Život boje indiga

drag si mi
jako te volim
i poštujem te
zbilja
ti si dobar čovjek
ali
ali to nije sve

ja ne znam
što ću bez tebe
ja ne znam
što ću s tobom
ali
ali to nisam ja
ali to nisi ti

možemo
ako želiš
živjeti svijeta radi

možemo
kažem
ali

ali više to nismo mi

dan je kao sunčan
ti si kao veseo
prolaziš kao ne vide te

svima je kao lijepo
svima je kao dobro
svima je kao ludo

i ti si kao sretan

živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost kao na dlanu

savjest je kao čista
i suncu je kao jasno
o srce kao pjevaj

svi kao brinu o svima
svatko je prijatelj kao
svima je kao stalo
do tebe
i do svijeta

i dan kao ode
i ti se kao smiješiš
i ništa te kao ne boli

... a ja ne znam što ću sa sobom. :-/

Proveo sam neko vrijeme s vama, nešto naučio, nešto nisam naučio, i sada je vrijeme da odem spavati.
Želim vam svima laku i ugodnu noć. :-)
 

 ... pala mi na pamet jedna zgodna pjesma: http://www.youtube.com/watch?v=MDheam8S1pk
Nego, koje pjesme vi slušate ili vam padnu na pamet kada vani pada kiša i bude jako hladno, kao večeras u Osijeku?

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost,
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom,

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama,

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi,
i blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizna.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda po pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalijevah
svojim suzama.

Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovom snu!

Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje -
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al' nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

Prošlo je već više od mjesec dana od kada sam zadnji put bio ovdje, moram priznati da sam zaboravio doći...

No, sada sam tu i mogu veselo priupitati, jesam li kome nedostajao? :-)

Vidim da ovdje ima dobrih poznavatelja filma pa im želim zahvaliti na prijedlozima. :-) Našlo se nekoliko zanimljivih filmova koje nisam pogledao. Ako se netko sjeti još kojega, svakako mi dopišite u komentarima.

Odoh ja spavati pa vam svima želim laku noć i ugodne snove. :-) Pa, pa...

...ali sam od sebe nemam nikave ideje, pa ako bi mi netko preporučio kakav dobar film, bio bih zahvalan. :-)

... stoga vam želim, kada i vi krenete mojim stopama, ugodnu noć i lijepe snove. :-)

Laka noć svima. :-)

Ponekad mi se čini da sam umoran,
umoran od života,
od tolikih stvari kojih nema,
jer tebe nema.

Ponekad mi se čini da je tamno
i hladno oko mene
i da samo ti čuvaš nešto
nalik toplini.

Toliko sam zbunjen i ne razlikujem više
šećer od soli, i smijem se kad ne treba.
Čudnovato je kako čovjek može biti bespomoćan,
ako je ostavljen.

Neki dan hodao sam ulicom,
ali nisam stigao kamo sam pošao.
Pozdravljao sam nepoznate ljude
i govorio gluposti kojih se stidim.

Ponekad mi se čini da te nalazim
pošto sam izgubio
gotovo sve što je bilo važno,
mislim, za mene.

To su obične stvari, ali one,
te obične stvari,
ja živim s njima svakoga dana
i one me nalaze.

Mogu da budem neobrijan i bez kravate,
i da šutim satima, kao drvo.
O čemu? Ne znam. Djetinjaste misli
o ljubavi. I o tome da me ti voliš.

To će proći, znam. Uvijek prolazi!
rekao je prijatelj, i zaplakao.
I on ima svoju nevolju, jednako običnu,
ni on ne razlikuje više šećer od soli.

Eto, dva moja "oglasa" nisu pobudila niti malo volje za zafrkancijom...

Gdje je nestao humor?

Čini se da ovdje obitavaju žene koje traže muževe, te iz tog razloga objavljujem oglas da bih se ženio. Popis svih mojih man... ovaj... vrlina možete vidjeti u prethodnom postu. :-)

Zainteresirane neka se slobodno jave u komentarima. Hvala. :-)