Zivotne jadi

imam namjeru u HR otvoriti firmu.
Sta mi sve treba,
koji su uvjeti
i koliko kosta otvaranje firme
 Zelim nesto proizvoditi i ujedno prodavati.
Mozel mi neko kratko opisati ili dati neku internet stranicu gdje se to moze procitati?
 

upoznas zenu koja ima probleme i koja zeli promjeniti zivot.
Dades joj svu podrsku i pocnete jednu divnu romansu.
Sve ima sto zeli i na prvi pogled je sve predivno.
Svaki dan ti na novo govori koliko te voli a ipak pomalo pocnes sumnjati u to sve jer ponasanje ukazuje da nesto nije ipak uredu.
Problemi nastaju i pokusavas rijesiti na lijep nacin i toj osobi pomoci da prebrodi svoju krizu.Sto vise ona te moli da joj pomognes.
Medjutim kao da nekom das dukate u ruke i taj ih baca tako ta osoba baca svu srecu koju trenutno ima i vraca se u proslost i svom starom zivotu. Da bude jos gorije njen pakao postaje jos veci jer sad je ocrnjena i okolica u kojoj je zivjela je gleda kao kurvu koja je otisla samo da avanturu ima.
Sta je uzrok da neke zene nemogu srecu prihvatiti?
 

evo nakon dugog razmisljanja sam odlucio kupiti teren (zemljiste) u okolici Rijeke.
Moze mi neko reci na sta se sve mora paziti da to bude pravilno prevedeno posto to nekupujem preko agencije vec od privatnika i koliki je porez za prevod.Mislim da takve stvari i druge zanimaju.
Hvala unaprijed

gledam to divno stvorenje kako me gleda i kako mi zeli nesto da kaze a nemoze. Dok gledam u oci koje se cakle i dok mirno sjedi cekajuci na moju milost ili nemilost se mislim gle kako smo mi ljudi mocni. Vladamo sa njima i ovisni su o nama a koliko puta se ponasamo grozno bez osjecaja. Zar nisu ona kao djeca mala koja neznaju govoriti i nemogu nam reci gladan sam, zedan ili me nesto boli. Ponekad ih sutamo jer nismo mozda dobre volje ili su od straha nesto lose napravili. Cak i one koje nam sluze za rad ,za nase zadovoljstvo ili jos vise za hranu neznamo im u tom kratkom zivotu pruziti njegu da kao bozija stvorenja bar svoj kratki zivot zive u dostojanstvu. Zar sa tim stvorenjima koja su nas opstanak tako lose baratamo.
Zar nismo mi najvece zivotinje. Kad bi mi bar ovaj pas mogao nesto reci mozda bi drugacije razmisljali. Mada sumnjam jer ni sami prema sebi nismo dostojanstveni.
Zbilja Bogu grijesimo.

puno vremena proslo od kako sam se igrao u pijesku.Ma ustvari vise je to bilo blato nego pjesak. Znao sam se u barama i u jarugama kupati tj.ljeti poslije kise u njima lezati. Izgledao sam kao prase bio sav musav i blatnjav. Tako su naravno i drugi prakticirali. Zimi je bilo divota se klizati po zaledjenom potoku a kad je snjeg padao je radost bila jos veca. Kako smo se grudali i pravili snjeska. Lizao sam stapice leda koji si visili na okapnicama staglja. Verao sam se po drvecu kao majmuncic i koliko puta sam se na koprivi opeko dok smo igrali nogomet na livadi. Sjecam se i vasara dok su bili ringispili i one dugacke sarene lizaljke koje sam grizo a ne lizao. I dok ovo pisem mi se u nozdrve uvlaci onaj miris marve koju su seljaci na prodaju vodili .Vidim sve one crne gumene opanke koje su prodavali. Pa cak se sad sjecam i cigana koji su sa medom kroz selo prolazili i pustilu ga da plese i da se po banderama penje. U skolu sam isao u plavom mantilu i nije bilo ono imas li Levisice ili Nike patike pa makar bile iz Bosanske fabrike.Svi smo bili isti i curice i decki. Uciteljice stroge a sibu sam osjetio koliko puta jer sam bio nemiran i pricao a naravno kuci se nastavilo dalje.Ponekad se sjetim i onih para i dinara a naravno i sladoleda koji smo kod sipca kupovali i sa njim se nadglabali koliko kugli da mi za dinar dade. Ljudi moji a kad mi je ujak dolazio pa dao onih papirnih 10 dinara (mozda se neko jos sjeca crvene novcanice) tad je smijeh i radost bila velika. Kad si cuo da je neko nekome dosao iz Njemacke ili cak Amerike to je bilo koda je Bog dosao. Djecurlija se skupila oko auta i gledala one Opele i Fordove koda su rakete a naravno uzivancija usporedjivati koliko je koji graviran i drugom prkosit i reci u mog ujaka auto ide 200 na sat a u tvoga samo 180. Ali vraga su toliko isli jedva su 160 nagurali da su htjeli i mogli. E da kad smo vec kod mogli,vraga su mogli, asfalta nije svugdje bilo a ni autoputa kao danas. Kako sam volio Koktu piti a o Coca Coli da i ne govorim. Bas je to bilo lijepo djetinjstvo. Nije bilo kompjutora o TV kao danas. Sjedilo se kod cice Marijana navecer kad je igrao Dinamo  i Zvezda i bila je puna kuca,ma vjerujte mi urlikanje kao da si na stadijonu.Jebes danas ove Premijere,Eurosport i RTLe i sta ja znam kako se svi zovu. Bilo je crno bijelo ali zivo i napeto da popizdis. Svi smo bili experti. Kad sam bio mladic se festalo i islo na zabave po selima i cere barilo ali je odnos bio drugaciji nego danas. Cure su jos znale se ponasati ali ako nista drugo dobro glumiti kao da nece a danas neznaju ni to. Gdje bi koju vidio da drzi bocu pive u ruci. Tko je tada znao za Heineken i drugo. Nije se jelo po McDonaldu i Hambiju vec se udaralo po bureku i cevapima. A ako nije para bilo islo se kod babe a kuca joj je vazda mirisala na kruh i kolace. Ma joj da mi je samo onog kajmaka pardon vrhnja sto je na sporetu bio i one masti sto sam mazao po kruhu a gore dodavao secer. E da ljudi dragi tad se jos sitnicama radovalo a danas. Gledam ducane puni svega a ukusa u tom svemu nema. Danas ti samo oci mazu.Gdje mi je onaj kulen i sunka sto ga did pravio,cvarci,krvavice i jos puno drugoga.
Zar nas ovo danas cini zbilja sretnim i zadovoljnim
Ali nije bitno mladi to i onako danas ne razumiju.
Ako nista ostaju mi bar sjecanja.
 

Ja sam nesretan covjek i nikad nisam imao srece ali sam opet sretan bas zato.
Uvijek kad sam na dohvat imao srecu ona mi je izmicala kao ljigava riba u mojim rukama.Cesto sam se pitao sta je to da od mog ranog djetinstva nemam srece. Dok su drugi dobivali poklone ja sam dobio samo cokoladu.Obitelj mi je bila siromasna no ipak su moj caca i mater bili vrijedni i dobri ljudi.
Upoznao sam mnoge djevojke i kod svake sam fulao jer sam bio siromah. Cak i kad sam dobio posao i mislio si gle konacno da ja jednom imam srecu u zivotu nije bilo dugo i opet sam bio na ulici.
Bio sam ovisan od drugih a po najvise od staraca koji su me pomagali koliko su mogli. Mrzio sam to da se stalno moram uz roditelje i rodbinu ljepiti jer nisam imao drugi izbor.
Jednog dana sam upoznao drustvo koje me prihvatilo kakav jesam. Cesto smo izlazili i lumpovali nocima. Bio sam sretan jer su me oni naj cesce castili a i volili. Onda sam upoznao jednu zenu koja mi je to sve uprskala. Opet nisam imao srece,izgubio sam moje drustvo jer joj nisam mogao odoliti. Cak se ni kuci vise nisam pojavljivao jer sam se stidio da mi govore da me ona voza i vuce za nos. Taman kad sam se htjeo rijesiti nje ona je zatrudnila. Svijet mi je u trenutku kad mi je to rekla se smracio. Poceo sam ju maltretirati i tuci i ona je otisla ,bez rijeci,bez da je i jedno pismo ostavila. Sad sam tek bio sam i opet sam skuzio da me sreca nece. Zasto svi tako lijepo zive a ja nemam drustva,prijatelje,nemam zenu,nemam novaca ma bas nista osim krpa na meni.
Poceo sam svijet oko mene mrziti i sve druge kriviti.Cak sam se bacio i u kradju i naravno opet nisam imao srecu jer me policija uhvatila i bacila u zatvor. Koje sam ja jebene srece ljudi moji.
Nakon par mjeseci sam izasao i nesto sam u tom zatvoru cak i zaradio ali prvo sto sam napravio sam otisao jednoj drolji i potrosio sve.Bio sam sa njom par tjedana i svijet mi se cinio uredu. Ljepo je bilo dok me kurac nije poceo da svrbi. Da opet me snadje sreca i dobio sam spolnu bolest.
Godine su prolazile i blizila se trideseta. Nista nisam stekao u mom zivotu.
Imao sam vremena o svemu razmisljati jer sam imao saobracajnu nesrecu i lezao sam par tjedana u bolnici.Tu sam upoznao jednog covjeka od 45 godina i sa njime sam danima pricao. Pricao sam mu moju zivotnu pricu. Volio me slusati a i volio je pricati o svom zivotu. Bio je bogat covjek i sve imao ali kako on kaze u biti nema nista danas. U bolnici je jer pokusao da si zivot uzme. Nisam razumio kako covjek koji sve ima moze biti nesretan a mene je smatrao sretnikom koji je sve prozivio i u zivotu uvjek imao srecu.Kako sam ja mogao imati srecu kad mi je sve islo kontra.
Kasnije sam skuzio da je imao pravo.Kad god sam mislio da imam srecu u biti je to bila nesreca a sreca me spasila te nesrece.Da bas je tako. Da sam ostao sa drustvom danas bio bio alkoholicar. Da sam ostao sa droljom osramotio bi obitelj a i sebe. Da sam ostao raditi tamo gdje jesam radio nebi dobio placu a na jednom poslu sam cak mogao ostati bez oka kao sto je moj nasljednik ostao. Cjeli moj zivot mi se za tih par tjedana vratio i zbilja sreca me uvijek spasila od nesrece koja mi se cinila kao sreca.
Znao sam da mi je najveca greska bila sto sam otjerao zenu koja je moje djete nosila i koja je patila.Ona me spasila i zbilja mi dobro zelila a ja nisam imao otvoreno srce i oci za njenu ljubav. Od tada sam je poceo traziti i njena sestra mi je rekla  da zivi u Kanadi i da je jos uvijek sama sa svojim sinom.
Pokazala mi je sliku koju joj je poslala .Jako me pogodilo to da vidim svoje djete koje sam htjeo da ona pobaci i zbog kojega sam je tukao i mrzio.Tek sam sad vidio koliko sam srece imao da nije mene slusala i da je otisla. Od tada sam joj pisao pismo za pismom i molio ju za oprostaj. Poceo sam je i telefonom zvati.Bio sam blizu da odustanem jer me nije vise htjela ali moja upornost se isplatila. Dosla je na godisnji i nakon toliko godina smo se vidjeli a i ja sam konacno vidio sina. Da moj sin je bio jer je sve licilo na mene,oci,nos,kosa itd.
Danas imam vise od 50 godina i zivim sretno sa mojom obitelji i cesto mladima a i mojoj djeci pricam moju zivotnu pricu.
Nije sve u zivotu sreca sto nam se cini kao sreca.Ponekad bas nesreca zna biti sreca. Treba samo nekad pricekati i pustiti vremena da prodje.