Bez veze

Ceterum censeo:

"... sve dok se čovjek ne sjeti da je na Iskrici, u rezervatu onih koji godinama bezuspješno traže svoju srodnu dušu i zapravo im sve ide u prilog...osim jedne male sitnice, a to je njihova metastazirana sebičnost ..."

Davno sam to napisao u komentu jednog posve irelevantnog loga još irelevantnije autorice, koja mi je, da smijurija bude veća, manirom Helge iz "Alo alo", ako ne već one Buldožerovske, a posteriori uskratila pravo daljnjeg komentiranja.

Jebote, kao da sam nakon ovakve, gorecitirane, mudrosti imao sape za dodatno nadmudrivanje s u svemu inferiornom mi osobom (eufemizam, čisto da ne ispadnem neodgojen odnosno Iskrici ponašanjem prilagodjen).

Jel još netko osim mene gleda ovu španjolsku seriju Capri?

A ako gleda ili ju je gledao u orginalu dal zna jel Massimmo zbilja ubio Vittorijine roditelje ili se Cosimo to izmislio samo da mu napakosti?

I treće, još me zanima gdje se nalazi taj Capri, u Jadranskom moru ili u Mediteranu?

Ovako otpočetka: Samson & Delilah je bila pjesma engleskog benda iz 70-tih zvanog Middle of the Road.

Ako i ti misliš da u tome ima neke simbolike, čak možda i sudbonosne, onda ja zbilja ne znam kako da ti pomoghnem.

(Oprosti na lošem hrvatskom, rođen sam u Ukrajini i tek sa šest mjeseci su me doveli u Zagreb)

Rekoh sebi: "Ma nemre to biti." Pa zaboravih na to, da bih se nakon 2-3 tjedna ponovno upitao:
"A možebitno ipak da?!?"
"Ma nemre to bit,nemre pa nemre da ga jebeš."
"Ali razmisli malo, ženska je kolumnistica, ili je bar to bila."
"A otkud ti to sa sigurnošću možeš znati? Kao da nisi sam svojevremeno napisao da si kazahstanski astronaut koji se oženio za Hrvaticu. I bar njih 20-tak ti je povjerovalo."
"Donekle imaš pravo. Međutim, ja sam tjerao očitu sprdačinu,a povjerovati su mogli samo najgluplji. Kojih doduše ovdje ima ponajviše, pa ipak nisu oni mjerilo. Dok s druge strane, ja baš i nisam tako strašno glup."
"To ti samo tako misliš. Odnosno,kako bi rekao Ćiro, utvaraš si da si neglup pače pametan."
"Ma nije sad riječ o meni, jebatga."
"A možda i jest? A? A??"
"Nebitno. Ipak mislim da je ona kolumnistica,dakle da što se toga tiče ne laže."
"No dobro, možda stvarno ne laže. Pa opet, koliko god Hrvatska, za razliku od Srbije i unatoč Sloveniji, bila mala, ipak ima jedno fajv handrid ženskih kolumnista,ili štono se bi rodno korektno reklo: kolumnistica ..."
"A ti si ih valjda izbrojio..."
"...i na temelju kojih kriterija možeš suziti izbor i uprti prstom tako precizno?"
"E rista moj, sad se praviš da ništ ne kužiš a vrlo dobro ti je poznato kako se to radi: teme o kojima netko piše, njihova frekvencija kao i frekvencija podtema, motiva i podmotiva, riječi koje koristi i kako često, metafore, pridjevi i glagoli koje voli, emocionalnost odnosno hladnoća kojom se odnosi prema određenim ljudima, bolje reći tipovima ljudi, i pojavama itd itd itd ..."
"Čak da i sve to savršeno precizno evidentiraš i logički obradiš, opet nemreš bit 100 posto siguran. Jer tu ti nikad 2 i 2 nije četiri, u stvari čovjek je sretan ako broj nije beskonačan."
"OK, kužim, svim silama pokušavaš me pokolebati. Samo da ja ne bih bio sretan jer sam prvi prvcati provalio tajnu nad tajnama. Međutim, da bi ti bilo jasnije, spomenut ću ti i ovo: nije ona samo kolumnistica nego još i nešto nešto puno puno više od toga".
"A ti u to, kao, možeš biti siguran??"
"Vidiš, mogu! I ne samo zbog toga što je to skromno, gotovo nevoljko priznala, nego i na temelju njene tako očite pismenosti: u Hrvatskoj tko je pismen ili je književnik ili jezikoslovac. I još pogotovo na temelju oduševljenja raznoraznih ženskinja tako očito žednih lijeporečene mudrosti ..."
"U nedostatku njihove vlastite, to im dođe nešto kao zamjenska, jedino što nije mudrost!"
"... poput spužvi s otoka Krapnja!"
"Ma sad si ga stvarno pretjero!"
"To osporavanje očitoga, očitijega i najočitijega ... čisti mazohizam s tvoje strane!"
"E pa da, i čista glupost s tvoje!!"
"Jebise!! Ipak je to ona!!!"
"E pa jebo ju ti ako jest!!!!"
Tu pak prasnuh u smijeh, neobuzdan i djetinjast, koji je bilo praktički nemoguće zaustaviti jer svaki put kad pomisliš da si uspio ponovno ti se na LCD-u tzv. svijesti pojavi neizdržljivo smiješan prizor: otmjeno starinski krevet, sa svim onim zastorima sa strane - otprilike model Louis XIV.
U njemu ti i još netko.
No da, u njemu ti.
I još netko.
E da, i tko još netko?

(Tko je to, tko je to bio, djeco?
Možda pogodite, a možda i ne. U svakom slučaju, ako niste sigurni nemojte tražiti odgovor od mog alterega.Naime, na takva pitanja uvijek se prestrašno uzruja jer, za razliku od mene, u svemu navedenome ni uz najbolju volju ne vidi ništa smiješno.)

 
Baš unatoč svom svojem prijeziru prema javnim izljevima naklonosti prema nekomu/nečemu, ja ću bezironično i nesarkastično ustvrditi:
Shea je prva liga. (Što ni najmanje ne dovodi u pitanje ni činjenica da je ne poznajem. Jer znanje je ponekad posvema intuitivno,ono,kao religija koju niste usvojili terapijom "mrkva-batina".)

 
Ponekad, ali samo ponekad mi na pamet opadne otpalo opako pitanje: a kako je to živjeti na websiteu? Mislim na ono kad ama baš svaku ljubavnicu-ika, prijatelja-icu, sudruga-ricu u zloći & gadostima itd., u zadnjih par annodominija pokupiš na smetlištu očajnih duša ostavljenih i od Boga i, a to se broji, od ljudi (bar onih imalo pristojnih i duševno nezaostalih).
Naravno, pitanje jest retoričko, jer da nije onda bih sam sebe osobno mogao smatrati teškom budalom, a toliko samokritičan ipak (još) nisam Što je,naravno, neka vrsta nedovoljno razvijenih introspektivnih sposobnosti mene, odnosno u mene, kako bi to rekli glasači polit. opcije "Kerum & Sinovi samo bez prosjaka". A što je opet, u nekakvoj konačnici, dokaz da sam zloban, pokvaren i općenito nulavrijedan ljudski, jer se na sasvim konkretan način naslađujem postojanjem još većih gubitnika od sebe. I to me,zapravo, čini prilično sretnim, bar u tom trenutku  mojeg naslađivanja. 
Rezime:
OfflineOnline

LG LG LCD TV 19LD320, 19"/ 48cm 1366×768 HD Ready LCD TV
Kontrast: 30000:1, Odziv ekrana: 5ms, 178°, 1 HDMI 1.3, Scart*** 1.532,11 ***

 
Samo da proširim glas o mojoj emocionalnoj svezi s jednom poznatom iskričarkom. Htio bih biti diskretan, poput pravog džentlmena, i djelovati decentno, uskraćujući vašoj posvema bolesnoj znatiželji previše podrobne podatke o ženi koju sam, eto, kao prvu uvrstio u svoju VIP grupu i na taj način konzumirao našu obostranu a međusobnu predanost.
No, pa sad...ako ste baš tako jako znatiželjni, evo vam mali hint: W.
Oni koji su skužili sad će znati i tko će biti kriv ako si zbog neimenovane ne oduzmem svoj mladi (tako vam ja njemu tepam) život.

 
"... sve dok se čovjek ne sjeti da je na Iskrici, u rezervatu onih koji godinama bezuspješno traže svoju srodnu dušu i zapravo im sve ide u prilog...osim jedne male sitnice, a to je njihova metastazirana sebičnost ..."
Ovo je crvena krpa koja doduše nema blage veze s komunizmom, ali zato ima s koridom. Jer malo riječi treba kad se voli...a puno kada smo sami:)

 
Kano što već rekoh.
Više Johnny B. Štulić izrekne mudrosti u cca 4 (slovima: cirka četiri) minute "Anđela", no cijeli Iskričin blog u mjesec dana. O umjetničkom dojmu da sad ni ne pričamo.
A ni o tome da su "Anđeli" zapravo jako daleko od nekakvog poetskog remek-djela.
Feršten? A pa da, to sam si i mislio.
 

 
Uz najljepše želje svima i svakome za laku noć, obznanjujem:
U svom prošlom blogu nisam mislio na Vaš-Tvoj blog-ove! Jer da sam mislio onda bih naprosto morao reći da nisam (mislio baš na njega-njih), iz jednostavnog razloga da Vas-Te ne povrijedim. A kad nekoga povrijediš već pri prvom kontaktu onda ništa od prijateljstva, nadam se da Vam-Ti je to poznato iz filma "Mars napada". A možda i nije, naročito ako ga niste-nisi gledali-gledao. Mislim, nijedanput, a kamoli triput.
 
 

 
Neki ljudi valjda misle da je to što napisaše u napadaju svoje kreativnosti to. I u neku ruku i na neki način zločin ih je razuvjeravati.
Naime, pa i svaka sudionica izbora miss neke pripizdine, ajd recimo naprimjer Babine Srede, vjeruje da će dogurati do najmanje druge pratilje Miss svijeta. A samo zato jer su odmah nakon prvog pupanja sisica bezmalo svi dečki u razredu buljili u cca 139 cm njene vertikale. I jer joj je mama mnogokad svojim životom garantirala da je još jedan jedan iz matiša dobila isključivo zbog onog gada od profesora. A ne zato jer je još od rođenja glupa ko krava.
I kako onda, ako tako stoje stvari s missicama, a evidentno stoje, imati hladno srce (od leda ili čega li već...,no pa da -tekućeg dušika!) i biti zapravo neljudski iskren pa kreativcu razigranih slova, riječi, rečenica i interpunkcija izreći što misliš o njegovom remek-djelu? I na taj način, osobito ako on to primi k srcu, možda, a i to "možda" je za normalno formiranu ljudsku savjest nepodnošljivo, izvršiti ubojstvo nobelovca ili nobelovke u zametku. Kao da se takvi rađaju svakog dana, pogotovo u malih naroda (mislim brojčano, da ne pomisli tko kako insinuiram da ipak nismo najstariji narod Europe, a i so far away najgenijalniji te bi i onaj koga unas smatraju umno retardiranim u Bijelom svijetu, npr. u USA ili UK,  mogao bez po muke doktorirati, samo kad bi htio i kad ga u tome ne bi onemogućili CIA i MI5 iz čisto političkih razloga, odnosno zato što patološki mrze sve što je hrvatsko, a naše intelektualce jošte i većma iz dna duše.)
Vrag će ga znati, ali puno riječi monitor ište da se dođe do one "Vuk sit, a ovce na broju i mirno pasu tj. pišu." A možda mi samo nije dobro? Ili obrnuto? A tko bi ga znao. A na Radio postaji Sljeme par minuta prije 8 sati dne 27. rujna 1989., ili je to možda ipak bilo 1999., jedna osoba ženskog spola je pjevala "Malo riječi treba kad se voli". A ja sam ju slušao i ne znajući što me još čeka, u futuru, ako ne i deminutivu.