evo mene opet

.....u moru nemira......
.....u dubini sjećanja......
....peku riječi koje ne izgovorim.....

od ranog jutra ljudi čudnih zahtijeva smetaju moj normalni radni ritam.....svi nervozni,dižu tenzije....strpljiva sam ko job,stvarno jesam!
ali....tako sam se izvikala na jednog idiota,od bijesa bi mu one sijede brkove počupala!
i da......vrlo blizu odluke sam da relativno mlada,relativno uspješna,relativno iznervirana....relativno brzo dam otkaz u ovoj relativno sjebanoj firmi....
i da ispričavam se zbog neuobičajenog vlastitog izričaja......vjerojatno sam relativna.......

http://www.youtube.com/watch?v=rsIflhujrhQ

...ostavit ću svitlo,da mi vidiš doć,možda nećeš tit možda nećeš moć.....

...ne ljuti se na sebe,voli se....u svima nama čuči maleno dijete koje se smije,boji,plače i ponekad srami.....

.....baš običan dan.....ko stvoren za ljubav....

U sutonu beskraja
šumeći tvoje ime
tražim te
u odrazu gledam oči
zaljubljene žene
tražim te
šuteći bol
dočekujem prazninu
vlastite duše
i dubokim izdahom
izdišem tebe

tamo gdje si ti
tamo stanuje mi duša
žedna ljubavi
tamo gdje sam ja
tu su zaključana vrata
grada Edena

Upozoravam muški dio populacije na Iskri da bi sadržaj koji slijedi mogao biti uznemirujući za njihova nježa srca i živce!
Za nesmetano praćenje slijedeće priče možda bi bilo dobro da kliknete moj profil,iako nije nužno.Ne ,ne radim sebi marketing,nego morate shvatiti da se ovdje ne radi o nikakvoj graciji nego običnoj ženici ....hm,britkog jezika.
Dakle,prošavši gore navedenu auto-praonicu uputila sam noge lagane u jedan prodajni centar.I sad,poučena gore navedenim krenem ja u akciju.Među onim rijetkim sretnicama koje voze stari autić koji troši ulja skoro koliko i benzina,ali aluži mi ko pravi,vozi moju malenkost od točke A do točke B.Budući da ista i brine o njemu,tj.autu,išla sam mu kupiti nove brisače i ulje.Na auto-programu vrzma se nekolicina muškarčina različitih životnih dobi.Još jedna nužna napomena-bila sam u najobičnijoj no-name trenirci,a ne u sexi miniću s visokim čizmama,to ne.S brisačima sam prošla prilično glatko,uzevši namjerno one-veće!malo sam ij mjerkala,odmicala od sebe,približavala okicama,a kroz duge mi trepavice promatralaokolinu....Malo su me mjerkali,malo se približavali,ali niko nije pristupio.Uzela sam menje brsače,one koji mi i terbaju i uspoređivala ih,pa uz uzdah stavila u kolica.Odšetala sam,uz prikladno uvijanje bokovima do motornih ulja.E tu je došlo do promjene!Jedan gospodin60-tih godina pitao me trebam li pomoć.Naravno,rekla sam-da da.To je bio mamac!Žene moje-njih bar 6 se stvorilo oko mene(sjetite se profila!)nudeći svoje besprjekorno znanje o vrstama ulja,tvornicama,raspitujući se o godištu mog ljubimca....Nisam mogla vjerovat,samo malo treptanja i bespomoćnosti!Malo sam ih slušala,uzela Shl 15-40W koji uvijek uzimam i otišla.Sigurno me još mrze!
Eto,morala sam ovo podijeliti s Vama!
A vi,muškarčine drage,ne ljutite se namene,mi Vam to ionako kod Vas najviše volimo!

Prolazeći maloprije pored jedne splitske samoposlužne autopraonice potvrdila sam sve svoje dosadašnje sumnje-muškarci više vole aute nego žene!Evo i zašt...ljudei moji,ustvari žene moje-s kojom ljubav,pažnjom i nježnošću svaki od muških jedinki prilazi svome ljubomcu,lagano ga polijeva pazeći na svaki njegov pregib,svaku lajsnicu,krov a posebnu pažnju posvećuju pranju habe istog.Onda slijedi ispiranje-s takvom nježnošću me nikada nijedan muškarac nije gledao kao što je jedan cca 30-godišnjak gledao svoju Hondu.Brsanje je posebna priča-ne mogu razumijeti kako mogu 20 minuta brisati samo desnu stranu auta!A tek gume!Pa one su crnje od moje i duše zajedno!
Valjda misle da će ovo veče neka djeva bajna uvidjeti njihov trud ili pak to zaista nema veze sa ženama!

Blago onima koji sebi znaju dati mira,Ja očito nisam tako nešto naučila.Mogu jedino plakati.Za to nikad nije kasnoAli za čim da plačem?Za izgubljenim vrmenom ili propuštenim prilikama?Ukratko,baš me briga.Nije na meni da sudim ni sebi ni drugima.Ulogu suca prepustit ću drugima,Onima koji to vole.A ima ih....koliko hoćeš.Osude te bez provjere.Na prvu.

Na poslu od jutros......osjećam se ko ranjena kornjača.I noge mi otkazuju poslušnost,oči peku od ovog monitora,leđa vape za ravnom površinom....srića pa nisam umorna

Jutros sam se naljutila najviše na sebe-zato jer sam sebi dopustila da se nerviram zbog budale.
Dokle seže ljudska glupost?Dobro,u ovom slučaju,muška...Ne,i među nama ženama ima svašta-ne bježim od toga.Ali,češće mi se događa,budući da po definiciji,susrećem više muškaraca u mom okruženju,više njih i secira.
Dakle,što me razljutilo?
Zašto rijetko koji primjerak muške vrste može priznati svoju grešku u bilo kojem segmentu,zašto je taština veća od pamet,zašto ego nadilazi njegovu sakrivenu ljudskost,zašto ne znaju reć oprosti?

I onda,pročitam danteov blog....
Jedan od rijetkih muškaraca koji se ne boji emocije,priznavanja greške,traženja oprosta....
Možda ima nade.......

Prošla me ljutnja.

Ponekad čovjek bude sretan bez nekog vidljivog razloga.Ali,isto tako,postane nesretan,sjetan i slab...ponekad....danas sam i ja malo slaba....bez razloga...a možda je ona jutrošnja Šerbeđijina "Nedaj se,Ines" učinila svoje....

Možda ovo ne bi ni tribalo pisat,možda nije misto,ali.....najviše volim more-i mirno i burno i južno....i ujutro i uvečer......sad slušam neki plimni val potopio dio Hvara....moje more i moj dragi otok...ljuti li se to neko na nas?Ili samo more opominje...uzima i daje.....