PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Jedna od najljepših molitava koje poznajem kaže:
"Gospodine, učini me svjetiljkom. Ja ću gorjeti, ali svijetlit ću drugima."

Njemački pjesnik Rilke boravio je neko vrijeme u Parizu. U društvu prijateljice često je prolazio ulicom u kojoj je na uglu sjedila prosjakinja, nepomična, s ispruženom rukom gledajući u zemlju.
Jednog dana upita prijateljica pjesnika zašto nikada ništa ne udijeli sirotici, a on joj odgovori: Trebali bismo nešto udijeliti njezinu srcu, a ne u ruke.
Idućeg dana pjesnik se pojavi s prekrasnom ružom i stavi je prosjakinji u ruku. Sirotica ga je pogledala, poljubila mu ruku, ustala i otišla stišćući ružu na grudima.
Cijeli tjedan nisu je vidjeli, a onda se opet pojavila na istom uglu. Od čega je živjela sve ove dane kad ništa nije dobila, upita prijateljica pjesnika. Od ruže, odgovori pjesnik.
p.s. Ove male priče koje prenosim nisu važne. Htjela bih vam jedino na čas darovati miris ruže.

Ono što su nam govorili kad smo bili djeca:
budi miran, idi, polako, požuri, nemoj to dirati, sve pojedi, operi zube, pazi da se ne zaprljaš, zaprljao si se, šuti, govori kad ti kažem, pozdravi, ne motaj se okolo, idi se igrati, ne smetaj, nemoj trčati, pazi da ne padneš, jesam ti rekao da ćeš pasti, ne znaš ti to, još si malen, već si velik, idi na spavanje, ustani, zakasnit ćeš, snađi se sam....
Ono što smo željeli čuti kad smo bili djeca:
lijep si, drago mi je da te imam, tužan si, bojiš li se, sladak si, nježan si, ispričaj mi što si pronašao, sretan si, sviđa mi se kako se smiješ, možeš i plakati ako hoćeš, što te muči, tko te je naljutio, možeš mi reći sve što želiš, što misliš o tome, drago mi je biti s tobom, želim ti nešto reći, slušam te, sviđaš mi se takav kakav jesi, volim te...

Nakon vjenčanja muž objavi ženi svoja bračna pravila.
Kući dolazim kad hoću, ako hoću i pritom ne želim čuti od tebe nikakvih prigovora. Hoću da me svaki dan čeka kompletan ručak, osim ako ne javim da neću doći. I dalje namjeravam sa svojim prijateljima ići u ribolov, na kartanje i utakmice i neću da mi zbog toga zanovijetaš. Eto, to su moja pravila. Imaš li kakav komentar?
Ni govora dragi, odgovori mu žena. Meni je to sve u redu. Samo napominjem da je seks na rasporedu svake večeri u sedam bez obzira jesi li doma ili nisi.

Jutros otvorih prozor i srce. Sunce preplavi sobu, a ljubav preplavi moju dušu. Još dan ranije svijet je imao smisla i bez tvoje prisutnosti. A sada te trebam pored sebe da bih mogla spoznati pravi sjaj stvari.

Nešto je umrlo u meni
prije no što se rodilo,
nitko ništa ne razumije.
Nešto je umrlo u meni
i sve je kao prije,
samo je jedan krik
ostao lebdjeti u zraku.
Nitko ništa ne razumije.

Atraktivna prodavačica u robnoj kući pristupi muškarcu. Što biste željeli gospodine? Što bih želio? Izvesti vas odavde, odvesti u moj stan i strasno voditi ljubav s vama. To je ono što bih želio, ali ono što trebam je par čarapa...
Nekad dobiješ ono što želiš, nekad ono što trebaš, a nekad dobiješ ono što dobiješ...

Devetogodišnja djevojčica vratila se od susjede kojoj je kćer poginula u saobraćajnoj nesreći. Zašto si tamo išla - upita je tata. Da utješim majku svoje prijateljice - odgovori djevojčica. I što si ti, tako malena, mogla učiniti da je utješiš? Sjela sam joj u krilo i plakala s njome...

Breme mi izgleda preteško za moja leđa - možda je bilo zamišljeno da ga podijelim s nekim drugim...

Svatko ima u glavi dovoljno ludila da uništi vlastiti život.
(G. Tribuson)

Sreća je poput mačke. Pokušavaš li joj se ulagivati ili ju dozvati, izbjegavat će te, neće nikada doći. Ali ako ne obraćaš na nju pažnju i baviš se svojim poslom, odjednom ćeš ju opaziti kako ti se mota oko nogu i skače u krilo.
(W. Bennett)

Stara kineska taoistička priča govori o seljaku koji je živio u vrlo siromašnom selu. Smatrali su ga dobrostojećim jer je imao konja za oranje i prijevoz. Jednoga dana konj je pobjegao. Svi su susjedi rekli kako je to strašno, ali seljak je samo odgovorio Možda.
Nekoliko dana kasnije konj se vratio i doveo dva divlja konja. Svi susjedi su se složili da je to zaista velika sreća, ali seljak je samo rekao Možda.
Sljedećeg dana seljakov sin je pokušao jahati jednog od divljih konja. Konj ga je zbacio i mladić je slomio nogu. Seljaci su izrazili svoje žaljenje zbog velike nesreće koja ga je snašla, ali seljak je ponovo samo rekao Možda.
Idućeg tjedna provedena je mobilizacija. Svi mladići su mobilizirani osim seljakova sina jer je imao slomljenu nogu. Kada su mu seljaci rekli kako je sretan, odgovorio je Možda...

Kako bih samo bila sretna s onim što nemam.

Gluh uvijek misli da je onaj koji pleše lud.

Muž i žena odlučili otići na odmor na jezero poznato kao meka i raj za ribolovce. Muž obožava otići u ribičiju u cik zore, a njegova žena obožava u miru čitati knjige. Jednog jutra se muž poslije nekoliko sati ribolova vratio i odlučio malo dremnuti, a žena je odlučila da se sama izveze malo čamcem na jezero. Upali motor i ode čamcem na jedno usamljeno mesto, baci sidro, izvadi knjigu i nastavi  uživati u tišini čitajući. Naiđe ribolovni inspektor u svom čamcu, pristane uz ženin čamac i kaže: Dobro jutro gospođo. Što to radite? Čitam knjigu, odgovori ona (i pomisli- zar to nije očigledno?) Nalazite se na dijelu jezera rezerviranom za sportski ribolov, obavijesti je inspektor. Žao mi je gospodine, ali ja ne pecam.. Ja samo sjedim u čamcu i čitam knjigu. Da, ali u čamcu imate sav pribor potreban za pecanje i što se mene tiče mogli bi sa pecanjem početi svakog trenutka. Bit ću primoran povesti vas sa sobom do stanice i protiv vas podnijeti prijavu, reče on. Ako vi to zaista i učinite onda znajte da ću i ja protiv vas podnijeti prijavu, ali zbog silovanja, odgovori mu žena. Ali ja vas nisam ni dotakao!?,  reče inspektor. Da, ali vi za to imate sav potreban pribor i što se mene tiče mogli bi početi svakog trenutka... Pouka:Ne ulazi u raspravu sa ženom koja čita. Vrlo je vjerojatno da ona zna i misliti. (Za žene koje čitaju i one s priborom.)