vita brevitas, ars longa

Crkvena zvona za misu na otvorenom....
Ruke starice s krunicom...
Večernja haljina i kravata...
 
 U mojoj zemlji šetači
žmireći prelaze cestu...

U ljudskom životu je kao u kockanju; ako čovjek ne dobije kocku koja mu treba, treba se znati koristiti onom koju je dobio.

Kao umjetna rosa na platnenoj ruži
Kao grč u nozi dugoprugašice
Kao otpala boja na drvenim vratima
Kao bljesak života iz snova
Kao žuta nesanica
Kao šest godina samoće
Kao strah od ljubavi
 
- naša priča -

K'o jabuka na vrhu najviše grane
Ona se crveni.
Berači su zaboravili na nju...
Nisu zaboravili, već
Doseć' nisu je mogli.
 
(in memoriam E.T.)

        Za napredovanje u svijetu najvažnija su sredstva prijateljstva i poznanstva. Ali velike sposobnosti čine čovjeka ponosnim i nisu prikladne da laskaju onima koji imaju samo mali, i zato pred njima treba one velike skrivati i poricati.
        Suprotno djeluje svjesnost o malim sposobnostima; izvrsno se slaže s poniznošću, popustljivošću, ljubaznošću, poštovanjem ono što je loše; pribavlja dakle, prijatelje i zaštitnike.
         To što je rečeno ne vrijedi samo za državnu službu, nego i za počasne položaje, dostojanstva pa i slavu u društvenom svijetu; tako da je, npr., u akademijama čestita osrednjost uvijek istaknuta, a vrijedni ljudi prepoznaju se tek kasnije, ili nikad, i tako je svud.

            Kao što nam je tijelo zamotano u odjeću, tako nam je duh zamotan u laži.
Naš govor, naš rad, cijelo naše biće je lažno; i tek kroz tu ljusku može nam se katkad prozreti pravi karakter, kao što se kroz odjeću nazire oblik tijela.

Dokle god je neka opasnost neizvjesna, dokle god postoji mogućnost da će sve ispasti dobro, ne smije se pomišljati na očajavanje, nego jedino na otpor, kao što ni zbog vremena ne smije čovjek zdvajati dokle god vidi makar komadić plavog neba.
Naprotiv, trebamo se postaviti tako da možemo reći:
I kad bi se na mene srušio svijet, ruševine bi ubile neustrašivog čovjeka.
Ni naš cijeli život, a kamoli njegova dobra, nisu toliko vrijedni da čovjek kukavički drhti i da mu se steže srce.

Tko sam, što sam?

Ja barem znam odgovor.

Smatram to izuzetnim uspjehom.

Mnogi to cijeli život nisu u stanju učiniti.

Nekomfortabilnost neosjećanja prema motivacijski usmjerenim ljudima u entuzijastičkom smislu života je gubitak puta prema samom sebi.

Povedi me da nestanem kroz prstenje dima moga uma
Niz maglovite ruševine vremena, pored smrznutog lišća
Ukleta, prestrašena drveća, do vjetrovite plaže
Daleko od izopačenosti od lude tuge.

Cijeli svoj život znojimo se i štedimo
Kopajući plitak grob
Mora biti još nečeg, kažemo
U obranu ovog mjesta.

...zahtjeva 5 km krvnih žila. Svaki kilogram se računa.
10 kg manje utječe na:
20% manje smrtnih slučajeva,
smanjenje sisitoličkog krvnog tlaka za 20 mm/Hg
smanjenje dijastoličkog tlaka za 10 mm/Hg
niže vrijednosti šećera u krvi ( natašte) do 50 mg/dL
10% niži kolesterol,
15% niži LDL,
8% viši HDL,
30% niža razina triglicerida.
 
Ovaj post je stavljen kao puko privlačenje pozornosti, a u stvari
sam htio ispričati vic o cigi kada su ga pitali koja mu je omiljena divlja životinja. Promisli cigo trenutak i veli: LAV!  - Lav, cigo? A zašto baš lav?  Veli cigo: Pa, ima dugu kosu, a i faca je!
 
 

želim,
želim čuti,
leptirov krik.

Put u natrag, put u mrak, put u utrobu,
Vratit' se tamo gdje duše omaglicom miču.
U centar ciklona, otpuhujući sunce.
Lomeći barake, tvog saveza sa svijetlom.
 
Možda sam imao brata koji se rodio,
Kojega su povukli dolje,
Na drugoj strani sumraka,
Na me on čeka sada.
 
Rođenje na meni je izgubljeno,
Nisam pitao,
Nisam vidio,
Što, gdje i kako.
 
Osjeti naša tijela kako odišu,
Pokušavajući prestati vjerovati.
Nemaš što učiniti, u sjeni si.
Možes se boriti protiv nas,
Ali jedan si od nas.
Smiri se, lezi i umri, kao i ostali.
 
Dobrodošao kući - Predugo je prošlo, nedostajao si nam.
Dobrodošao kući - Otvorismo ti vrata.
Dobro došao  kući - Svoj braći i sestrama.
 
Gdje su sada anđeli sa svojim krilima slobode?!
Bog je imao slobodan dan kada si se rađao.
Kako mse danje svijetlo gasi, vizije se zamućuju.
Vrtoglavo, vratolomno, crna rupa...
Tvoj dan...
Za umrijeti...

Stavi sve svoje anđele na ivicu,
Zadrži sve svoje ruže, nisam još mrtav,
Ostavih trn im pod posteljom ti.
 
Ja nikada neću otići
Idi reci svijetu da sam još tu, negdje
Ne letim, silazim, spuštam se dolje,
Ti si vjetar i jedino zvuk...
- Šapat mome srcu -
- Kada se nada raspline -
- Nitko me ne može štititi -
 
Stoga, hodam sam
Svaki korak,
Kročim sam.
 
Moje snježne oluje
drže me budnim
I tada nikada ne ioščezavam
Kada hodam sam.