master..za sve ostalo,neprocjenjivo

nakon što mi je ,sva mudra,priopćila..da se u našoj jakoj firmi nitko nije pretrgnul od posla..ja sam je pitala u kojoj ona to firmi radi??!
te joj,juš puno mudrije odgovorila:da si ti objekt na kojoj se vrši radnja sramna...i to već duže od pol godine,kladim seda ne bi tako govorila.
točka.uskličnik.trostruki.

http://www.youtube.com/watch?v=JL5SCsO_YJE&NR=1

kao kava i mineralna...
ili kao pokus...
oš ,neš..bangladeš!

nad bijelim krovovima podno vazdazelenih početaka šume..gledam kroz loše prozore..hladno je..ali lijepo hladno,štipajuće,razbistravajuće...jutro kakvo obožavam..
titraju lampice na velikim jelkama pozdravljajuć blagdane na odlasku...

moj potomak spava i sanja djevojčicu koju simpatizira a s kojom ne može otići na klizanje..jer ona živi u drugom gradu...
sjećam se svoje prve ljubavi...svih svojih prvih ljubavi,uključujuć' onu iz vrtića...i osmijeh mi se nalijepi na lice...koliko suza isplakanih,noći neprospavanih...tužnih pjesama iz duše otpjevanih...i prvog poljupca u discu...i prvog sentiša..i filma u kinu,nepogledanog...

ne živi se od uspomena...al dušu njima griješ...i zima je,a nije mi zima.
(odoh skuhat juhu i pojačat grijanje)

plačem.
sarmu kuham.

čekam.
boli.
uvijek boli.
ne marim za bol.
kad boli..bar znaš da si živ.
da osjećaš.
koliko još puta?
koliko grešaka.
koliko novih godina?
pa,nek vam je sretna i berićtna.
idem stavit maskaru,čim se malo smirim.
bacila..ti si jedna jako pametna žena :)

a i za to me ...hm.khm.zaboli!
(haiku,ne)

sam da rečem,živa sam!
al jedva.
ojtra rano ranim,da ugrabim bar dvije sreće...što i vama od sveg srca želim!:)
;)

mojim dragima,posebnima,opaljenima,plačljivima ponekad histeričnima,ali uvijek dobrohotnima i na lijepu riječ  spremnima(za sada isključivo,virtualnima)Prijateljima..želim blagoslovljen i sretan Božić!!!!
puse curkama,zagrljaji dečkima...volim vas
(sve bih vas stavila u kofer,al ne stane niš)
vaša malo sam balahala :);)

'bar jutar!
lijepo je bijelo kud god pogledam..obožavam ova brda nadomak moje nastambe,obavijena snijegom i izmaglicom.vedar početak dana.svijetlolavo nebo uz rub horizonta počipkano bijelim,nježnim oblačcima.
razmišljam o starosti i bolesti...često u zadnje vrijeme.ne bojim se ostarjeti..ne planiram još duže vremena mrijeti..živjet ću barem do osamdesete i to punim plućima(koja floskula,kažem između dva napadaja kašlja).nego muči me dostojanstvo.gledam moje stare susjede,prijatelje,rodbinu...bolesne,same,bez novaca...bez adekvatnog grijanja..pa mi se srce stisne...život prohuja s tobom il pored tebe,u hipu...razboliš se...daš sebe djeci,poslu..stjecanju novca i doma.
kad oboliš,kad ostaneš sam..kad odu svi..kad ti uzmu i posljednje mrve ponosa,jer mirovina je mizerna...bude teška starost..samoća boli više od reume..kad si sam,srce kuca sporije i masnoće se brže talože...
godišnja doba se izmjenjuju,najdraži ti dolaze i odlaze ,čak i kad te voliei poštivaju..imaju svoje živote,svoju djecu,planove,karijere..brzo se živi..još brže umire
zato,dan po dan guštam...i ne dopuštam nikome da pokvari mi sne :)
prigodna:čukni vo drvo,od leb i so!

http://www.youtube.com/watch?v=ef2ijqfLY-c&NR=1

napr. neke likove.priproste...da ne velim glupave...
pročitaj ,brate mili,moj prethodni blog(onaj od jutros)i kometare...ako ima nejasnoća..obrati se adminima!
;)

sigurno ste i sami,šetajuć' po parku vidjeli ljude koji pišaju unaokolo.ja sam ih vidjela puno puta...uglavnom ..muškarce..većinom je meni bilo neugodno,ne njima..ne znam zašto,al tako je..i prečesto sam puta vidjela ljude koje hračkaju ili ispuhuju noseve drito na ulicu..ispred sebe,mene i još masu ljudi.to mi se,fakat,gadi..
pa..nekad vas je ,valjda,uhvatila potreba za olakšati se..a mjesto nije uopće bilo prikladno,da ne kažem da je vrijeme bilo totalno protiv vas.jeste li se ustručavali?sakrivali?il ste samo izvadili maloga,pljunuli i hrabro otišli dalje?
i sama sam imala takovih situacija..ono prdi mi se..piški mi se,plače mi se..al ne bih na javnom mjestu.ne bih da me itko vidi..trpim i improviziram,odgađam..čekam.
to ne znači da se nisam olakšala u susjedove kukuruze..i obrisala dupe listom neke oveće travke...prdila sam čak i u tramvaju...nos nisam, baš nikad ,čak ni o rukav obrisala,od kad ne idem u vrtić..pljujem vrlo rijetko,jednom mi je cimerica donijela u krevet kavu bez šećera...morala sam pljunut' u šalicu nazad.(tad sam još voljela kavu s mlijekom i šećerom)
kad vidim te ljude bez samokotrole..što izbacuje izlučevine od kojih mi se bljuje..bude mi ih žao i gade mi se.ali,ne trpim to...pišajte za tuđe plotove,ne za moj...šmrkljima se gađajte međusobno,ne mene.ja to ne radim i ne trpim.
ovo je moj blog,omeđen,uređen...i susjedi i prijatelji s u mi uvijek dobrodošli...
ako vam i dođe da se popiškite,s vanjske strane mog plota,činite to noću,dok vas ne gledaju...i prođite...
onima što vole veliku nuždu..kod mene,bormeš,neć'te...
jer ja čistim,brišem,prijavljujem oragnima reda i špricnem oustom.
haugh!
 

tko rano rani..
bit će pospan cijeli dan,a nekako mi je najljepše ovdje doć' dok nema gužve.dok pijem prvu kavu i kroz poluzaleđene prozore gledam radnike koji odlaze iz noćne i one koji dolaze u jutarnju smjenu.često razmišljam kakav je njihov život,što će oni svojoj djeci ponuditi za Božić,koje oni sajtove posjećuju i koje brige njih opterećuju.jesu li čuli za mobing i bore li se protiv istog,za koga li će oni glasovati,koliki harač se odbija od njihove mizerije?jesu li ponijeli sendviče za gablec u 10h?jel im stari auto upalio od prve,jutros?kad su kupili zimske gume zadnji puta?koje će fakultete upisati njihova djeca?gdje im je božićnica?!
kad kažem da sam sretna i zadovoljna(što uistinu i jesam)onda me popljuju neki ovdje(jer ako jesam ,što radim na iskrici?)
kad kažem da smo mi ručali domaće kifle od dizanog tijesta,koje sam sama  umijesila,juhu od rajčice(koji mi je opet iskipjela)lignje na grčki(s krumpirom i povrćem..ne jadranske,naravno)onda..zvuči kao preseravanje..meni je svejedno što će pomisliti neki lik koji ovdje blogira,ili neka vrsna majka i domaćica non-stop on-line..svejedno mi je koliki je minus vani i na vašim tekućim računima..koliko će poskupjeti plin u siječnju...ne marim za male stvari...
pišem,jer volim pisati,jer ću poslije pročitati i podsjetiti se...pišem ,jer imam gdje i jer se ispušem pišući..jel to na iskrica.blogu il nekom drugom,nebitno je...
pišem jer postojim,jer primjećujem..jer je to moje prirodno stanje...
uglavnom,htjedoh reć' na pvt poruke ne odgovaram..osim prijateljima od prije...ne trudite se..
komentare ,koji mi nisu po volji, brišem..
a to što još uvijek pišem...pa i dišem još!
i pisat ću..kome smeta,nek ne čita!;)
 

http://www.youtube.com/watch?v=oHH05_QO2rI&feature=related

pa.
da.
pada.lijepo li je gledati snijeg što pada od jutra...čekati božić...ne ubijati se od posla.prvi puta u mojih zadnjih 16 godina..imam vremena  i mir pred blagdane.presložila sam pjesme,pokupovala većinu poklona,posijala pšenicu,ispekla kekse...uredila kuću.čitam knjige,prebacujem uspomene,družim se sa najdražima...spavam kad hoću i jedem kad sam gladna...kontaktiram s prijateljima...imam vremena...podvlačim:imam vremena...s novcem nije isto,ali baš da imam i jedno i drugo to bi bilo zaista previše..predobro,čak i za mene.
nego nudi mi se prilika...koju ne mogu prihvatiti..a znam da se neće ponoviti,možda nikad više..
prilika da kupim veeliki stan,u centru..tj da zamjenim vlastiti i doplatim..znam da bez rizika nema profita,al se ne usudim.zaista ne.mislim si:pa što će mi stan od 90 kvadrata.moj sin i ja taman lijepo živimo u ovih 60 starogradnje.da se ukopam u dugove,da istresem sve svoje tajne fondove...samo zato što je prilika?mi ne znamo ni gdje ćemo ni zašto ni kako za nekih 3,4  godine..pa ćemo propustiti tko zna koje sve prilike...i nećemo žaliti zbog njih...radovat ćemo se zbog onih koje će se tek ponuditi...
;)