Prokletsvo tridesetih

...ono,odlučio sam napisati blog. Za početak u crno bijeloj tehnici. Znam da bi bio interesantan trebao sadržavati buru emocija, tajne poruke i primisli,dijelom biti navlakuša,dijelom ljubomoruša... Nije da to ne znam ali... Ali fali mi ciljana publika. Ono nešto što iz tebe izvuče onaj dio tebe koji te u prvi mah iznenadi , u drugi ponese a tamo u nekom mahu i raznese. Raznese na komadiće. Jedna stvar čini to bolje od drugih. Zaljubljenost!! Poriv nemira! Ali , ali taj osjećaj jedinstven je samo kod vezanja za osobu. Probao sam se zaljubiti u bukvu,veš-mašinu, traktor,grickalicu za nokete,ma svašta... Ali ne ide...Jednostavno ne. A veza mi je previše. Stvarnih,nestvarnih,divljih,nježnih,kratkih,dugih,loših ,dobrih...
sad mi je lakše...napisao sam to

Budile su najdublje snove u meni... Rijetko kad požalim za čime. Napajam se trenucima koji su živjeli tek u mojoj glavi. Hranim se bilom svojim što je kucalo brže. Poput ogledela,ocrtavale su se njihove riječi u očima mojim. Davale im lako uočljiv sjaj i resile lice osmjehom. Da,govorim o njima - kraljicama bdjedenja. Neumornom,spontanom,životnom predanju nepoznatih ljudi na ivici virtualnog života. Sada kada su mnoge od tih priča zamrle. Kada su tek neobična i draga sjećanja,sada mogu priznati koliko su mi značile. Kao čitav jedan život. Paralelan. Sjajan,naprosto briljantan. I možda sve je umjetno i lažno ali osjećaji u meni su bili živi život. Esencija života.....

Oduvijek sam bio majstor igre. Znao namjestiti stvari da se dogođaju , posve slučajno ,točno po planu. Nevjerojatna upoznavanja , tako opravdani razlozi i već sam bio tamo gdje sam naumio. No ,to je bilo nekad. Sad sam tek jadno, patetično i samosažaljevajuće biće. Iako sasvim pristojna izgleda za svoje godine ,stasa koji vara , manira koji,iako naučeni , izgledaju urođeno ,sve više sam sam.
Čak sam odlučio i ovo veče provesti u društvu sebe. Naravno, razlozi su poznati - dobro sam društvo. Volim počastiti neobičnim, iznenaditi .. Očaran stilom koji te za čas obmane , koji opija , koji te privuče da zaviriš u ovaj blog, pretinac poruka... Ni telefon nije tajna... A i sutra sam slobodan.LOL

.. i prije nego što završim ovaj blog trebao bih znati koja mu je svrha i namjera.. Kao i obično , ne može se sve staviti u ladicu u koju pripada.. najbolji trenuci oduvijek su bili više plod slučajnosti nego savršenog plana...
Želim li privući pažnju? Vjerojatno da ,ali to mi nije osnovni motiv.. Želim li pronaći nekog novog? Vjerojatno da , ali prekomplicirano je da bih si dopustio toliko uzalnog..
Srediti sve svoj knjige prošlosti ,ni to neću uspjeti ovim blogom...
Bilo što da pokušavam , savršen je test za moju novu tipkovnicu...

..ubrzani rad srca doveo je do apstinencije pisanja..nisam izgubio inspiraciju već povod,cilj i svrhu...
ovaj virtualni svijet je i dio mog života..zadnjih 10 godina napisao sam milione slova ,pročitao ih možda i više... poput male tvornice osjećaja razne poruke bile su aroma svakodnevnice... doživljavao i proživaljavao sam mnoge sudbine,stanja i porive raznih,često nepoznatih, žena..mozaik žene stvarao se iz dana u dan i slika o njima bivala je sve veća i veća...iako veća ne i razumljivija .. apsolutna apstraktna umjetnost... sve što bi mogao zaključiti je tipačan početak i tipičan kraj svih tih susretanja...uglavnom kombinacija velebnih ljubavnih projekcija s zrncem mistike i uplitanjem humora završavala je u iznajmljenim sobama ne baš prvoklasnih hotela,obroncima medvjednice i skućenošću automobilske unutrašnjosti i ponekad dugotrajnim prijateljstvima koje nema smisla za opstankom...
strpljivo sam slušao hvalisanja,kuknjavu,pretvaranje i laži samo da bi dotako nečije grudi...u glavi obojao sive i neuzbudljive slike likova koji su pričinjavali ženu mojih snova..ponekad uvjeren u vlastitu imaginaciju ,uživao u kasnonoćnim odama ljubavi...iako ,pojedniačno,svaki od instrumenata je vrlo izražajan,bilo da se radilo o vrisku,jecanju,šaptaju ili stenjanju, cjelokupna orkestracija nije nikad zazvućala veličanstvom...
bez utvaranja da sam bio i skladatelj i dirigent,često nisam ostajao upamćen po harmoničnosti kreiranih melodija..nekako više po žestini ritma i dirigenskoj palici...
..a sad zovite mi tamburaše ...