O životu

Drugim riječima, osobe koje su život počele kao muškarci, a žive ga kao žene, osim operacije promjene spola moći će presaditi maternicu. Dr. Richard Paulson istaknuo je kako su znanost i medicina dovoljno napredovali kako bi donirane maternice presadili u transrodnu osobu koja već sutradan može zatrudnjeti. Dr. Paulson je kazao kako je operacija promjene spola postala toliko uobičajena, a smatra kako bi transrodne osobe voljele 'ići do kraja' i imati sve organe potrebne da se dijete začne. Britanski stručnjaci upozoravaju pak na neetičnost samog postupka jer je mnogo sigurnije jednostavno uzeti surogat majku. Transplantiranje maternice kompliciran je i dug postupak, izveden tek nekoliko puta. Dr. Paulson tvrdi kako ne postoji nijedan razlog da se maternice ne bi presadila u transrodnu osobu. - Bit će nekih izazova, ali ne vidim neki ozbiljniji problem - zaključuje.
Doduše ovde je rječ o transrodnim osobama.

Čitam na netu da će uskoro muškarci koji promjene
spol moći rađati djecu.Neću sad o tome,ovo je samo
uvod u temu mog današenjeg blog zapisa.
Tema bloga su istopolne zajednice.
I evo odmah pitanje.Dali se u istopolnim zajednici
jedno osjeća kao muškarac,a drugo kao žena?
Ukoliko je odgovor DA,vraćam se promjeni spola.
Pretpostavljam ukoliko muškarac koji promjenom
spola može rađati da i žena promjenom spola
može postati tata/otac.
E sada,ako je sve ovo dosad točno ovo bi bilo rješenje
istopolne zajednice.Jedno od istopolne zajednice bi
promjenilo spol i tada bi bili kao isti kao i heteroseksualni
parovi,sa istim mogućnostima i istim pravima.
PS.Ovo je samo moje laprdanje,nisu nikakve činjenice.
Zato vas molim da mi niko od istopolne zajednice ne zamjeri
zbog nečeg napisanog u ovom blog zapisu.

Link

Na moju žalost link ne prolazi,stalno izbacuje obavjest o greški
pa sam na početku samo kopirao net adresu umjeto linka.

Koliko sa danas ljudi uživo druže?
Koliko su kapitalizam i nove tehnologije utjelale na druženje
ljudi uživo,Imamo li vremena na druženje uživo.Jesmo li se
zaboravili družiti uživo.Možemo li bez pametnih telefona,interneta
i društvenih mreža.
Moram priznati da se ja ne družim uživo koliko bih mogao i koliko
imam vremena za druženje uživo.Teško mogu zamisliti svoj život
bez neta.Moje druženje do početka korone je bilo puno intenzivnije
a nakon korone u puno manjoj mjeri.
Ponekad se potrudim da aktiviram druženje nas u zavodu pa priredim
neki kviz ili organizujem neki turnir u remiju,ali i za to polako gubim
volju,rađe odem na ulični šah ili kako to ja u šali kažem u svoj dnevni boravak.

Istinitih ili bar tako predstavljenih romantičnih početaka vaših ljubavnih priča.
Dakle kako ste upoznali i započeli vezu sa vašim bivšim ili sadašnjim životnim partnerima.
Predlažem da natječaj traje sedam dana.Isto tako predlažem da za to vreme izaberemo
tročlanu komisiju kaja će izabrati i proglasiti najljepšu priču.
PS.Ima li dovoljno hrabrih članova iskrice da ispričaju svoje priče.

1. Koliko slova ima abeceda?

2. Kako možete fizički stajati iza svog oca dok on stoji iza vas?

3. Imam gradove, ali ne i kuće. Imam planine, ali ne drveće. Imam vodu, ali ne i ribu. Što sam ja?

4. Ovo pripada vama, ali ga koriste svi drugi.

5. Što možete držati u desnoj ruci, a nikada u lijevoj?

6. Kako broj 5 može biti polovina od 4?

7. Što nestaje čim izgovorite njeno ime?

8. Djevojčica ima onoliko braće koliko i sestara, ali svaki brat ima upola manje braće nego sestara.

Koliko braće i sestara ima u obitelji?

Pokušajte rješiti ove mozgalice.

PS.Ja sam uspio rješiti samo 5 od ovih 8 :)

Hajde priznajte ko je sve na iskrica weblogu bajker/ica
a ko se vozio na motoru sa bajkerom/icom i kakva su vam
iskustva.Može li se to rječima opisat

Gledam reklamu za konzum na rtl i kažu
"Bili smo tu kad se u konzum išlo pješice,bit
ćemo tu i kada se bude išlo na struju".
Tek sada vidim koliko sam ispred vremena,jer ja
već više od 10 godina idem u konzum na struju.
Eto moja bolest ima i svojih prednosti,zahvaljujući
toj bolesti i elektromotornim kolicima ja sam daleko
ispred vremena :))

Oduzimanje
Kako oduzeti 1 od 19 da se dobije 20?

PS.Ukoliko niko ne rješi do 14 sati sledi mala pomoć.

Ove ajkule su krive što danas nisam otišao u svoj
dnevni boravak to jest na veliki ulični šah.Naime morao
sam oprati akvarijum,pumpu i ukrase.
PS ova slika je od jučer,pre nego sam oprao akvarijum.

Imam i jedan zadatak za vas.
Pokušajte na slici pronaći petu ribicu.
Mala pomoć,peta ribica je crne boje.

Bliži se kraj šoua gospodin savršeni koji po mom nekom
mišljenju je dosad najmanje savršen od svih do sad.No
nema veze,kakav je takav je ipak je bolji od mene.
Nego kako bi bilo da se sad umjesto savršenog izabere
gospođica savršena.Što mislite kakva bi ona trebala biti
i kakvi bi se momci prijavili za taj šou?

Bilo je to davno 85 ili 6 godine.
Imao am tada oko 25 godina.Tada sam još hodao vani bez hodaljke.
Te večeri sam krenuo u bioskop.Parkirao svoj jugo 45 na parkingu
doma kulture i sjeo vani na klupu ispred doma kulture te zapalio cigaretu.
Priđe mi neka djevojka i pita me cigaretu.Ja joj dam cigaretu i ona ode,ali
za dva minuta se vraća i traži upaljač.Dam joj upaljač i ustanem sa klupe,malo teturam.
Nikad nisam mogao mirno stajati.Na njezin pomalo začuđen pogled kažem
"Ne boj se,nisam pjan,samo ne mogu mirno stajati zbog svoje bolesti".
"Izvini nisam znala"
Vrati mi upaljač i ja odoh prema ulazu u bioskop,a ona na drugu stranu.
Eto i moje priče kad smo već kod takvih priča:)

Do jučer sam bio u četverodnevnoj posjeti Hrvatskoj točnije Zagrebu.
I naravno kao i po svaku važnu osobu i po mene je došao vozač.
Ljepo sam dočekan i ugošćen,ni na što se ne mogu požaliti.
Malo sam se igrao sa malom djecom,malo s odraslima remija i šaha.
Nisam radio ništa ali sam zaradio jela i pića koliko mogu pojesti i popiti.
Na kraju me je vozač odvezao nazad u Banja Luku.
I što da vam kažem,nekako su me istrpili tih 4 dana i rekli mi da im opet
dođem,a što će kad kad sam im rod,pa me moraju tripiti:))

Po izgledu,obrazovanju,kulturi,imovini,ponašanju?

Što čovjek uradi za mnoge ljude,a baš niko od tah ljudi ne uradi to isto za njega?
Može se reći i mnogu ljudi za mnoge ljude a niko od ti ljudi nikad za njih.

Ružica je ne vjerujući po treći puta čitala poruku u svom inboksu.
"Pročitao i proučio tvoj profil.Vidim da imamo dosta toga zajedničkog.
Pošto smo oboje ovde da bi našli nekoga za ozbiljnu vezu,predlažem
da se umjesto dužeg dopisivanja,odmah nađemo negdje na kavi i vidimo
dopadalimo se jedno drugom."
Ni pozdrava,ni rječi o sebi,odmah poziv na kavu.Ma stavit ću ja njega
na ignore.To je i uradila,ali nešto joj nije dalo mira,pa je otvorila njegov
profil.Muškarac tri godine stariji od nje.Sportski tip,razveden,živi sam.
Slike nije bilo,kao ni kod nje.Iz istog su grada.Voli se šaliti,plesati i gledati
utakmice.Tipično muški,pomislila je.
Ipak ga je odblokirala.Čudeći se sama sebi,poslala je kratku poruku.
"Kaži gdje i kad?"
"Ukoliko ti odgovara u nedelju u 15 sati.Sjedit ću u restoranu Hilton
odmah desno od ulaza i čekat te.Znaš li gdje je to?"
"Znam.Dogovoreno"
Stigla je u restoran 10 minuta ranije,obično je kasnila na dejtove,ali
ovog puta je malo uranila.Sto desno od ulaza bio je prazan.Mora da je
neki tip koji voli točnost i ne voli gubiti ni svoje ni tuđe vreme.Sigurno
je zbog toga i predložio kavu u prvoj poruki.
Smjestla se za stolom i zapalila cigaretu.Gledala je prema ulazu da
vidi muškarce koji ulaze u restoran.Prišao joj je konobar,rekla mu je
da čeka nekog i da će kasnije naručiti.
U tom trenutku ušao je muškarac,visok,crne kose s vječitim osmjehom
na licu.Kratko je pogledao oko sebe.Pogledi su im se sreli,osmeh mu se j
oš više razvukao licem i priišao je njenom stolu.
"Jel slobodno ljepotice?"
Nije odgovorila,bila je zbunjena.Zašto to pita kad su se dogovorili za ovaj
dejt.Eh da napisao je u svom profilu da se voli šaliti,pa on se šali.
"Čekaš nekog?"
"Da čekam tebe da me izvedeš negdje na ćevape i pivo"
Rekla je to u šali.Iznenadila se kad je rekao "Idemo odmah"
Ponudio joj je svoju ruku.Ustala je i izašli su iz restorana.Ubrzo su bili u
roštiljnici.Dan je protekao u šali i smjehu.Nakon ćevapa prošetali su pored
rjeke.Nije se sjećala kad se ljepše provela pa joj je bilo žao kad je došao
trenutak da se rastanu.
Umjesto da je pita za drugi dejt izvadio je komad papira iz džepa,napisao
je svoj broj telefona i rekao "Pozovi me kad budeš slobodna,vjerovatno ću
i ja tad biti slobodan"
Osmah mu je ponovo ozario lice.Poslao joj je poljubac rukom,okrenuo se
i otišao.Htjela je reći ej nisi mi rekao kako se zoveš,no ćutala je.
Kad je došla kući,odmah je otvorila iskricu nadajući se njegovoj poruki.
Poruka je zaista bila tu.
"Čekao sam te skoro sat vremena,nije te bilo.Nadam se da si pomjerila sat
sinoć,hoću reći nadam se da zato nisi došla"

PS.Priču nastavite sami po svojoj volji.
Možete je i malo promjeniti i ukrasiti nekim pridjevima
opisima koje ja ne znam napisati.Dajem vam autorska prava:))

Jel se kad vas išta promjenilo u odabiru životnog saputnika/ce
u odnosu na kriterije kad ste bili mladi,ako je što se promjenilo?
Petpostavljam da muškarci sad manje biraju,a da su žene
podigle kriterijume.Takođe pretpostavljam da se ranije uzimao
u obzir i preseljenje u drugi kraj države,a sad ne.Vjerujem da smo
u mladosti željeli zajednički život,stvaranje obitelji,a sada se ne želi
zajednički život već povremeno druženje,izlasci,šetnje i slično.