iskrica

?

Molim Vas caj bez limuna.

Limuna nemamo pa ne moze, ali moze caj bez ruma.:)

Oko cega ne volite da vam grintaju? Pitanje za oba spola.

A na pvt samo iscudjavanje...

I sad se mislim i gledam u stolariju, a u p.m..:)))

Postoje različita upozorenja.

Verbalna, pisana i izražena znakovljem.

Ova verbalna nitko ne šljivi, jer smo uvijek pametniji od onoga tko nam ih daje, a pogotovo ako su to roditelji.

Liječnik nas isto upozorava, ali svi znamo da oni pojma nemaju o zdravlju . Bave se bolestima.

Pisana?

Uzmite bilo koji lijek. Uz njega dobijete sve informacije o njemu, pa čak i upozorenja, ali ona su pisana na kraju i obavezno malim slovima. Najmanjim mogućim. Znači da nisu važna, jer bi bila štampana velikim. Na mojoj kutiji cigareta se koči: PUŠENJE UBIJA! Da je tako, recipročno, pisalo bi sitnim, sitnim slovima.

Na kojekakvim sredstvima za čišćenje piše upozorenje – paziti da nije djeci na dohvat ruke. Zašto onda skuhani pekmez za zimu, ajvar, krastavce … gotove kolače za Božić držimo na najvišoj polici, a opasno za mališane na najnižoj?

Čitam u novinama upozorenje da se nezdravo hranimo. Tu su ga pretjerali prvenstveno s količinom koju smijemo dnevno popati. Ako ne krknem 3-4 sarme i onim što ide uz nju, kao da nisam jela. GMO? Meni je sve domaće i fino. Upozoravaju da treba jesti puno zelenog, pa opet zelenog, voće … sve ja to volim, ali nisam ja glista.

Putovali smo na more po „staroj“ cesti, lijevala je kiša, a ja moram pi-pi. Trpjela sam, odgađala … nisam više mogla čekati da se popišam, skrenula na ugibalište, napravila nekoliko koraka van ceste … koje olakšanje! Kako sam se digla da se vratim ugledam upozorenje - Minsko polje! Onda sama se i usrala.

Prije nekoliko dana čekam kod javnog bilježnika i čitam upozorenje o posljedicama istekle osobne karte. Danas zgrabim ključeve, trknem da obavim građansku dužnost, a nisam ponijela niti jedan dokument kako bi dokazala da sam ja – ja.

„Znamo mi vas“ čujem.

A ja još ne znam nakon svih odslušanih eskapada koga zaokružiti? Zaokružila sam, mada su me danima upozoravali i verbalno i pisano. Nadam se da nisam fulala.

Nije lako s tim pisanim upozorenjima.

Znakovlje?

Plaćam na pošti račune, postoji žuta linija, a meni za vrat netko puše, kašlje …

Prometni znak koji upozorava na odron kamenja. Nakon više od 4 desetljeća vozačkog staža nisam sigurna da li treba dati gas ili stati i čekati da se to kamenje konačno odroni?

Mogu tako u nedogled.

Treba slušati i poštivati upozorenja. Nisu bez razloga.

A meni najdraže upozorenje sam vidjela i fotografirala u jednom vinogradu u okolici Splita. Napisano je na kartonu, a glasi doslovce:

„Niht šćipnzi grozdje

und lasnzi smokve

jerbo će mlić izisti justa

i dobiti takicom po tampliru“

Mada je još rano za spavanje, grem u posteju i upozoravam vas da me ne zovete telefonom.

Napokon mogu voziti svoj auto, bez da mi instruktor stalno ponavlja: "Pazi! Pogrešan smjer. Pazi pješak!"... ili nešto slično.
Uopće ne razumijem kako sam ga podnosila dvije godine, kakvo zanovijetalo!

8. ožujka
Autoškola je priredila zabavu, jer sam položila vozački.
Instruktori su bili stvarno ganuti. Jedan je čak rekao da će darovati misu za mene. Čini mi se da je jedan od njih imao suze u očima, a jedan je rekao da će se radi mene od sreće napiti.
Jako ljubazni dečki, ali nekako mi se čini da moja vozačka nije toliko bitna za toliko pretjerivanja.

12. ožujka
Kupila sam svoj crveni automobil! Na žalost sam ga morala ostaviti u salonu da mi zamjene zadnji blatobran, jer sam ubacila u "rikverc" umjesto u prvu. Nemam prakse... tek jedan tjedan vozim.

14. ožujka
I konačno, moj auto je tu! Bila sam tako zadovoljna da sam se odlučila još malo provozati. Vjerojatno su i drugi imali istu ideju, jer je iza mene odjednom bilo puno automobila. Trubili su kao ludi... vjerojatno je to bila svadbena kolona, pa sam im se i ja pridružila i smanjila brzinu sa 15 na 10 km na sat.
Vjerojatno im se to svidjelo, jer su počeli još jace trubiti.

22. ožujka
Moji susjedi su bas super. Napisali su veliki natpis "PAZI SUSJEDA MANEVRIRA!" i dali su mi najveće parkirno mjesto, a djeci su zabranili da se igraju dok ja ne parkiram.
Pretpostavljam, samo zato kako mi ne bi smetali. Kako su to dobri ljudi.

30. ožujka
Drugi vozači oko mene stalno trube, masu mi i pokazuju nekakve znakove. Mislim da je to vrlo ljubazno, ali je opasno.
Neki tip mi je nešto govorio, ali ga nisam razumjela, jer nisam nasla gumb za otvaranje prozora... umalo sam pogodila pješaka.
Dobro je da sam vozila svojom standardnom brzinom... 15 na sat.

10. travnja
Malo su čudni ti vozači. Ne samo da stalno masu, nego stalno i viču. Nikako da saznam što hoće, jer još uvijek nisam nasla gumb za otvaranje prozora...
Možda mi žele dati nekakve korisne informacije? Mislim da je tako, jer sam čula jednog kada je rekao: "Idi kući, idi!". Nevjerojatno! Kako je znao da upravo vozim kući!? Kad nađem gumb za otvaranje prozora, bit će mi malo jasnije što mi pokušavaju reći...

19. travnja
Noću je grad vrlo slabo osvijetljen. Danas sam prvi put izasla van noću, pa sam morala stalno imati upaljena duga svjetla da bih uopće nešto vidjela.
Izgleda da su se i ostali vozači, koji su vozili u susret, slagali sa mnom, jer su i oni odmah palili duga svjetla. Jedino sto ne razumijem, zašto su i trubili!? Možda da prestraše pa potjeraju pse ili mačke s ceste? Kakvi čudaci!!!

26. travnja
Danas sam imala prometnu nesreću. Ušla sam na rotor (kružni tok), a kako je bilo puno automobila (nisam sklona pretjerivanju, ali bilo ih je najmanje četiri), nikako nisam mogla izići. Kružila sam i kružila, tražila mogućnost za izlazak. Od kruženja mi se tako zavrtjelo u glavi da sam udarila u spomenik na sredini rotora.
Stvarno bi morali ograničiti vožnju u rotoru na samo jedan automobil!

3. svibnja
Nesreća me drži i drži. Danas sam išla po auto u garažu, a kad sam izlazila na cestu, fulala sam pedalu te pritisnula gas umjesto kočnice. Pogodila sam prolazeći auto te mu razbila cijelu desnu stranu. To je bila čista slučajnost da sam udarila upravo mog instruktora vožnje.
Dobar čovjek... posve neupitno. Ja sam stalno ponavljala da sam ja kriva, ali on je neprestano ponavljao držeći se za glavu: "Oprosti mi Bože, molim te!.... Oprosti mi Bože, molim te!"