logout

bauljam kao pijani mornar pred svitanje od krčme do krčme
putem promatram jarbole nikle iz vode
zastanem i pretvaram se u strvinara na pilotu
hraneći se leševima iluzija alkoholom podgrijanih tjeram utvare riječima
nestanite s jutrom strašila zabodena u polja snova

po valovima izobličenom površinom rijeke pluta naša slama
izmiješane stabljike kao tanjur makarona
one se barem znaju sljubit bez neta
tera jebanje na površini rijeke
začetak recikliranih jedrenjaka što krštenjem puštaju vodu

----------------------------------------------------------------------
kafanska

baci li na stol pred tebe spodoba zavaljena u lopočev list usmeni zahtjev
otkapčaj dugmad na svojoj uštirkanoj košulji
ne skanjuj se i ne obračaj pažnju na društvo oko sebe,
to su su samo iscrtane kulise
nespretnim, drhtavim prstima opčinjavajućom vještinom pauka pokaži mu golu kožu
stvorena je za rasječi maglu cigareta

ajme što se cijelo krdo navalilo na one NAPALITE i sad jedva čeka da iskrica izgradi trijunmfalnu kapiju da krož nju nako slavodobitno prolete. promarširaju nako a sve da ispod čizama frcaju iskre. reko bin čovjek sve kruta desnica po komentarima a ono zajeb. ljudi gotovo prepuni razumievanja za različite bitno da je čoviek ma i da je živinče isto bi ga razumieli ako ne i žešče od čovieka im drugačijega. kajjeje izgraditi do stratosfere il neke enmte dimenzije tko će ga znat? dobro ima jih u tom skupu i drugačijih, nako malo više nerazumnih što su najprvo izgrađivali bazu a za nadgradnju nikada nije bilo vremena volje il nekog drugog kurca. ima ne velinm ja da nema i to je isto okej al oni lievi nako nastrojiti ka revoluciji stupaju al kao da je to nekako izvrnito pa se na mjesto kretanja unaprijed sunovrćaju unazad brže nego li svjetlost može zamislit kolko god sad za praznike pila.
daklem iskrica je još jednom dokazala da je najnaprednija u proizvodnji stakleničkih plinova i kao takva definitivno može biti postati glavni uzročnik kataklizme. ovdi jonako nitko ništ ne radi večma osluškuje topot il se natječe tko li će jače i bolje ostklit nebo svojim produktima bitisanja
ajd' puščajte više ljude da se jebu večma kad se vama ne dadne nikako jer il ne znate pitat il ne znate odgovorit to je vakat
pojebite se koji puta........... hmmmmm.... ne boli?

Zalaziš li ovamo dovoljno često tvoj osnovni motiv nestati će u tuđim željama i snovima dok će tvoji snovi nestati izgaženi raznim stopalima u prašini što nosi ju vjetar. S vremenom slova sve više liče jedno na drugo te se stapaju međusobno. Više ih niti ne razlikuješ u gomili. Gubi se smisao i ostaje navika.......samo navika i ništa više. Kao da sam okružen prosjacima koji traže da im netko udijeli djelić pažnje u njihovu ispruženu borama isječenu ruku. Prosjak okružen prosjacima.
Okupljamo se kao mušice na svjetlost oko ovog hrama opsjene i stvaramo blizance svoje blizance. Ne identične vanjštinom niti nutrinom već blizance spojene suptilno kanalima osjećaja.
I dok crvi podriguju omašćeni hranjenjem onog našeg stvarnog ja ovaj opsjenarski raste i buja u nedogled bez ikakvog stida slaveći svoju gordu veličinu na isušenoj koži svojeg stvoritelja
Znam da nije prikladno ovoj svjetini i trenutku što traje u nedogled dok ste u hramu slaveći idola prikazati moj zatamnjen pogled sa dna. Znam da nije opijenom svatu mudro pričati o stvarnosti, a opet ne pričam to vama koji ste se tu našli vjerojatno greškom. Pričam to sebi još jednom pišući ova slova


aj' dobro 12112013

i ovo je za sada dosta. Tko sam ja da dijelim lekcije? Učite se sami ionako ste usmjereni sami na sebe .... hmmm i to vam je previše usmjereni ste samo na djelić sebe bilo bi preciznije
aj'bok

Ničim me ne držiš
Prašnjav put kroz zelenilo vodi me ka toplom, oblom kamenju što ga voda dotiče. Bose noge ostavljaju svoje tragove prepuštene zaboravu koje neumitno slijedi. Puštam se gol Suncu da me miluje i pali dok mi kamenje piše po koži svoja sjećanja. Odsjaj neba nad vodom me mami. Ostavljam oči neka putuju svojim putem i zadirem bez njih u svjetove što dišu nekim drugim frekvencijama. Znam da si ondje duboko u tekućini i juriš kroz mreže svijesti. Obitavaš u mjestima u koje mogu samo na trenutke zaviriti i vratiti se k svome kamenju ostavljajući im samo djeliće neopisivog da me podsjete s vremenom. Slagalica koja se ne može složiti već ima samo rastezljive gumene okvire. Slike se mijenjaju po svojoj želji i prepuštaju mi se na uvid povremeno. To smo mi, nevidljivi, nestvarni, a ipak tu smo. Avioni bezglasno putuju nad nama, oblaci se stvaraju i nestaju skupljajući kapi što se po zrakama u vis penju samo da bi poslije na nečijoj glavi stvorile
suze.



Pucketa struja dalekovodom i ako li odista usporim vrijeme vidjeti ću ju kako se šulja neravninama razapetih žica. Dok iščekuješ možeš se poigravati vremenom i žvakati ga kao kaugumu tražeći u njoj zadnje djeliće okusa što davno je izblijedio iz sjećanja ili ju mrljati i navlačiti mjereći nemjerljivu udaljenost od usana ka vršcima prstiju. Tako je dok čekaš. Površina vode postaje tanana folija koja nas odvaja. Skrivam se od Sunca pod šljunak. Odgovara mi sumrak iz kamena. Odlazim u neko drugo vrijeme, ono što se poigravalo tijelima čerupajući iznenada kao gladne ribe u poluprozirnoj vodi.
Vidim te kako mi se smješkaš iz vode dok se svjetlost igra nad plohom koja nas dijeli. Zadireš u moj svijet izlazeći na površinu. Osjećam tvoju hladnoću na sebi i Sunce kao da zna da mora, postaje jače. Kamenje se upire svojom toplinom zagrijati te preko mene. Tražiš me tijelom dok mirujem prepuštajući se. Hvataš se svim svojim viticama za me svjesna koliko si skliska i neuhvatljiva, tekuća. Usne od kojih si satkana igraju se po mom tijelu dok ih s mukom umirujem i sklanjam. Nova igra u trenu se stvara. Mjesto nebrojenih usana zaželim se samotne školjke. Neka ti je uho na meni. Samo uho i osluškuj mir i toplinu koju dijelim dok me upijaš. Koliko je jednostavno posegnuti sada za tobom i proždrijeti te strasno u trenu kao gladna ispucala zemlja ljetni pljusak. Udovoljiti nam tijelima i sažvakati vrijeme potrebno bitku glupo je i suvišno. Radije ti guram uho dlanom u sebe da preslušaš sve slojeve sazvučja što stvaram dok ne stigneš u more tišine i utopiš se u njemu ti što si plivanju vična i na buku koja zaglušuje navikla, e baš zato. Vrišti, sada vrišti od strasti unutrašnje oblijepljena tišinom koja opija više no koloplet majstorskih dodira iskonskog znalca ženskog tijela. Šegrta što vječno sizifovski sakuplja zrnca iskustva razasuta po svijetu. Tišina, usudiš li se zaroniti u nju onako iskreno, dječje bez primisli i prepustiti se mekom fluidu bez struje što tjera te da lebdiš. Neka i još čekam pod kamenjem tražeći sjemenke smiraja dana.
Pomisao o tome kako stojim i u stvari udaljavam se od tebe istjera me u hipu iz stanja mirovanja. Potrčim koliko mogu i shvatim kako je to ništavno u usporedbi sa željama što bujaju nemilice. Bolje se prepustiti brzini i letjeti. Noge mi gube tlo pod nogama i nestajem ka nebu jureći oblake u čijim kapima mogu dohvatiti tvoj miris. Odjeća nestaje sa mene končič po končič ostavljajući trag po nebu. Zar se posvuda nalaziš, a nema te, samo djelići koje dohvačam sitom kao oni što prosijavaju pijesak tražeći baš onaj rijedak, poseban jer je žući, sjajniji od ostalih. Previše si raspršena u plavetnilu i sunovraćam se ka zelenim poljima mladog žita. Stabljike mi šibaju tijelo dok koža gori od trenja. Tražim te, osjećaš to. Koncentriraš se u granama bagrema i smješkaš u lišću. Puštam te da cvrkućeš uz mene dok me hraniš cvjetovima bijelim. Nuđaš mi usne za poljubac dok svoje skrivam dlanom. Radije se stapaj sa pjesmom ptica. Dovoljna je moja blizina.
Bol me prene. Ravnina poda ne prati moja leđa. Još uvijek te čekam dok nešto prolazi oko mene. Izlijepljen zid kalendarima prošlosti. Čudak što čeka duhove, govore anđeli u mojoj blizini. Možda ni ne znaju da ih čujem. Njihove riječi ne stvaraju kod mene reakciju. Ionako je to njihova priča. Dva sjajna oblika u dugačkoj ogrlici jedan nasuprot drugome udaljeni, a vezani niti tanjom od paučine. To smo mi postojala ili ne jer kako je lako posegnuti ti za tijelom i igrati umom. Bio stvaran ili ne. Pa da nisam ovakav da li bi me uopće zamijetila i odabrala baš zato što činim suprotno svojim željama tražeći te ondje gdje ne zalaziš samo stoga da kada te odista nađem to bude onakvo kakvo mora biti. Bez ikakvih okvira. Očima nedostupno, a tijelu upečatljivo kao željezom crvenim, sjajnim, u kožu utisnuto. Sa mnom ili bez mene, jer što je život? Samo lako zamjetljiva masa istrganih papira iz kalendara razacanih po podu dok ih vjetar kroz prozor nehajno preacuje s jedne strane sobe na drugu i još nešto. Oslikani arci kože minijaturama neizbrisivih trenutaka što čine usne ljepšima, a oči blistavijima kad vjetar otvori baš tu stranicu. Nemjerljivo je života kad se sretnu dva dijela što čine cjelinu.
I kako me onda misliš zavarati riječima da ničim te ne držim kada osjetim pulsiranje tvog tijela dok mi se približavaš. Onaj sjaj koji ispijam žudno iz tvojih očiju za mene je stvaran. Sada barem znaš zbog čega sebično zahtjevam da me promatraš netremice. Pričaš mi priče bez riječi dok nezgrapnim riječima sklapaš rečenice koje se gube prije no što ikamo stignu. Što će mi riječi ženo kad si dio mene i to onaj dio koji sam ušio pod nekoliko slojeva kože i kostiju da mi te ne istrgnu kroz tijek vremena
- Ničim me ne držiš................ kažeš i ne slušam te više. Ne želim. Maknem se u neki drugi, paralelni svijet dok suvišne riječi ne prođu mimo mene i vratim se prije no što možeš osjetiti moje odsustvo
- Ničim me ne držiš ................ kažeš i pitam te bez glasa treba li te uopće držati dok se meškoljiš u mom ramenu zagledana u nebo
- Ničim me ne ..........i prasneš u smijeh kao dijete što se smije u pola svoje šale

Izjedaju razmišljanja o naivnosti darivatelja gdje se svaki racio gubi promatran očima sa strane, ali što? Gdje bi mogao biti grijeh uopće? U novcu? Da u novcu sigurno reći će gladni novac je nužnost. U novcu? Novac je dokaz reći će oni koji ga imaju kao sredstvo dokazivanja vlastite šuplje nutrine. U očima reći će Vilip i stajati kao stup pod golubovima ili nah....ma ne može se on uspoređivati sa grbavim hrastom visokih brda što šiban je vjetrom i štičen rijetkom travom koja se probija kroz škrtu zemlju.
Pa što ako si i takva kakva si znači li to išta osim tebi. Što je sve ono što je prošlo kroz ždrijela ili ruke onih koji bi se zasigurno drugačije zadovoljili onim što je otišlo u tvoje odnose sa drugima.. Pa što reći će ti opet Vilip izmučen stvarnošću dok Filip spava u drugoj prostoriji opijen vinom i lakoćom postojanja u smradu duhanskog dima.
Znaš kada ćeš postati stvarno glupa, bolno glupa u svojim očima. Onda kada potpadneš pod uvjetovano ponašanje večine opsjednuto potrošnjom i zgrtanjem bez ikakve mjere koje je samo sebi svrha. Tada ćeš zatrti samu sebe i sve što si učinila kroz život reče ti Vilip i okrene se ka pogledu kroz prozor.
Praznina ondje gdje je postojao petnaest metarski ariš. Srušeno stanište za ptice koje bude s jutrom. Nedostaje mi njegova blizina tog tananog drveta od tridesetak ljeta. Pričaš gluposti javlja se Filip sa drugog kraja stana, mamuran. DAj ušuti boli me glava sikče dok unosi mi se u lice.
Tišina kao magla prekriva svijet

IGRAČ

Mogao si je dozvoliti. Gladi u njegovim mislima nije bilo, hranjen je svakodnevno, jedino želja za igračkom. Specifičnom igračkom koja bi možda mogla ....... Uobičajene potrage nisu ga zadovoljavale. Postavljao si je sve veće i veće utege oko nogu. Lov ponekad zna biti ljepši od gozbe onog što je ulovio. Stvarao je sve neprivlačnije profile na specifičnim stranicama i čekao. Promatrao s vremena na vrijeme te odabirao nasumce. Potraga za lucidnošću, smirenošću, skromnošću i hrabrošću utjelovljeno u jednoj osobi .......tjah.
Pažnja na očito izmamljivala mu je kiseo osmjeh na licu. Kako li lako upadaju u zamke onoga što piše na mjestima koja svatko može pročitati zaboravljajući na osnovno pravilo. Ne vjeruj očitom već čitaj između redaka. Priupitaj neizravno a tek onda .......
Uglavnom potvrđivao si je ono što se sve više činilo kao pravilo. Nema ovdje igračke za tebe.


30.07.2013.
ovo bi mogao postat kao neki dnevnik disi bijo i dal' si radio išta. hmmmm.....ovdje, ajmeeeee. nikada se neću prestati čuditi sam sebi. ma jebenmti nije to za čuđenje, ma nije to nit' za promatranje....... to je više onako za previdjet', proć pored kao da ništa i nije. niti slučajno prelazit na drugu stranu. tad se moje ja umisli da straši ono moje nad ja i dovodi u sumnju uopće zbog čega je ono nad ja ako li se straši običnog ja. daklenm, izvoliš, prođi uz mene kao da me ne primječuješ. u stvari samo sam došao napomenut kako je bosna prekokrasna i okej. žene za nas europćane pristupačne, gotovo bolno pristupačne al' može se to i pretrpit'. aj pa kad mi dosadi vratim se na more, valda............e pssssst Una je .............hmmmmmmmmm.........neopisiva za vaše oči i uši

01 od kolovozca
jebenmti ode mimzi. ajmeeeeee. ma pitanm se kakče ovi što ostaju podnit one što odlaze, a jopet siga nekako mislim al da ne zaserenm pa ureknem jel najavljen odlazak fakat odlazak il neki drugi kurac od prvih kuraca.....e za one koji ne znadu prvo a u kuraca je najduže na svijetu i graniči sa duljinom mašte starih dečkiju staklastih očiju za šankom nakon kajjaznam koje runde


o2 od kolovozca
ajmeeeee što smo laki na ignorcu. ma baš mi drago kaj sam drukčji i malog egca
eeeeeeeeeee pssssssssssst i prčanm ja malo ovud i vidinm neki link sa utuba kao love vs porno il tak nešt pa siga idinm da jema 4o od sto kaj se zvežu nekim štrikima il kajjaznam čime svačime pasiga mislinm jel si misle oni koji to osuđivaju malo o sebi i na koji način
jel na način da spadaju u grupu od 6o od sto normalnih il u 4o od sto nenormalnih.......hmmmmm kak se lako more izokrenut prezentacija brojkica. aj u većini ste al ajmo brbljat i vako............treba i zet u obazira onu sramežljivu skupinu koja neće priznat sam da se ne izdvoji iz većine:)
aj cmok pičke digod bile

psssssss t
Ne možete poslati poruku odabranom korisniku jer on/a ignorira vaše poruke!
hehehe a lako je pominjat ego nekog trećeg i bit lak na ignorcu, aj pa živi meni drago što sam tam di jesanm i to je za me vjećnost il bar nešt nemjerljivo
no hard filing i kak veli vilip pa da scitiranm nanovo
BIjON ISKRICA VEBLOG NO VILING ATOL /naglašavajte glasoe po volji a zatežite po potrebi. očem ritam i ostalo/
nema slike jebite se cmok

o5. od kolovoza
Što kada poželiš gledati kako te upoznaje, onako tvojim mislima vođena. Izvaljena na kamenju zaštićena kremom kontra ozonskih rupa i ljušturom satkanom prošlim životima. Zadebljanja na koži stvorena ubodima kostura što vuku se kao teret............i zamisao,..........
Neka miruje ionako je moj red za priču. Ionako smo ovdje za pričanje priča zar ne vrti se glavom i kamenje što predstavlja vječnost. Kamen je loman a opet vječan i trajan jer hrani se našim prahom. Ma uzmi kamen čovječe i počni govori mi društvo okupljeno u meni. Pogledaj ju samo. Vapi za dodirom, pričom ičim a ti kao da oklijevaš neodlučno.
Uzmem kamen vreo od Sunca što ga gleda cijele dane, nekako veličine oraha i položim joj ga na trbuh što se lagano giba. Zadržim oči što ju promatraju na licu dok se ženske usne otvaraju i pustim riječi. Kamenje se slaže i pravi nastambe po njoj, prekriva joj tijelo dok pogled se ne skida sa početnog mjesta. Neka miruje i sluša ionako je moj red za pričanje priča. Društvo u meni navija gladno dodira žeskog tijela, onih trenutaka kad se stapa disanje i govor nepovezanih glasova. Samo njima u inat ne dotičem ti lice usnama. Tako mi je volja ovog poslije podneva, tako mi je volja pustiti glasove iznutra da pregladne i puste me biti ono što sam doista. Samo Filip koji priča priče i ništa više ovo poslije podne. Samo priče, sutra ću opet biti uobičajen

o6. od kolovozca
Pred njom dva špila karata za remi. Dijeli ih stol i zelena čoja. Čiji je uopće red za miješanje, dijeljenje. Prihvaća se oba špila i miješa karte laganim pokretima. Pogled što ocjenjuje protivnika, tko će prvi trepnuti. Lagano se osmjehne i zavitla karte put stropa. Neka se novi pokrovpoda pojavi dok se sa neiscrpnom strašću hvata jedine igre koja ga interesira u životu. Prati trenutke kako nestaje i pojavljuje se u intervalima koje sam određuje. Igra u kojoj traži od nje da ne sklapa oči nikada
pred kraj o6. od kolovoza
Nikada nije znala dodirivati onako kako je očekivao da žene čine. Učio ju je dodirima dlana, prstiju, zapeščem, učio je njene ruke navikle na čvrstinu i snagu. Upijala je sporo znanja, da li zbog nespretnosti koja ju je krasila u tom pogledu ili samo zbog što dužeg učenja. Povlačio je njenim tijelom po sebi kao da sam sebe miluje. Nakon kože na red su stigli nokti. Vrijeme za nježnosti prekidala je grubost. Trenutak prijelaza sa jedne na drugu stranu je van njenog dosega a onda kao vrh jednog dijela odluči joj pokazati ono što nikada neće moći. Dodir kapima znoja. Puštao je kaplju po kaplju sa sebe i upravljao njome da putuje ispisujući riječi koje se ne čitaju. puštao je kapi i gledao kako se suše na gladnoj koži samo da poslije te ispisane riječi jezikom izbrišei vrati u sebe sol koju je ispustio po njoj

o8. od kolovozca
aj'barem ima nade
"Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije?
tražim nekog za ljubav., ..kome ću plaćati da me ne odjebe...."

o9. od kolovozca
povratak u zg
Jebenmti tek sad vidim kak je sve sivo i nekako kako se to veli......sivo?
hmmmmmmm.............aj par dana ovdje, možda tjedan i ode iz sivila u boje.
http://www.youtube.com/watch?v=hLhN__oEHaw
mislim da ću pootvarati neka vina iz podruma, iskoristiti kadu za namakanje i kad dobrano padne noć dugo ogledat se pred ogledalom sve dok ne dopre do svijesti sopstvena misao
jebenmte kako si dobar

1o. od kolovozca
Danas je moje Nadja što čuči u podsvjesti tilo razjebat moje svjesno JA i to na poprilično perfidan i mučki način. Iskoristilo je prirodnu, ma što prirodnu već nadprirodnu radoznalost i gotovo da mi JA rine u bezdan nepostojanja. Moglo bin se svakako uzet u obzir teoriju zavjere zpadnih sila, sila poluosovine a i ne smije se zaboravit velikoslovenske aspiracije pa i šire. Daklem u čemu je stvar. Zarinulo to podmuklo Nadja mojemu JAu da di nestaju ljudi iz ogledala kad ne gledaš. Ajme muke i cijelog dana promatranja ogledala iz daljine a i iz blizine netremice. Taman kad se makneš nestne lika iz ogledala i tako uvijek. Nevjerojatno. Ma savijao sam ja Ogledalo na razne načine i vako inakosvakako al ništa. Stvar je ista čim se makneš nestane lika. Na svu sreću hipersemzibilno sam biće svakako tako da čim sam uočijo kako se na ogledalu pojavljuju pukotine od naprezanja pri savijanju presta sam savijat' istoga i zkrivljiv'o sam u nedostatku ičega svoju svijest do bola svakako. E tu je puklo. Moje Nadja i nije toliko čvrsto odnosno elastično kao mojeJa ipopustilo je, daklem puklo i prizanlo sva svoja htijenja da napokon uzurpira vlast i ovlast nad tijelom mene ili me. Eto tako je bilo a tko ne vjeruje nek upita moje Nadja jel je tako bilo il kako drukčje.
aj bok pičke digod bile
ajmeeeeeeeee što volinm dobit na peveteju poruku žemsku
cmok vilipe pa di si jebenmti cielu ulicu :))


o11. od kolovozca

ajme opet živad na blogu. jel to misao il provokacja. možda bin tebalo zapišat na koje se nickove odnosi slička ako li ima odnošaja ikakovog u tome....hm aj da dodam nešt

DVI MIMOZE I EMOCJONALNO JEBANJE

jebao ju je bezdušno sve do one faze znane pod nazivom boli me kurac a onda je bol započela prevladavati nasladu i erekcija što polako kopni svakim pokretom. ma više joj nije nit osjećao pičku razlabvljenu i nasaftanu jebačinom što traje a ne daje. Par puta odgođena elakulacija i to je to. Pomisao na pivo u frižideru makla mu je misli od cica koje je gnječio klizavim prstima od znoja koji se slijevao sa njih. jedva dočekane njene riječi kako mora pišat i još nešto te se odmah vraća. strugnuo je u kuhinju znajući da ima slobodnih pet šest minuta. otvorena vrata frižidera osvjetljavala su čudan prizor. kurac što se hladi na kriški lubenice a u drugoj ruci na pola ispijeno pivo. tupilo pogleda i nirvana. napokon olakšanje pomisli gledajući teškom mukom drkotinom poškropljenu lubenicu
-Prijati će ti osvježenje drekne prema vodi koja je punila kotlić u veceju
ah kako volim lubenicu, to crveno slatko meso, sjemenčice koje pljuckam naokolo.................... ma ni ne vraća mi se u sobu. ode gol na terasu i počne jesti hladnu prasetinu od prije nekoliko dana

o17 od kolovozca ajme šest dana praznika od ničega

vilipova priča

Pokazujem klupu na nasipu gdje se neki par ljubi okrenuti jedno drugom. Stisnuta i zatvorena kao školjka nalazi mi se pod rukom. Dlanova sklopljenih i mislim si samo ti igle za štrikanje nedostaju da dosegneš krhki mir u svom nemiru. Želja u tijelu i otpor u duši. Puna joj leđa naprtnjača što se vješaju oko vrata i ne miču se niti s tamjanom. Netko te je gadno sjebao uzvitla se površinom misli. Prešutim spoznaju. Ozari joj se lice i produži korak ka stepenicama i sjedne. Odjednom veselje šiparice u njoj. Pojavi se na tren i zgasne. Ne puštam to tijelo uvučeno u oklop neraskidivi. Tražim mjesta na kojima se nalaze spojnice jer pukotina nema i vjerojatno ih niokada više neće niti biti. Porazno. Žena što se ne voli ljubiti pokaže mi da jednom da itekako zna i prestane. Čvrsto stisne usne i ne pušta me k sebi. Zalud je bilo osjećati kako joj mirišu kose te nestajati u zelenim očima. Prolasci po nježnoj koži vrata uljuljkivali su je sve dok se nije ovila oko moje ruke sjedeči na toj stepenici gurajući se u kakav takav fetalni. Pričao sam joj o vlakovima koji hipnotički kloparaju dok se lijeno pomiču preko mosta, automobilima samotnih ljudi što prolaze. Spomenuto svjetlo radova kod savskog mosta. Djevojka ispod naših nogu bori se s nekim psićem umornih nogu i ona. Bože kao da sam otac ženi desetak godina mlađoj od sebe. Prolaze priče dok njena šutnja ostaje. Samo što ne zaspi držeći se moje ruke...........zagledam se izbliza. Hladna i daleka traži nešto gdje će se skutriti, zaklon, što li? Ponekad joj bljesnu oči životom i zgasnu se hladno kao da odu u neon. Obečanje da ju ljubiti neću dok pratim je do kola. Što reći, lijepa je i ništa više. Samo lijepa, a strasti......gdje su joj strasti usahle želim li znati uopće? Prepustim je sigurnosti auta i odem pješice u noć.
Zemlja nasipa žulja mi tijelo. Mjesec u nekoj svojoj četvrtini. Trebaju li mi zvijezde. Što ću u praznom stanu? Nekada ne bi prošlo bez par piva, a danas.....danas je dovoljna savska voda što protiče tiho u daljini da mi rashladi dušu dok razmišljam o usnama koje zadrhte kada ih pogledam

Noć nakon što sam zaspao na savskom nasipu razmišljam poslati li joj poruku s jutrom. Dan se budi i Sunce samo što nije. Plave postaju sive pod jutarnjim svjetlom.
- Lijepo je imati ruku oko koje se ovijaš ( a duboko u sebi znam nisam za nju jer nemam vremena, nisam za nju jer želim strast sada i odmah ili još jučer promislim hladno ). Jebenmte Filipe zabranio bi ti da ikoga više diraš tuče me vrišteči glas podsvjesnog, a opet ............svjesno šapuće želim si priuštiti


devetnaestog odrujna

ajmeeeee guba su mi oni koji vele ne znam kaj bin zapišal ovdi (koji je to imperativ u njima nako fakat jebeno dominantan da jih čera MORAŠ ZAPIŠAVAT OVDI....ajmeee)

Ljudi se ovdje izgube u šarenilosti celofana, masovnoj ponudi, svojim željama i jednostranoj neupitnoj mudrosti. Žene su putem prestale biti žene a muškarci muškarci. Ostalo je kurac pička i frustracija ništa više. Čak je i nestalo ono zajebantsko kuracpičkajebanje od prije par godina. Interesantno je kako s vremena na vrijeme vinovnici te pošasti i samorazaranja zavape u čudu ma di sam to ja, ovo nisu moji prekokrrrrasni prijatelji, ovo nije moja lijepa kuća, ovdje nema ničega kajjaznam ? ..... a onda zaborave, prežive spoznaju i zaborave, ali ožiljci frustracije se očito talože. Svjesni ili podsvjesni oni su tu sve dok tkivo u potpunosti ne odumre i ostane samo nick kao ljuštura školjke koju samo snagom misli netko može povezati sa živim bićem
eeeeeee psssst ono kurac , pička nije kao nešto za koliko toliko donijeti sreću i veselje u to malo itekako sjebanog života večma ima jedinu funkciju kao obavezna oznaka spola prilikom registracije.....količinu frustracije na svu sreću još ne registriraju ovdje a kače i očel' neznaaamo.


trećeg od listopadca

Danas mi se igra. Fakat mi se danas igra onako kako ne voliš i što ako su ti hlače meni ne zanimljive i što ako sam se zabavljao prstima pod tvojom majicom i što ako je nestala negdje na podu kao da je u more pala. Želim svoju glavu na tvom trbuhu, ondje negdje kod ošita neka se nalaze oči koje promatraju tvoju dojku .... i ruke. Ne želim ti vezivati ruke. Prelagano je to za moja htijenja. Neka ti budu iznad glave, spojene, a prsti se en smiju doticati. Tako želim i takva je igra. Zahtjevam da budeš tako dok se noktom ili vrhom prsta naizmjence igram tvojim grudima, lijeno, gledajući kako uzbuđenje raste. Danas mi se igra i što ako ti bedra vape makar za rukom između njih, jer danas mi se baš igra. Misliš li da mi se ne prohtje u trenu zagrabiti ti meso, divlje i strasno, tako da ti bradavice proviruju između mojih prstiju dok se uvijaš. Zar misliš da mi se ne traži sldak okus na njima jezikom što paluca a nutrina ti vapi za muškarcem. Danas mi se igra sa dvije lutke i igram se tobom i sa mnom kao da nisam u stvari uopće ovdje tjelesan već samo kao promatrač lijeni i dokoni guram i povlačim lutke na koncu neka lebde
Danas mi se igra


jedanaejstog od listopadca

Da siguran sam kako mi nisu potrebni komentari kao što u stvari nikome i nije potrebno ovo moje sebeljubno brljajne ovdje. Komentari su kao takvi ionako potrebni samo onima koji ih napišu, da li sebično ili razmaženo nije moja stvar. Znam znam da postoji interakcija i radoznalost i svašta nešto a opet, nekada mi sve to izgleda toliko vulgarno da mogu opisati sa par riječi kao što su mahanje kurcem ili provjetravanje pičke ovisno o spolu, a nekad.....
nah, dan se budi sad još samo da je preživjeti jutro




pola od listopadce je prošlo

Sutra je novi dan....ajme koliko je to izlizano. Toliko da se jedva dohvati jezikom onako oblo i klizavo. Tješiteljski ili ohrabrujuće jer kao spoznaja ...... fakat. Miris loja i grožđa na rukama. Proroci kažu dolaze kišni dani i nedorečeno mamljenje. Idi proć Vilipe, tunel je za gljive i vlak što se pojavi odjednom. Pričekati ću ga unutra sa svojom baterijskom svjetiljkom. Baš da vidim kako će e ponašati kad ugleda svjetlo što mu putuje u susret. Ma neka se samo poplaši. Za mene ima mjesta u tunelu, a vlak? Ma on će malo usporiti i nastaviti svojim putem uvjeravjući se da je to vjerojatno utvara što nesta pred njegovom masom. Samo utvara......i ne pričaj mi o tunelu i svijetu izvan njega. Misliš da nemam oči ili glavu prepunu snova, a onda muk. Možda ti i jesi vlak koji juri kroz moj tunel i ustrašim te svjetlom kada ti iskočim na tračnice uperivši svjetlost prema tebi. Misliš li da nisam dovoljno lud da ti potrčim u susret, kompozicijo zapjenjena i izmaknem se u zadnji tren. Misliš li išta dok juriš mojim tunelom i narušavaš mrak. Možemo to i drugačije...... a što ako ti u stvari i nisi vlak? Što ako si ti samo crna rupa?
http://www.youtube.com/watch?v=z7hK6kZlFQE&list=PLW8qOITxjdfLEeY6wwyws-0IhA
qq7DW_I


....suvišno mi je pričati ti da su mi ruske i ciganske nešto slasno za nutrinu. Nešto kao loj što drži me u cjelini. Blebetanje isušenog starca što stoji oslonjen o zid u mračnom i vlažnom tunelu.
http://www.youtube.com/watch?v=ei7MCE9dOlI&list=PLW8qOITxjdfLEeY6wwyws-0IhA
qq7DW_I


- Cijela zemlja je obavijena mrežama. Svatko postavlja mrežu. Netko spretno i pošteno, a netko grubo i podlo. I nitko ne može mimoići svoju mrežu. Riječi su kao niti mreže što se lijepe o tijelo kojem su upućene. Igraš li se riječima oprezno i iz daljine ostati ćeš kao igrač u sjeni bez volje i zadovoljstva. Iscijediti će ti se tijelo iznutra, a koža isušiti kao šo se suši list na vjetru daleko od onoga što čovjek zaslužuje. Čega? Pa topline ..... ljudske topline