master..za sve ostalo,neprocjenjivo

i want your love...
hahahaha,ova me stvar od jutros napada...
;)

mislim...navratim,na iskricu.imam i šta vidjeti...
od postova do komentara,moj blože,koja je ovo bara..da bar bara,močvara...ah,pa lijepo piše :svi koji imaju potrebu izraziti se...i tako se mi izražavamo..neki prozom,neki stihom,neki slikom...i tako se upoznajemo u nekom,recimo,svijetlu..prezentirajuć' ili nastojeći prezentirati se najbolje što znamo.
ajme,majko mila,ako je ovo najbolje...kako bi izgledalo ono da ne marimo??kao,fol mi je svejedno što neki iskrijaner il ofucana iskričica misli o meni?vuf,strah me pomisliti što ustvari jesmo i kakvi smo doma.u susjedstvu i na radnom mjestu...ako ovdje glumimo sebe kao ,fakat,neke veličanstvene!?htjedoh reći,koliko sam sretna što se izražavam i na drugim mjestima,na sajtu na kojem me ljudi znaju pod pravim imenom i likom.kako i koliko sam reprezentativna u svojoj ulici,u svojoj ekipi,u obitelji..ja sam sretna što postojim izvan iskrica.weblog okvira...i što me jako malo nickova odovud dira...dok mi radio svira...dok mi tijesto u hladnjaku počiva...
dođoh,pljunuh...i opet ću doći.kad mi bude đir...
odoh u svemir kojim vlada mir(sama ga izgradih,pošteno se naradih)
;)

jednom...kad zaista odrastem...konzumirat ću samo zdravu hranu,prestat ću pušiti,bit ću totalno umjerena...u svemu.
voljet ću one koji mene vole,birat ću ...da me njihovi postupci ne bole...imat ću razumnu mjeru...u sebe pouzdanja i vjeru.znat ću se nositi s tugom,s dugom,s jugom...
kad narastem...kad budem velika.svaka će neprilika postat za mene prava prilika...ne,ja za ljubav neću moliti...neću skupljati mrvice...obožavat će stope kojim hodim,moje nožne prste i trepavice...ja ću se pogledat u lice i voljet ću sebe,nemilice!
jer ja to zaslužujem...
jer sebe dajem..uvijek čitavu,ne.ne pristajem više na polovice
;)

žene,ah žene!
dok sam jutros uštekavala peglu,usput sam jednim okom gledala"među nama" na temu žene u našem,civiliziranom društvu.moja omiljena tema..slučajno i sama sam žena..sama žena i samo žena.prečesto puta potcijenjena..ne slučajno,ne namjerno...
ja sam od onih žena što je probala sve.ratovanje,kopanje,pranje prozora,konobarenje,guljenje krumpira,krojenje i šivanje,pikanje goblena,rješavanje problema,rađanje,dojenje,šefovanje i služenje...pisanje,brisanje,plakanje,pjevanje...i tako se zbrajala,stvarajuć sliku o sebi...sve sam to ja..majka i domaćica,kolegica i pomagačica,ona koja daje i posuđuje..ona koja nema,zbrajajuć u minusu..i ide mi.zaista mi ide...ne sluđujem se više pitanjima šta će biti sutra,tko će to platiti(ja uvijek platim sama).ne dramatiziram zbog nove haljine...ne žalim zbog putovanja koje si nisam mogla priuštiti prošle godine...veselim se uspomenama na ona mjesta koja sam hodočatila i planiram nova ,koj će se tek dogoditi..kad,kako i zašto još ne znam detalje..al digne glavu..idem naprijed,idem dalje..i ako je samo jedan korak nazad,naprijed su vuijek dva...muzika mi je u  uhu,u duši...a on neka vodi,jer to je prirodno.
moje je da se prepustim.
da kažem,nije ni to lako,još se učim..i lagano predajem tom plesu...vani je bijelo svitanje...obožavam ovakva jutra.
poljupcem ću probuditi svog sinka,ponuditi mu mlijeko i med..i nadam se..kad poraste,da će znati voljeti svoju ženu,baš onako kako me njegov otac nikad volio nije.
;)

konačno...
razgovarali smo...putem do granice i nazad...mali je dječak priznao,da je pogriješio.On je bio ljubomoran na mene.što sam sjedila u društvu nekih mladaca,dok sam njega čekala.
zbog njega sam došla u kazalište,još uvijek bolesna.njemu sam se smješkala.s njim se fotografirala..njega čekala da se presvuče i da dođe po mene.pa kud nas noge odnesu.a mali se dječak splašio kad me vidio da s drugima  pričam i šalim se...smiješno ,zar ne?
ja sam ta koja neće biti napasna.ostavljam njemu vremena i prostora...ne planiram unaprijed.čekam ga...on dođe i u sekundi mu je ego povrijeđen.ima snage platiti rundu i bez objašnjenja pobjeći!ja imam snage popiti piće do kraja s konobarom!(?)dođem doma,vidim njega prištekanog na face.šokirano shvatim da mu je fejsbuk draži od mene...i općenito virtuala...mali ljudići iz kompića su mu draži od gledanja u oči i držanja za ruke...lampica se upali po tisućiti put,sadi ih je već dovoljno za najveću jelku u parku .
pa si mislim,koja sam ja budala!!što je to u njemu,da bih ga još uvijek trebala željeti?i petar pan mora odrasti...a ja ne mogu njega dočekati..
kaže:predobra si ti za mene.
kaže:ja nisam dobar za voljeti.
takovim su me izjavam kao klinku od 15,16 godina tjerali od sebe...ne pušim to više.
ni ne plačem,nit galamim,ne psujem...umorna sam,preumorna...od traženja...
pjevam:voljet ću dok oči se ne zatvore...
i još jednu,meni posebnu:it's a wonderful life...

dobro jutro vam!
ujutro stvari od jučer imaju drukčiju boju.kava miriše bolje.zrak je svježiji...
objesila sam sinoć zavjese,presložila ormare,pobacat ću neke stare stvari,poklonit ću neke viška...
kad ispečem medenjake i posijem nabubrena zrna pšenice,preslušam najljepše božićne pjesme i složim meni za božićnu večeru,odmorit ću se.
ovo će biti moj najbolji božić od svih.
 
danas je dan,poseban...a sutrašnji  tko zna što donosi.

natezali smo se...
o,jesmo!dva mjeseca..jer on hoće polako.on hoće nježno...i nedefiniranog je statusa..on je ovisnik o netu,o uzbuđenju,mali dječak u tijelu djedice...koji vješto barata riječima.svijestan svojih učinaka i zavodljive privalčnosti.željan ženske pažnje i uzbuđenja koja ga očekuju.izgubljeni petar pan...koji ne zna kud će ga odvesti slovca nit ima ikakav plan.on živi da leti s cvijeta na cvijet...njegov je pubertet avantura.a rukavi su mu pokidani ...od navlačenja:uzmi mene,mene uzmi..dovikuju mu,tipkaju na chatu...ljube na faceu i šta li se već radi ma msn-u...
on raste,pod oblake i sa oblaka gleda dolje...
teško da može biti bolje!
jer tek mu je prošla 40 i neka..koliko ga još predivnih žena čeka?koliko uzdaha.treptaja i zagrljaja...ovo je priča koja nema kraja...
ovo je priča bez osjećaja..bez tuge,bez promašaja...
ovo je pismo nikome...ovo je podsjetnik za mene...
Ne.draga...ne može se pomoći svima.
Ne.premila...nisi ti to zaslužila.
i nitko nije vrijedan nanositi Tebi bol...čak i kad pokušava igrati fer.to nije fer...
ovisnost je ,fakat,ružna zvijer !
<3
<3

reče jež...
i siđe s četke.
:(

imat ću jahtu u zadru usidrenu,il tamo negdje blizu.
kolibu u selu pokojnog dide..al poveću...da mi svi mogu doć u goste vikendom!
i jednog džipeka,jer je strma uzbrdica...putem do sela...
imat ću muža,koji mi pjesme piše
i jednu malu kćerkicu da moj sin jedninac ne bude sam.
još par sitnica,al neću sad detaljno...
;)
idem na feštu oko 8,dok nokte u crveno ofarbam.
crna haljina,crne čizme,srebrni šal,crveni remen...
al ću se provesti...jupi ja,ja,jaaaaa

jednom davno,u prošlom stoljeću;nadica,ljubica i vjerica zajedno su rasle u seocetu...blizu turističkog gradića.tri malene sestrice u oca poštara i majke šefice u velikom kombinatu.selo je bilo,kao iz bajke...trava u njemu,najzelenija...godišnja doba prepuna okusa i boja.naporno i vrijedno su radile,bez puno prava na ljubav roditeljsku,bez prava na nježnost i na igru...djetinjstvo im bijaše puno borbe,mašte,sitnih radosti..jedan je sladoled vrijedio sate kopanja...
vjerica je uživala u čitanju nakon kuhanja,spremanja,učenja.nadica je sanjarila,plesala,bavila se sportom,ljubica je bila maza i ljubimica sviju.selo ih je izgradilo kao prirodne,otvorne,vrijedne i poštene..
otac ih je sve maltretirao,dolazio pijan s posla,neodgovoran,grub,prost i bezobziran.on je svoje tuge utapao u alkoholu.majka?majka je bila sebična,okrenuta sebi,vječno umorna i bolesna,tješila se tabletama...unate uvijek je bilo tableta,za ovo i protiv onoga.one su hodale na prstima,sakrivale i radosti i tuge,zamišljale svoju budućnost negdje daleko,prinčeve na bijelim konjima,divne haljine i svečane balove.zamišljale su da im ovaj život nije istinski..da su ih zamijenili u rodilištu,da negdje postoje roditelji koji se vole i koji svoju djecu obožavaju.koji imaju vremena i ljubavi za nih..plakale se i smijale se zajedno..teškom mukom zarađivale pravo na izlaske,na tinejdžersku ljubav,nove švercane traperice...nedjeljom su išle na misu,gledajuć kako se njihova zubarka sakriva iza čempresa,pjevale su u zboru..podobivale sakramente.nedjelja im je uvijek bila najgori dan u tjednu.dan za galamu,svađu,urlanje.po povratku s mise ,oni su svađali,jedno drugom prigovarali,otac je tukao majku,ili majka djecu..sanjale su mirna jutra i spokojna popodneva...ne...nisu dosanjale
vjerica je bila najstarija i najodgovornija,odličan učenik,spremčaica,kuharica i skoro majčica nadici i ljubici.za sve kriva i dužna.nikad nije mogla zadovoljiti visoke standarde svoje majke.puno je čitala,pisala,izlagala radove na školskom panou.voljela je riječ pisanu.osim napredne povijsničarke,kemičarke i matematičarke...našla se je u literano-recitatorskoj grupi.
nadica je miss sporty.ona je išla na krate,ritmiku,folklor.uvijek živahna i za akciju.obožavla je konju,čak ih je i jahala nekom prilkom.još u vrtiću nadica se tukla s dečkima da obrani vjericu.često su se tukle međusobno,pogađate koja je plačuć odlazila.vjerica,naravno.
ljubica,eh ljubica je bila predivna.od dana kad su je donijeli iz rodilišta.blijde puti i crne kose.okruglo joj se lice posulo pjegicama,a krupne oke često plakale.ispod trepavica je gledala i upijala svijet. mali je anđeo s vremenom,naučio trikove za preživlajvanje.dežurna filozofica i advokat.to je ona,bila i ostala.miss genius!
.........
(nastavi će se)
 

hm..da...brinem se..
ali to sam ja.
analiziraj ovo i analiziraj ono..to much krimića i zercu viška zdrave logike.ne mogu si pomoć..a i pomalo sam kontrol frikuša.volim znat da sam  pod kontrolom,sama ja i moji dargi ljudi.da ne dužim,imam ja isključivo virtualnih frendova,frendica još više.neki su predobri za popit s njima virtualn ukavu,neki su mi rame za plakanje,neki su pametni,neki nježni..nek bih i sama držala kraj sebe kad uskoro dođe sudnji dan...
eh,sad..
imam ih koje ustvarnom životu i grlim i ljubim,poštivam i volim jer su moji.stil života mi ne dozvoljava dih čujem i vidm svaki dan,pa si pišemo poruke ili četamo na fejsu.podržavamo jedni druge..plačemo i još čećšće se smijemo zajedno.planiramo blagdane,tulume i dijelimo svakodnevicu.
da prijeđem na stvar.ima tu jedan čovjek kojeg ljubim..prijatelji smo od prvog dana kad samo se ugledali.srećemo se svakodenvno,od kad sam bolesna još i više.poruke,telefoni,zagrljaji,sms...i dođosmo do izlazaka i konačno do kreveta..njegovoga i moga.nas dvoje skupa.oboje smo rastavljeni,imamo po jedno dijete.izgledamo si kao simo i jela.on puši lijevom a ja desnom rukom.nadopunjavamo se u svakom smislu.igramo jamb,belu,slušam istu glazbu,volim putovati i društveni smo...dala bih ruku za njega,vjerujem i on za mene.jedva čekamo da se vidimo...zagrljaji i poljupci čak i na javnom mjestu su nama prirodna stvar..oboje smo slobodni i nesputani.naše je priajteljstvo neupitno...ali boli...
svoje ovisnosti ja priznajem,osim kave i cigareta,ja sam također ovisnica o netu.palim komp dok ujutro pijem kavu..il navečer prije spavanja.
ali On?on bez chata ne može.ovisan je o uzbuđenju što ga nosi net..pali se kao šibica,na riječ,na sliku,na dojam,na priliku...čak ne toliko u sexualnom smislu,koliko u nekom (meni je ovo smiješno)vitrualno-moglobibiti-želim te-osvojiti smislu.navježbao je tehnologiju zavođenja.naučio prave riječi..i žene se pale na njega.
njegov izgled nije bitan,al on je ocvao čovjek srednjih godina.lukavi lisac pun duha i šarma.trikove je naučio,vlada slovima i stihovima..on je lovac,koji uživa vabeći...on je ovisnik,svijstan ovisnosti.
i ne propušta priliku,hvata se za njih kao da je sutra sudnji dan...on zna da je ovisan,ali se ne želi liječiti.
ne zanosim se da ću ga promijeniti,ne pomišljam na to.ne želim se mučiti,ne obećajem da ću ga čekati dok se opameti...njegov real life trpi zbog njegovog cyber života.ali izbor je njegov...
moja je tuga..pregolema.
jer i ja sam tu...ali još uvijek vladam sobom.
ja ga volim,ali ga puštam nek leti tim svojim bespućima...a više od ičeg volim biti slobodan i poštena,pa slobodno rečem volim te,idi ,s milim bogom!
 

jebalo me sve.da me...
po licu neki lišajevi.
oči mi se sklapaju.
a nemrem zaspati.psmtr sve po spisku.
ojtra idem neurologu.da mi više kažu šta mi je???'aloooooooooo
nije mi dobro skičim već mjesec dana.
a remont još nije ni počeo.
do božića sam htjela bit gotova!
a u subotu domjenak,kak će to proć brez mene??
ko će pjevat i plesat?
baš se pitam...
glava me boli od naprezanja da se opustim.
mozak vrti 500 na sat.
eh.dobra vijest je da kupujem auto...loša je što još čekam papka da mi vrati moje novce :P

http://www.youtube.com/watch?v=baPnpmytB1U

http://www.youtube.com/watch?v=0Gee_QDGKS8

nemreš vjerovati!
danas sam gledala dječju predstavu i pomagala nikoli da djeca ne plaču i gledaju prema fotografu.
dok je on obavljao presvlačenje u običnog djedicu(nije star,još je u druom pubertetu)ja sam ga čekala za šankom.
naletila na lika koji mi je sređival komp.
ne bud meni teko par pametnih priupitat.
i tako riječ po riječ,u društvu klipana..dođe nama nikola.
neki su maznuli pivo,neki colu...i dobro se zabavismo!
sad sam nikolu ulovila na četu,veli da će mi sredit mladog kompjuteraša,baš ima neki posal s njima ovih dana.
samo da mu da moj broj mobitela...i tak.neš diskretno...
pa šta ćeš bolje u čizmicu?
(p.s.svaki dan nosim nešto crveno,makar to bila narukvica il naušnice od koralja)
hvala Ti,moj nikolica :)
lovu mi ne šalji,ne bih znala kud s njom.
;)trepćem i treperim...
da ne bum sutra opet na injekcije?