PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Rijedak je zrak tamo gore,
Samo hrabri mogu da prežive.
Nije uvijek sve samo sjajno,
I oblaci ponekad posive.
 
Zemaljski zakoni gore ne vrijede,
Tamo je let najveće umijeće.
Letiš i sa visine gledaš
Kako pod tobom svijet se okreće.
 
Raširi krila, uhvati vjetar
I ostvari jedan san.
Ne odustani nikad
Iako možda bit ćeš sam.
 
Pazi da ti sunce ne sprži krila
Jer tamo gore ono je bliže.
Ne posustaj ni onda kada vidiš
Da na horizontu oluja se diže.
 
Ne leti ni previše nisko
Da te oni dolje ne dohvate.
Jer još ima ljudi koji ubijaju ptice
I smisao leta nikako da shvate.
 
Raširi krila, uhvati vjetar
I ostvari jedan san.
Ne odustani nikad
Iako možda bit ćeš sam.
 

Ne sjećam se baš svojih početaka na blogu. Znam da sam neko vrijeme samo čitala tuđe postove, a onda i sama odlučila nešto napisati. Uglavnom sam prepisivala ono što volim, što odražava moja mišljenja, stavove i osjećaje. Nadajući se da će se svidjeti i nekom drugom.
Sve češće sam čitala komentare, uključivala se želeći biti član tog virtualnog društva. Često su mi odnosi bivali nejasni, a ponajmanje svađe i prepucavanja. Volim sukob stavova, argumentiranu raspravu, ali mahom to nije bilo to, nego neki nerazriješeni računi među akterima. Volim i zezanciju, kad su osobe duhovite i kreativne na način koji meni nedostaje, ali često to nije bilo ni to, nego prazna lupetanja u nedostatku duha.
I činilo mi se da ne pripadam ovamo. Htjela sam obrisati profil, prestati pisati i nestati, sumnjajući da bi itko primijetio, a kamoli da bih nekom nedostajala. Možda se to meni samo tako pričinjalo zbog trenutaka vlastite nesigurnosti i slabosti, nije važno. Ali kao nekom magijom, upravo u tim trenucima pojavio bi se netko da svojim komentarom nahrani moju potrebu da budem prihvaćena. Zanimljivo, najčešće su to bili muškarci i žene koji su mi se javili privatnom porukom. I tako se odiseja nastavljala.
Još uvijek sam željela biti dio imaginarnog društva kad sam uvidjela da se mnogi poznaju i u stvarnom životu, da znaju tko je tko. I opet bih se osjećala jadno, kao da sam nepozvana upala na tuđu zabavu na kojoj svi znaju tko je pod maskama osim mene. A već idućeg dana naišla bih na razumijevanje, nepoznati ljudi donijeli bi mi osmijeh na licu, sjaj u očima, radost u srcu…i glazbu.
Kao da se netko poigrava sa mnom, dodirom čarobnog štapića me pretvara čas u jedan, čas u drugi lik. Znam da sve ovisi o meni. Da sam ja i miš i lav, i žaba i princeza…i čarobni štapić i zlatna prašina. Voljela bih da smognem hrabrosti i odem. Da znam granicu između svjetova.
Jer ne mogu živjeti u oba. Ili ipak mogu?

Zašto je Bog stvorio mamu?
1. Ona jedina zna gdje se nalazi selotejp.
2. Većinom da čisti našu kuću.
3. Da nam pomogne izaći od tamo gdje smo se rađali.
 
Kako je Bog stvorio mamu?
1. Koristio je prašinu, baš kao svi mi.
2. Magijom plus super snagom i sa puno miješanja.
3. Bog je stvorio moju mamu sasvim jednako kao mene. Samo je koristio veće dijelove.
 
Od kojih sastojaka su napravljene mame?
1. Bog je napravio mame od oblaka i anđeoske kose i svega lijepog na svijetu sa samo mrvicom zloće.
2. One su morale početi od kostiju muškarca. Onda valjda koriste puno špage, mislim.
 
Zašto ti je Bog dao baš tvoju mamu, a ne neku drugu?
1. Jer smo u rodu.
2. Bog je znao da me ona jako voli, vise nego što bi me druga mama voljela.
 
Kakva je tvoja mama bila kao djevojčica?
1. Moja mama je uvijek bila moja mama i ništa drugo.
2. Ne znam jer nisam bila tamo, ali rekla bih da je bila prava šefica.
3. Rekli su da je nekada bila jako dobra.
 
Što je mama morala znati o tati prije nego su se vjenčali?
1. Njegovo prezime.
2. Morala je znati njegovu prošlost. Kao, je li lopov? Napije li se od piva?
3. Zaradi li najmanje 800 dolara godišnje? Je li rekao NE drogama i DA kućanskim poslovima ?
 
Zašto se tvoja mama udala za tvoga tatu ?
1. Moj tata kuha najbolje špagete na svijetu. A mama voli puno jesti.
2. Postala je prestara da bi učinila išta drugo s njim.
3. Moja baka kaže da tada mama nije imala kapu za razmišljanje na glavi.
 
Tko je šef u tvojoj kući ?
1. Mama ne želi biti šef, ali mora biti jer tata je takav blesan.
2. Mama. Možeš to zaključiti po inspekciji sobe. Ona vidi stvari ispod kreveta.
3. Mislim da je mama, ali samo zato što ona mora napraviti puno toga više nego tata.
 
Koja je razlika između mame i tate ?
1. Mame rade i na poslu i kod kuće, a tate rade samo na poslu.
2. Mame znaju kako razgovarati sa učiteljicom, a da ju ne isprepadaju.
3. Tate su visoki i jaki, ali mame imaju istinsku snagu, jer nju moraš pitati ako želiš prespavati kod prijateljice.
4. Mame imaju magiju, one čine da se osjećaš bolje bez lijekova.
 
Što tvoja mama radi u slobodno vrijeme ?
1. Mame nemaju slobodno vrijeme.
2. Kad to čuje, onda plaća račune cijeli dan.
 
Kad bi mogli promijeniti jednu stvar na svojoj mami, što bi to bilo?
1. Ima neku čudnu ideju da stalno trebam spremati svoju sobu. Riješio bih se toga.
2. Učinila bih moju mamu pametnijom. Tada bi znala da je sve skrivila moja seka, a ne ja.
3. Voljela bih da se riješi onih nevidljivih očiju za koje kaže da ih ima na leđima.

Danas osjećam da ne mogu podnijeti "biti ja".

Život može biti ispunjen unatoč mnogim neispunjenim željama.

Srce ima svoje razloge koje razum ne razumije.

Ako ne možete prijeći planinu, zaobiđite je. Ako je ne možete zaobići, sjednite i upitajte se morate li zaista ići na drugu stranu. Ako je odgovor potvrdan, počnite kopati tunel.

Što misliš o novcu?- upita neki mladić učitelja. Pogledaj kroz prozor, reče učitelj, što vidiš? Vidim ženu s djetetom i muškarca koji ide na posao, psa kako prelazi ulicu...
Dobro, pogledaj sada u zrcalo. Što vidiš?-upita učitelj. Vidim sebe, naravno-odgovori mladić.
Razmisli-i prozor i zrcalo načinjeni su od stakla. Dovoljan je tanak premaz srebra po staklu i čovjek ugleda sebe.

Ne sjećam se kako je sve počelo, ali sama sam otkrila igru. Polako usvajala pravila, dugo se zagrijavala i strpljivo trenirala. A onda sam ušla u ekipu. Malo kasnije od drugih, ali zato s većim žarom. Uživala sam igrajući na svim pozicijama, ni žega ni kiša ni padovi nisu me mogli spriječiti. Bilo je golova i promašaja, ali sve u svemu bili su to zlatni dani. No došao je trenutak kad je trebalo stati na loptu, kad je ozljeda bila preozbiljna. I tako više nisam bila u igri i činilo mi se da to i nije tako važno. Vrijeme je prolazilo i evo me odjednom, odmorne i oporavljene, sa željom u srcu da ponovo igram. Pa makar i u veteranima, onako rekreacijski, samo iz gušta.

U posljednje vrijeme toliko radim da sam danas lijepo došla na posao više nego dva sata prerano. Jest da sam nešto bolesna, ali još ne buncam. Jedino objašnjenje je da se polako gubim, a kriva je naravno iskrica. No dobro, barem sad imam vremena popiti kavu na miru i piskarati malo. ...

Smućen razum, uzburkana krv,
dušu nagriza mi sumnje crv.
Što bijaše ljudsko osta u sjeni,
probudila se životinja u meni.

Ne hodaj ispred mene jer te možda ne mogu slijediti. Ne hodaj iza mene jer te mogu izgubiti. Ne hodaj ispod mene jer te mogu zgaziti. Ne hodaj iznad mene jer bi mi mogao postati težak. Hodaj pokraj mene jer smo jednaki.

Tvoj je prijatelj zadovoljenje tvojih potreba. On je tvoje polje koje siješ s ljubavlju, a žanješ sa zahvalnošću. On je tvoja trpeza i tvoje ognjište. Jer dolaziš k njemu gladan i tražiš od njega spokoja.
Kad tvoj prijatelj iznosi svoje mišljenje, ne bojiš se reći „ne“ niti se suzdržavaš od „da“.
Kad on šuti, tvoje srce ne prestaje osluškivati njegovo srce. Jer u prijateljstvu sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja, rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje.
Što ti je prijatelj da bi ga tražio da s tobom ubija vrijeme? Potraži ga uvijek za oživjeti vrijeme. Jer njegovo je da ti ispuni potrebu, a ne prazninu.
(Halil Džubran: „Prorok“)

Baš sam jutros nekak skužila da nikad nebum skužila muškarce. Očito mi je emocionalna inteligencija na nuli. Dugo mi je trebalo da to skužim, ne?

Govori se kao nikad prije. Preko ljudskih glava pljušti bujica riječi. Svi hoće govoriti. Svi se javljaju za riječ. Svi traže pravo da govore. A malo tko bi nešto i kazao. Da barem i ja ne govorim na sva usta sve dok ne budem znala što reći.