U NOVOJ ŠKOLI....

Iz svoga ranoga djetinstva sječam se samo jednoga događaja vezanog za muško –ženski odnosi. Kao mali curetak ( znam da još nisam krenula u školu) šetala sam sa mamom po aveniji u centru grada. Sreli smo jedan par ( znam da su mi bili lijepi), oni su se zaustavili da pozdrave moju mamu.Dok su žene pričali, iznenada muškarac kleknuo i zavezao razvezanu špigetu na cipele te žene. U tome trenutku sam ja pomislila da ću se i ja udati samo za tipa koji će znati ovako jednostavno pokazati svoju ljubav.
Ta misao ostala negde duboko u glave, nisam o tome razmišljala dok sam govorila : da, uzimam za muža. Tjekom godina naučila sam vezati špigeti u mašnici sa strane, tako da u bilo koji patiku mogu brzo obući i izuti. Uvijek sam bila jurilica, stalno žurim( zato moji štiklice obićno provedu svoj modni vjek ćameći na police u ormaru)
U nekom periodu prije rastave i u toku, sve više sam poćela preispitivati se i kopati po svojej glave. Htjela sam biti sigurna da donosim pravu odluku. I tako sam se sjetila toga trenutka i svoga načina odabira budućeg dragoga. Ehh.. nažalost tu malu mudrost nisam upotrebila u odabiru.
Medicina tvrdi da sive stanici u mozgu samo odumiru, ne stvaraju se. Prema tome, bila sam pametnija onda kao mali curetak. A ćini mi se da i život to dokazao. Razmišljam kako ču zamoliti da na mome grobu piše : tu poćiva neumorna tragačica za zavezivačam špigeta.
Netko bi shvatio taj natpis, nekoga bi samo nasmijao.
A u ovom našem svemiru ja samo tragam za nekim tko bih to spontano uradio. Tako malo, a tako teško.

dobro jutro. Zeleni čaj na stolu, kruh sa marmeladom i prazna staklena zdjela. navratite na čaj i jutarnju igru na sreću. neka svatko od vas napiše papirić, dva sa greškama koji ste učinili. lijepo ćemo to izmiksati i organizirati izvlaćenje. možda nekome moja greška bude dobitak, a nečja tuđa usreći mene.ionako kažu da je sreča ili tuga samo kut jedan kut pogleda na istu stvar. ako si sretan, uvjek strepiš koliko će to trajati. eee..po logići , onda kada si tužan trebaš nadati se dolasku sreći...molim vas pišiti čitko :-)))))

ako već moram pojesti hrpu dreka, molim za pribor veliku žlicu. brže se proguta.

Mislim na tebe.. koliko puta smo čuli tu frazu? Što više razmišljam o tom izrazu, sve više mi nalik na utješnu nagradu za zalaganje. Lijepa fraza, dirne te u srce.
I tako moja pogana narav natjerala me da malo prokopam po vlastitoj glave da pronjuškam tko se sve nalazi tamo, kome upućujem neizgovoreni riječi.
Sada sam napokon otkrila uzrok česte nesanice. Padaju mi napamet izreki : spava ko beba, čista savjest. Tako ljudi opisivaju čvrsti san. Ko beba ? pa da , još ne pozna dovolno drugih osoba, zna samo mamu i tatu. Čista savjest ? Jedna moja frendica komentira to ko manjak savjesti.
U mojej glave trajno našlo boravak čitava kolonija likova iz prošlosti i sadašnosti. Kada osječam se bespomoćnom, mislim na prvu i jedinu bebu sa vodenom glavom koju sam gledala skroz prozor intenzivne njege u bolnice na kantridi, čekajući u hodniku doktora sa vizite.Do tada nisam nikada ni čula za to obolenje. Gledala sam u malu bebicu čije tjelo bi stalo u moji ruke, a imalo je glavu vanzemaljca, dva puta veču od glave odrasloga ćovjeka.Skroz nežnu kožicu videla sam tanke plave crtici vena, zabrinute odrasle oći, koji su me netremićno fiksirali.Znam da sam se poćela tresti se od tuge. Da, često mislim na tu bebu kada sam bespomoćna.
Kada sam tužna do kosti, sjetim se svoga dragoga pokojnoga susjeda i prijatelja.Znam uputiti mu misao: dali ti sada lakše , dali sada možeš doći do zraka ? Jedino što sam mogla napraviti kada više nije mogao ustajati iz kreveta, da mu dam bar malo topline, jer je znao da odlazi. Uvukla bih se kod njega u krevet i ležala sa nim i zezala njegovu ženu da sam ga napokon dočepala se , a da ona mora pomiriti sa tim da je sada u mojima rukama. To bi ga često nasmijalo.Većina ljudi nesvjesno zazire dotaknuti bolesnika, a nima baš to fali.Ugrije ih i tuđa toplina.
Kada sam ljuta , sjetim se vlasnika pasa kojemu je lanac ogrlice urastao u krvavu ranu. Da nas ne odgajaju da izbegavamo nasilje, mislim da bi ga mogla udaviti tim istim lancem.
Toliko o izrazu : mislim na tebe. Ali sada bar znam uzrok nesanice, previše ljudi navratilo i ostalo u mojima mislima.Lak je san onima koji imaju gumicu za brisanje. Ja sam svoju zaburavila poneti sa sobom kada sam izašla van.

Sve češće razmišljam koji sadist izmislio mobitel? Zar nismo ljepše živeli bez toga ? Dok nije bilo mobića, oprostiš se od društva i mirno odeš spavati, jee znaš da je do drugoga jutra nitko ti ne može poslati malu laku noć porukicu. A sada ušuškaš se i osluškivaš , jer možda ipak niste baš sve rekli. Da je ostalo prazno mesto nakon rječenice, fali neka mala točkica :-(
Vozam jastok po krevetu, povlaćim dekicu. U glave pravi roj zbrkanih misli. Samo viore , ne daju ti zaspati.Pokušavam uhvatiti san, razmišljam o svojima prijateljima.Znam njihove stanove, navlaćim njihove papuče i polako prolazim znanima komadićima tuđih života. Obuzme me hladnoća kad osjetim osamljenost dragih osoba, pokušavam ih ugrijati svojima mislima.Potajce brišem njihove suze, želim da napišem na papir njihove prešućeni želji.Nisu ih nikada izrekli na glas, pa nisu ni mogli stići do pravoga deda mraza.
Virim kroz odškrinuta vrata razrušenoga braka.Prepoznavam negative vlastitih strahova i zbunjenosti.
I sada već znam da neću zaspati ove noći.Kroz prizmu tuđih života probija moj vlastiti.
ha..to bi trebala biti moderna priča o carevom novom ruhu, samo što nitko tu neće povikati : pa car je gol !
jer onda postat će svjestan i svojej odjeći..

Opet sam opekla jezik vrućim čajem.Slušam radio,palim prvu jutarnju cigaretu (kako da se rešim toga sranja )
Otvaram prozor da čujem cvrkut pernatog naroda.Svu noć sam bila između sna i jave, stalno na rubu. Tako da i nisam baš raspoložena za razgovore, još nisam dovolno budna od budne noći.
Svejedno bit će mi drago da navratite ako želite samo malo šutke sediti i slušati price dok se svađaju oko nedozrelih trešanja.
I evo dve suvisle : Dobro jutro :-)

Često šetam po lungo maru. Moram stalno gledati dolje da ne ugazim u pasji drek , koji ostavljaju komotni vlasnici repatih ljubimaca. Tako sam i primetila lokvu sa slatkom vodom pored maloga usjeka u moru.
U lokve caruje organizirani život punoglavaca. Idu na posao loviti mušici ujutro, navečer žure kući na spavanje, preko vikenda odjure uzbrdo tražeći izvore.
U usjeku prčka se mala girica. Izgubila svoje jato, jer nije htjela vježbati sinhronizirano plivanje.Po mraku se skriva pod kamjenom, zna da noću hobotnice izlaze u lov.
Primetila sam da jedan veliki punoglavac rado dolazi skoro do usjeka i prati igre male girice.Verojatno su ga privukli sunćevi zrake , koji znaju obojati giricu u razne boji.Ponjekada njoj dobaci da bih bila sigurnija u njegovoj lokve , gdje je sve organizirano i poznato.Svi na čekanju za pretvaranje u žapca.
A i girica nekada davno čitala bajku o žapcu koji se pretvorio u princa.samo nije znala da prije treba provesti dio života kao punoglavac, pa sa puno sreći kao žabac, ako ga ne pregazi auto dok skakuće preko ceste.Ne znam nijednoga koji uspio spaliti žablju obleku.
I danas sam tražila giricu u usjeku. Teško nu sada primetiti , više ne skakuče , samo nekada dođe do vrha uhvatiti malo zraka pa bježi pod kamen i čeka..
UHH...mislim da ako nastavim pisati ovu priču, morat ču dodati i crnoga mačka .
Jedna konačnost zna skratiti svaku bajku.

Obgrlim se rukama. Zamračim sobu, upalim radio.Pričaju kako su znanstnenici napokon uspjeli stvoriti umetni život, koliko sam shvatila napravili su umetni genom.Sada se pitam da li taj genom ima osečaji? Zna li za tugu, peku li ga suze ?
Biram riječ u glave..koja je ekvivalent riječi tuga ? Isti trenutak slika morske dubine.
Danas bih volela biti riba. U glave se spuštam prema sve tamnjoj dubini. Kraje oka vidim mjehurići kisika. Kamo sreći da sa svakim mjehurićem odlaze sve neizgovoreni i neostvareni želji.Samo otplutaju i rasplinu se . Onda možeš samo ljebditi bez suza, smjeha , srca napunjenoga vodom a ne krvlju.Mozga pretvorenoga u spužvu.
Možda je to ono što zovu nirvanom ?

Opet gledam ispadanje čaše iz ruke. Još nije dotakla pod, a ja već vidim krhotine i tragovi krvi na mojima rukama dok oprezno skupljam komadići. Ne pomaže tu ni oprez ni rukavice.
Koliko sam čaša razbila u životu ? Neki napuneni vinom , neki sokom, neki šampanjcem. Vodu baš i ne volim piti. Bez obzira što je bilo unutra, krv na rukama uvijek ista , i mali neprimetne ožiljci.Za smotane osobe kao ja plastićna čaša je pravo rešenje. A li što da radim kad je plastika samo plastika, jeftina zamjena za staklo. Nikada pameti 

Dobro jutro :-)
Dali koj moj virtualni frend već protrljao svoji pospane okice ? Neka navrati na čaj prije posla .
Nemogu spavati, fali mi ćvrsti zagrljaj. Sva sreča što se retko raspekmezim.
I tako , vrući čaj, krompiruša ( smrznuta ledo, da nebi pomislili da sam nju sama radila ), progutani suze i prva cigareta .
dobro jutro i vama :-)

Dobro jutro stanovništvo bloga. Sretan dan žena blogericima i blogerima u ženskoj kože.Nadam se da će svaku od vas netko razveseliti sa nekim svijetićem ili lijepom gestom.
Kavica već na stolu, pa navratite..Znam da je ponedeljak, ali tko ga šiša... ipak smo dan bliže novomu petku ..
Jurim oprati zube, tako da svakome od vas mogu dati jutarnju pusu.A možete donjeti i kakav keks..Ja vama nudim samo banane uz kavu.
DOBRO JUTRO !!! KAVA !!

Navukla stare treperice i patike, moram odjuriti u banku nabrzinu.Nema gužve, brzo se vračam natrag, pa mam vrijemena navratiti u usputni kafić.Pijuckam kakao , brišem iz mobića jučerašnji pozive i poruke, listam novine ( odavno već čitam samo naslove). svira dobra muzika.Okrećem se da bih vratila novine na stalak i zaprepastim se ..dve nasmijana tipa bulje direktno u mene.malo mi je neugodno , pa žurim izletiti van.Dok izlazim , jedan se obrati sa riječima : Hvala vama, tako ste nama uljepšali ovo tmurno jutro.. ??????
Tek na ulice poćnem se smijati, sinulo mi je glavu : stalno sam nesvjesno pomalu plesala u ritmu muzike :-) i dok sam čitala i dok sam brisala pozive...

Kavica na stolu , i prvi će stići ugrabiti raffeaelo.
Navućite gumeni čizme, kišobran u ruke i brzo dođite na kavu. Baš razmišljam ,kako retko imam priliki staviti gumeni čizmice.. kupila sam ih samo da mogu s guštom ugaziti u lokvu dok ujurim u lokalnu trgovinu. Moji su zeleni sa roza cvijetičama :-)) Ali retko imaju priliku okupati se u lokvi, tko vidio žensku da se đira po korzu u gumenjacima ??
Ajmo, dosta spavanja !!! Kava!!

Šetam danas po korzu... sve je crveno u izlozima : čipkasti veš, muški bokserice, kožni jakne i žuti mimozi na svakome koraku. Ne oćekujem poklon za Valentinovo, no svejedno mi je puno srce ,kada vidim izbezumljeni face dječaka dok biraju poklon za dragu.
Sječam se najdražih poklona , koji sam dobila za Valentinovo. Jedan od nih ...bombonjera u obliku srca od unuka prijateljice. Par dana prije toga , ja i on igrali smo ,,čovjeće ne ljuti se..,,. Samo ulozi su bili neuobičajne . Igrali smo igru na skidanje, tko gubi .. skida komad odjeći. Da se razumemo, znala sam da imam dovolno komada odjeće, tako da nije postojala mogućnost da se moram skinuti dogola. A klinjo samo piđamicu, čarape i gaćice . sjećam se da sam ostala u potkošulji i holahopkama, prije nego došli na red njegovi gaćice. Tu sam napokon mogla završiti igru, a da me on ne nagovara : molimmmmm te... još samo jednu... Na Valentinovo dočekao me sa osmjehom i pružio bombonjeru, koju kupio od svoga džeparca.Oći su mu bili puni sreći.Ne volim ćokoladu, no morala sam pojesti bar par komada..
Drugo Valentinovo trajalo možda i mjesec, mjesec i po. Svaki drugi, treći dan našla bi utaknut cvijet pod brisaći auta. Na Valentinovo pod brisaći uguran paketić sa crvenim donjim vešom.Još ga imam, nikada nisam to obukla. Sumnja tko je to stavio, ali nisam nikada to pitala. Bila sam udana žena, nisam imala namjeru švrljati.Danas sam razmišljala o sumnjivcu .. znam da se oženio, ima djete.. sada već možda i rastavljen.. tko zna možda ga sretnem za Valentinovo ? Nismo se sreli godinama, ali mislim da još uvijek živimo u istom gradu. Ako sretnem, pitat ću ga. Znam da ću ja svakako izaći van na Valentinovo, volim gledati ozarena lica...
Koliko grešaka ima u tekstu ?? sve sam bolja i bolja sa pravopisom ?

Tko u devet navečer ode spavati,probudit će se u pet. Čekam da zakuha voda i nastavljam sanjati budnom.Kako bi bilo zanimlivo da imamo jedan radni piđama dan u tjednu.Recimo ..utorkom.
Bankarsi službenici obućeni u svileni kombine ( muški stvarno vjeruju da sve drugi ženi spavaju u tome, samo njegova neće) Blagajnici u marketu sa viklerima na glave.taj bi dan ja išla i na servis auta.Mehaničari u boksericima i majicama.Zaštitarki sa smotanim ručnikom na kose i kolutima krastavaca na oćima.Dostavljaći u speedo gaćicama.PolicAjci sa onom zaštitom kakvu nose nogometaši ( zaboravila sam naziv )...
Ajmo društvo, dizanje...!!!! kava je gotova..i smisliti i vi kakvu uniformu za utorak.