer u krevetu, muž se približio ženi željan nježnosti.
Žena će na to: "Jesi li ti normalan, zar stvarno misliš da ću paliti ovoliki roštilj radi tog malog ćevapa

Kažu muškarci: "Žene, ne uzbuđujte se previše ako trčimo za vama... Trčimo i za loptom i na kraju je ipak šutnemo..."

Ženski odgovor:

"Muškarci, ne uzbuđujte se ako vam kažemo da smo zaljubljene u vas, zaljubimo se i u cipele pa si nabavimo još 15 pari,

onako … za svaki slučaj." :o)))

Dođe Mujo u Mercedesu na Gornji grad i parkira na Markovom trgu. Dođe njemu policajac i veli: "Gospodine, ne možete tu parkirati, tu su vam Kosor, Kalmeta, Milinović, Šeks, Bebić...".
A Mujo mu odgovori: "Nema veze, imam ja alarm"

http://www.youtube.com/watch?v=sVEABwAfmF0&feature=related

...nekada, kada nam je bilo dovoljno biti uz naše prijatelje
...nekada, kada smo nas troje se ponovčali da bismo imali jednu colu
...nekada, kada smo došli u disco u 19,00 h kako bismo samo plesali pod reflektorima
...nekada, kada smo se veselili subotnjem izlasku do 23,00h
...nekada, kada je jedini porok bio pivo i cigareta
...nekada, kada smo bili sretni jer smo si snimili omiljenu pjesmu ( na kazetofonu)
...nekada, kada smo se znali dobro zabaviti bez novaca, bez markirane odjeće,
kada smo svi bili jednaki,
kada smo dijelili rum štanglice...mljac...i imali bezbrižni osmijeh na licu...