o svemu pomalo

I postoji milion razloga za to, a prirodna kemija, odnosno testosteron je glavni pokretac toga, zato sorry drage moje feministice, svakim vasim izvlacenjem novcanika u bircu, restoranu cepnete ga lagano po njegovim jajima i škopite ga perfidno sve dok od njega ne ostane ni „M“ od muskarca.

U gotovo svim zivotinjskim vrstama muzjaci izgledaju bolje, kicastiji su, ljepsih boja, bolje se glasaju i svom tom paradom ljepote i sepurenjem osvajaju zenke do konacnog cilja – parenja. Oni bi ševili, jel?

Budimo realni, muški pripadnici ljudske vrste nisu privlačniji od zenki tako da se morao iznaci neki novi nacin kako privuci zenku i ostvariti krajnji cilj.

Ljudska je vrsta razvila svijest, kasnije uređenjem u drustvu, muzjaci su sami sebi prodali zajeb i umjesto da su dopustili zenkama da se razvijaju paralelno s njima svoju su testosteronsku potrebu za parenjem koju su iskazivali u dominaciji u drustvu, religiji, normama ponasanja izgurali zenu na marginu, oduzimajuci joj pravo glasa i pravo na rad, ucinili ekonomski ovisnima. Nedostatak šarenijih boja, pjevnijeg glasa i kičastijeg perija zamjenili su perjem u novčaniku. Vise nije bilo potrebno propeti se na zadnje noge, lupati sakama po prsima i uz urlik objavljivati „sad cu karati onu zenku dolje ljevo i nema tko da mi se mjesa u posao“ , izgubila se potreba da vade mac iz korica i sa suparnikom se bore za naklonost neke dame u obranu njene casti da bi je sami kasnije mogli obeščastiti, postalo je dovoljno da izvade novčanik i pobrinu se ekonomski za odabranicu njegovog srca, citaj njegove donje glave. Istina, od onda do danas mnoge su se stvari promjenile, ali tradiciju je tesko iskorjeniti.

Uostalom tu postoji jos jedan detaljčić, postoji intsinkt koji i zenke nose u sebi, a to je „prepoznavanje“ čitaj privlačnost onog mužjaka koji je dominantniji u coporu i ostavlja dojam da je sposoban brinuti se za nju i njihov podmladak. Pa nisu badava muzjaci veci, krupniji, snazniji i ono sto je u zivotinjskim vrstama fizička snaga, bujnija griva ili veći rogovi, našim je muzjacima deblji novcanik.

Mi zenke imamo nešto sto oni zele i po zakonima prirode, a mogu slobodno reci i ekonomije sve je trgovina. Zakon ponude i potražnje i kako smo evolucijom napredovali, onaj kromanjonac zamjenio je toljagu kojom je mlatnuo odabranicu svog srca da bi je dovukao do svoje pecine u kojoj joj je dopustio da se i ona nastani da bi je mogao karati.
Metode su se mjenjale i toljagu je zamjenila koliba, kasnije kuca, dvorac s nekakvom titulom pride, ljepe haljine, dijamanti do danasnje kave koja je sinonim za sve nabrojano, sto nas dovodi do zakljucka da smo sve mi sponzoruse i moramo biti neovisno koliko same zaradivale.
Ekonomskim izjednacavanjem, obrazovanjem, savladavanjem vjestina koje su do jucer bile rezervirane za njih, uz gore spomenuti nedostatak ljepseg perja, glasa i grive izbijamo im toljagu iz ruke i oni gube na svm smislu dok drustvo ne iznade novo rjesenje koje ce se opet svesti na najprostiju trgovinu: dam, da dobijem pice.

Ajmo iz pocetka, zasto su frajerima automobili toliko bitni? Necu se nakaciti na Frojda i one njegove fore o produzenom falusu, al generalno nije daleko od istine koliko god to frajeri negirali
Ja nemam falus, al pobogu kad sjednem u neku pilu fakat se osjecam mocno. Svi oni konji pod nogama, udoban sic koji grije guzu, pa sminkerska po mogucnosti neka sportska vanjstina...ma divota od hrane za moj manji postotak testosterona koji nosim u sebi. Mogu samo misliti kak se muski pripadnik osjeca u istom autu. To kaj prozujim brzinom munje pored nekoga i taj netko uopce ne kuzi da sam to bas JA za volanom, manje je bitno za taj feeling koji nosim u sebi,... budem si nadoknadila publiku na crvenom svjetlu na semaforu.

E, sad, sto privlaci zene takvim likovima? Odgovor je vrlo jednostavan. Samopouzdanje istoga. Onaj njegov izraz ja to hocu, ja to mogu, ja jesam. I normalno da nam je privlacan, onak na nekom animalnom nivou jer ipak mi babe tezimo nekoj sigurnosti. U tom trenu gubimo kriterije u smislu prestar, celav, pivska skemba, kurvis, lopina, los zadah, tatin sin...Takva jedna pila odaje dojam sposobnog frajera, poduzetnog, ambicioznog, sklonog luksuzu, lijepim stvarima, dojam lika koji ima podlogu da se moze „brinuti“ o meni kao zeni.

Ali...uvijek postoji jedan ali...tko su u stvari ti likovi koji voze takve aute tu kod nas u Hrvatskoj? Frajeri koji su ispod 30 a sjede u Jaguarima, Porsheima, BMW-ima i inima...ti su svjetlosne godine udaljeni od uspjesnog lika. To su tatini sinovi, uglavnom nesposobnjakovici odgojeni na zlatnim zlicama. Frajer koji ce skršiti bembaru, dobiti jezikovu juhu od tatice i za 3 dana imati novoga. Ak mu tatica nije osigurao financijsku sigurnost za barem 3 generacije unaprijed, propasti ce zahvaljujuci svojim „sposobnostima“ u kratkom vremenu. Za takve, zena je dodatna oprema u istom autu, nekaj varijabilno kaj se mjenja s novim modelom kad izade na trziste. Otprilike ko da se das u ruke kikicu od 6 godina da ti vodi financije.

Ondak imamo onu srednju generaciju cca 30-50 koji su ajmo rec nekaj sami postigli. Dolaze vecinom iz radnickih obitelji di su se starci ubili da mu osiguraju fax, a ovaj malo trudom, malo sretnim okolnostima je nekaj stekao. Pokazuju neku tendenciju uspjesnosti, ali kad zagrebemo ispod povrsine skuzimo da sve to skup nije zdrav kapital neg je auto vecinom na leasing, kredit il neko drugo zaduzenje. Uglavnom frajer koji autom odrzava status laznog sjaja. Jedan takav se u danasnjim okolnostima trese svaki mjesec jer mu potrazivanja od kupaca rastu i postoji opasnost da nece imati za ratu. Takav bi i vlastitu zenu prodao samo da odrzi privid uspjesnosti , ljeci kompleks kaj mu je stari u njegovim godinama vozio stojadina i uzasava se cinjenica da bi i on sutra mogao sjediti u Puntu ili Kii.

U toj generaciji nalazimo i one koji su malo vise zaradili pa furaju malo veci vozni park od komada nekoliko. Budimo realni, u ovoj drzavi nemoguce je steci bogatstvo postenim radom ili djelovanjem. Nema faking sanse da nesto naberes a da pritom posteno placas drzavi njeno, sljakerima njihovo, dobavljacima i svima kojima treba. Nekome moras lapiti. OK, netko ce raci frajer je sposoban kad je uz takva muljanja i lopovluk dosao do svoje ergele, samo pitam se koliko takvome jednome vjerovati kad prek leseva gazi za svoje dupe? Hvala, ne! Takvima svi i sve imaju etiketicu s cijenom.

Ondak imamo one 50+....takvi si pilama ili ispunjavaju mladanacke zelje ili si fakat ko po frojdu produzuju falus. U tom periodu malcice im se cesece omakne famozna recenica „stvarno neznam kaj mi se dogodilo, inace funkcionira“ ili „ti me toliko uzbudujes da bih te SAD mogao SAMO gledati“...wtf?

Takvi odjednom spoznaju da je u zivotu puno kvalitetnije imati pravu zenu pored sebe koja ce mu izmasirati ukocena ledja od svih onih lutkica koje je natezao po haubi svog Ferrarija. Samo pitanje je gdje pronaci takvu zenu? Ako mu je zakonita imala imalo mozga dok je on „zgrtao“ lovu i karao sve sto je stigao usput, odavno ga je poslala k vragu, pokupila dicu i opalila ga debelom alimentacijom.

On danas, kao i jedan nas vlasnik zastitarske kuce mjenja Ferrarija za nekakvu krstaricu jer je kakti Ferrari prenizak i nezgodno mu je sjedati u takav auto. U stvari takvi su jadani i sami, s dovoljno love da kupi 25-godisnje tijelo i zavara sam sebe da jos moze, a duboko u dusi zna da je to isto tijelo tamo radi love i par voznji u skupocjenom autu. Cak i ako je zadrzi na duze vrijeme uvijek mu tambura u tintari jel ona tamo radi njega ili love, a zna odgovor.

Da rezimiram, postoje izuzeci kao sto su fakat sposobni likovi, dobitnici na lotu ili nasljednici cudnih tetki iz amerike, ali to su druga kategorija i moze ih se na prste jedne ruke pobrojati.
Uglavnom, nasa drzava jedva da je punoljetna da bi mogla iznjedriti stari kvalitetan kapital koji se prenosi s koljena na koljeno i sve ovo kaj vidimo oko sebe je lazni sjaj na staklenim nogama. Prije cu cjeniti lika koji sjedi u osrednjem autu jer mi je jasno da je vecina takvih svoje auto sama zaradila. Sami placaju svoju muku od rata i sto je nabolje od svega, iako vjerojatno zele imati nekakvu mocnu pilu ipak se odlucuju na posteniju varijantu i u neki odnos uloze sebe a ne Porshe.

Dovraga, jel svi boluju od te bolestine ili samo ja? Kako se oduprijeti svojim, sto je najgore svjesnim, pogresnim izborima?

Uvijek je uz mene neki pogresan tip, sef, za koje moji frendovi kazu prije nego uletim u knbinaciju: „nemoj, nije ti pametno“...ali ne!, .....ja moram po logici: kaj vi znate, valjda ja znam bolje i uvijek fulam...

Rekla sam sad frendici da me zaveze za svoj radijator i ne pusta medu ljude...uvijek zavrsim ko slon u trgovini kristala...sve polupam i izadem s novim ožiljcima....

Ok, ovo su uleti koji se primjenjuju uzivo i mene su dobro nasmijali (izvor je copy/paste sa forum.hr) ali pokazuje da ima duhovitih ljudi...pitam se zasto su ljudi mastovitiji i drskiji u zivoj komunikaciji neg tu?

Pa tu bi trebalo biti lakse, bubnes nesto, prezivis i nadas se najboljem...u krajnjem slucaju nema zafrkancije frendova i izdajnickog crvenila ako te komad otpilio.

Copy/paste
1.Recimo znam tipa koji je upao u kombinaciju sa pricom "Cao, ti se svidjas mom prijatelju, ali eto ja sam bio brzi".

2.sjedile prijateljica i ja u subotu na piću i uleti tip, sjedne k nama za stol i kaže "sorry cure, nisam mogao ranije"
mi umrle od smijeha

3.ajme kako imaš lipe oči, a ni sise ti nisu za baciti

4...ja znam da ti sada očekuješ da ti se upucavam, ali ja to stvarno neznam

5.ugl...stojim u busu, naslonjen (frajerski ) na vrata, gledam u pod, slušam mp3...i primjetio sam curu koja je sjedila nasuprot mene da me gleda, al čim bi ja pogledao nju ona bi okrenula pogled...nije ni ona bila loša ...ugl, vidim ona besplatna 24sata u njenom krilu i nagnem se koda me zanima naslov, a zapravo me bolio qurac, samo sam htio pokazat da sam ju primjetio...skužila ona da ja "pokušavam" pročitat naslov, i preko onog stakla kaj ograđuje zadnje sjedalo i prostor za stajanje mi doda novine uz smiješak...ja kao pogledam, nasmijem se i zahvalim uz smiješak ofkors ...u tom trenutku vadim mobitel iz džepa, ukucam koda pišem poruku "Bok, ja sam **** , jesi za kavu ovih dana" i vratim joj novine i unutra priložim mobitel...kad je skužila mobitel i pročitala poruku, strgala se od smijeha i utipkala "Moj broj je 09*******, javi se " ...i eto...baš mi palo na pamet...jedan od dražih uleta...

Export decki, oliti nasi domaci...ja sam fakat stalno u nekim dilemama:))

Ok i nije bas neka usporedba izmedu izmisljenih likova koji paradiraju serijom „vatreni decki“ i ovih nasih domacih iz „ljubav je na selu“, ali...

Likovi ala Tommy postoje...u stvari Tommy su svi decki onak iznutra, ono sto bi htjeli biti, sto jesu ali nemaju muda to dati na van, u principu hrpa testosterona u svojoj sustini. Britki, jezgroviti, direktni, znaju da su gadovi i zive s time. Tu i tamo im se omakne neka emocija i sto je najbolje takav kakav je privlaci zene, jer je iskonski, cak i mene koja ne voli plave frajere.

Kad razmislim zake me privlaci, jedini odgovor je, jer predstavlja izazov takvog jednog ukrotiti, smiriti, sto nas dovodi do klasicne zenske zablude „ja bum ga promjenila“...mos mislit!...a, i da uspijem, na kraju kao rezultat dobila bi nekog sonju kojeg nikad nebi birala na prvu.

Pandan njemu su ovi domaci decki iz „ljubav je na selu“. Svi do jednoga su u zadnjoj epizodi birali ono sto se od njih ocekuje. Pravi pravcati primjerci uškopljenog Tommy-ja. Dize im se na jednu, a biraju drugu, let's play safe. Cak i onaj mali celavi koji je mozda pokazao najvecu kvalitetu među njima jer je birao razvedenu zenu s djetetom i najlosijeg izgleda izmedu njih tri i pokazao muda u odnosu na hrvatsko drustvo...ali s druge strane postavlja se pitanje kako bi postupio Tommy kao predstavnik muskoga roda.

Vjerujem da bi na putovanje odvukao Omeraldu na koju gotovo nije mogao sakriti erekciju, a kasnije bi se odlucio mozda za Ankicu koja je sinonim onoga kakva bi trebala biti zena jednog farmera za pod stare dane. Samo, pitam se koliko tu ima kalkulacija i nedostatka muda?

Zene u seriji koja je produkt muskog scenarija (vatreni decki) su gotovo iste kao muskarci i onog sto bi oni kao pripadnici muskog roda htjeli da budu. Uvijek za sex, kucke koje ne biraju sredstva i zene koje lako uskacu u krevet. Njihov. Dok god ti isti muskarci nisu u vezama s njima i dok ih ne pocnu dozivljavati kao svoje, sto nas vraca na pocetak. Iste takve zene predstavljaju izazov tim tipovima da ih promjene.

Rekla sam vec da usporedba nije bas najrealnija, ali , sta je kljuc pravog izbora? Birati izazov i mozda lika promjeniti i dobiti šonju ili provesti dio zivota u tom bezuspjesnom nastojanju ili igrati na sigurno i odmah birati šonju, pa odmah uletiti u nekakvu predvidljivu kolotecinu.

Jasno mi je da se tipovi ne dijele samo na Tommy-e i u šonje i da je kljuc negdje u sredini...samo, malo je tipova koji su to u stanju postici. Isto kao i zena.

U sveopcoj ponudi laznih profila, ljepotica i zvijeri, managera i pepeljugi, primjetila sam alarmantni nedostatak iskrenosti na ovom sajtu. I to ne neiskrenosti prema suprotnoj strani nego prema sami sebima. Oduvijek je bila razlika izmedu onoga sto jesam i onoga „wanna be“.

Ljudi su skloni kompliciranju stvari, a sve moze biti tako jednostavno. Zar je problem reci sto u stvari zeliš? Odnosi medu ljudima su kao sex. Sto je vise komunikacije, iskrenog izrazavanja nekih ocekivanja, manje je nesuglasica a vise zadovoljnih ili ako ocete zadovoljenih strana.

Ovaj je sajt na neku ruku ebay, a roba smo mi. Zna se da svaka roba ima svog kupca, cak i ona koja je fake, ali je kratkog vijeka. I bas zbog preplavljenosti bofl robe tu je tako mali postotak onoga cemu bi ovaj sajt kao trebao sluziti. A tko je tome kriv? Mi sami. Iz razloga sto se predstavljamo za nesto sto nismo, ukljucujuci i moj profil.

Zasto je to tako? Jedini logican odgovor je da zelimo zastiti svoju privatnost, ali samim time eliminiramo ikakvu sansu za uspijeh. Oduvijek je bilo „daj da dobijes“. Tu je sve naopako svi bi htjeli dobiti a da ne daju. Drugi je razlog kronicni nedostatak diskrecije. Cemu komentari tipa drolja, potrosio sam je, kurviš i tome slicno? Sve te relacije koje se dogadaju a izrodile su se sa ovoga sajta nisu u sustini nimalo drugacije od onih u stvarnome zivotu, samo sto nakon nekog fjaska tu imamo prilike izrazavati vlastite frustracije sirem auditoriju umjesto cviljenja na ramenu best frendice. I sta time dobivamo? Pravimo idiote od sebe. Život se sastoji od pobjeda i poraza za koje smo u konacnici sami odgovorni. Htjeli bi pobjediti a u samom startu vec varamo. Nece ici.

Apsolutno mi je jasno da tu nisu svi iz razloga da bi nekoga pronasli, ljudi imaju svakakve izlike od dosade, preko potrebe da nesto pisu i izraze se na taj nacin, do onih koji stvarno zele pronaci srodnu dusu i onih koji bi nesto za pod jaja/jajnike ili jednostavno nekoga poznaju tko tu isto visi pa se druzba nastavlja. Nebih ulazila u iskrenost takvih objasnjenja. Neki stvarno tako misle, a velika vecina laze sama sebe.

Ovaj je site ili bilo koji drugi na neki nacin kao gradski trg, korzo, kavana...i zna se da mu je namjena spajanje ljudi koliko god oni „dosade, literalno izrazavanje, druzba“ govorili suprotno, ali meni je to ko kad krava uleti u djetelinu...kog ces vraga tu ako ne mislis jesti? Ah da, znam...odgovor je: nisam htio/la jesti, ali zijevnula sam pa mi je malo djeteline uletilo. Ma da! Ako imas ispunjen zivot, brak, porodicu, daleko od toga da netko brani da tu visis, ali da provodis dane i noci pod kojom god izlikom samo govori da nesto ne stima u toj prici.

Uglavnom budimo iskreni i recimo sto zelimo, olaksajmo sami sebi i drugoj strani, tako da ide oglas)


Tražim jedan muško
...evo koje kriterije kandidat treba zadovoljiti:

1. da NIJE oženjen (ne želim rasturati nicije brakove),moze biti razveden s djecom ili bez, udovac, „stari decko“, zelim tvoj broj mobitela, broja na poslu i doma+suglasnost da mogu nazvati u bilo koje doba dana

2.sto se tice izgleda, da je vislji od 180, ostalo me ne zanima – lazem, da nije plav i da je u rasponu od 40-53, godine

3.da je voljan samnom izlaziti 2-3x tjedno ili po dogovoru

4. materijalno financijska situacija: da je zaposlen i da ima svoja 4 zida – ne iz razloga da zelim njegovu lovu ili stan/kucu, nego da njemu ne padne na pamet uvaliti se u moj ili zivjeti na mojoj grbaci

Da ne ispadne da samo trazim, evo sto nudim:

1.slobodna sam – znaci nema pomahnitalog muza iza mojih ledja, imam klince koji su moji i ne mislim ih djetiti s nikime pod nikakvim uvjetima i odmah da kazem, oni su na prvom mjestu – taj dio nije negotiate

2.izgled – nisam Angelina, ali nisam ni Whoopi – uglavnom nitko ne upire prstom u mene kao u primjerak neceg „oh, my God!“- zelim rci, nitko ti se nece smijati jer si u mom drustvu

3.želim vezu, onak labavu, ne u smislu da svatko radi sto hoce, nego u smislu „imam nekoga“ za duzi period na koga mogu racunati da ce me saslusati, samnom se druziti, izlaziti, ali nece traziti kroz 8 mjeseci: „cuj, pa mogli bismo zajedno zivjeti bla bla“

4.imam posao, auto i stan – znaci ne trazim prijevoznika, hranioca niti udomitelja – niti to nudim, ja sam samostalna i to ocekujem od druge strane

Mislim da je ponuda fer i jasna...ocekujem ponude...izvolite gospodo:)))))

Evo nije bilo tesko, samo sad dolazimo do sljedeceg problema...kako upoznati potencijalne kandidate? Primam prijedloge...upregnite mozak gospodo:)))))

Piam se jel to uopce dilema?
Koja je uopce svrha muskarca u nekakvom suzivotu s zenom...moras ga prat i peglat 364 dana u godini da bi on 365-ti promjenio gumicu na pipi ili zarulju i jos protom zakljucio kako partiipira u kuci.

Ok, pudlica ne mjenja gumice, ali veseli se kad dodem doma. I muskarac se veseli, pogotovo ako je doaso prije mene s posla, opustosio frizider, provjerio nove „tete“ na svom omiljenom sajtu i docekao me masuci „repom“ zahtjevajuci jos s vrata da mi pokaze koliko me voli prehitivajuci me preko Konzumovih vrecica u kojima je jos uvijek meso na poslosku za danasnji rucak.
Ocito moj, jer on je jeo i sad bi se igrao. Pudilca se samo veseli i ne napastuje me gladnu.

Pudlicu mozes nauciti da ti donese novine. Mozes i muskarca, ali dobit ces ih razbucane, kontra presavijene, takve da nisu za nis drugo nego za potpalu zimi.

Kad izlazite, pudlica moze i zna sama uzeti uzicu. Muskarcu moras dodati gaće kroz otskrinuta kupaonska vrata i jos mu pripremiti sta da obuce jer to je na rubu mission imposible za njega.

Pudlica prepoznaje moje lose raspolozenje, makne mi se s puta, spusti glavu na prednje sapice i samo iz prikrajka ceka da bura prode. Muskarac to nije u stnju, on ne vidi ni ne osjeca moje bed vibre. On ima svoje potrebe koje se moraju zadovoljiti sad i odmah. Mene glava moze boliti sutra, tekma je sad.

Pitam se sto to muskarac moze a ja nemogu? Generalno gledajuci sto se tice svakodnevnih obaveza apsolutno nista. Ok, postoje i neke strucnije stvari za obaviti ili nesto sto iziskuje vecu fizicku snagu, ali zar je zbilja potrebno drzati jednog za po doma jer mi svakih 2-3 godine treba pomaknuti poveci ormar da bi se soba prefarbala ili da bi mi eventualno promjenio sifon (ako uopce to zna).

Da, znam, pudlice ne pomicu regale, niti mjenjaju sifone, ali zato sto je pudlica nesto ucinala za mene (nas) ne ocekuje zahvalnost do groba i hvalospjeve koje ko po spagici moram drzati svakom slucajnom posjetiocu u stan da bi isti muskarac mogao dobiti na smislu svog bitka.

Muskarci zaraduju, pudlice ne. Tocno. Ali u doba danasnje recesije jos je malo muskaraca ostalo koji zaraduju, a ako i ima posao, toliko je jadno placen da sve ono sto i zaradi ode na njegovo prehranjivanje i trosenje resursa, u principu dodes na nulu, u najboljem slucaju.

Sex? Ni to nije ono sto je nekad bilo. Danas njih boli glava, danas oni „nisu raspolozeni“ ili prerano svrsavaju ili turpijaju unedogled optereceni svime sto ih muci. Pudlice u tu pricu nebih mjesala, malcice je pre-kinky za moj ukus.

Ali stoji cinjenica da smo dosle na svoje. Do jucer smo mi bile optuzivane za iste stvari, sto samo dokazuje spregu mozga i sexa ali i pritom namece zakljucak da se ni oni ne razlikuju od nas, jer nama je i jucer bilo isto, isti problemi, iste frke. Njima nije, bolje su zaradivali a samim time sebe postavili na pijedestal koji je evidentno bio previsoko od stvarnog zivota i svega sto on nosi da bi im se mogao uvuci u gace i djelovati na njihov performance.

Pored pudlica koje uveseljavaju, vibratora koji su bas onakvi kakvi ja hocu i uvijek spremni, banke spermija, pitam se treba li nam uopce muskarac.
Niti uveseljavaju, niti zadovoljavaju, niti financijski participiraju....cemu uopce sluze?

Ja sam u šoku nakon gledanja famoznog spota za iducu turističku sezonu. Ne radi guze, uzgred budi receno „njami one“ nego radi debilizma samog spota.

Da nisam znla da je u pitanju spot koji promovira naš turizam ja bi ga protumacila kao one reklame navlakuse koje se emitiraju mjesec dana unaprijed a bez da vam se kaze o cemu je rijec.

Onak posteno, meni to djeluje ko reklama bijelo vino. Pazi vamo:

-dodaj malo osmijeha (sad se on i ona kao maze s casama bijelog vina u rukama u nekom restoranu)
-ne przi predugo (tu je famozna guza, mene asocira u tom kontekstu na gradele uz koje ide vino)
-odaberi najsvjezije iz prirode (tu sad gledamo neke snimke zelenog busenja, uz malo maste mogu biti i vinogradi)
-ljepo serviraj (nemam kaj dodati, pa nebumo vino u kriglama točili)
-pozovi svoje najblize (ofc...sad u kadru ekipa koja je opet s casam u rukama i nazdravlja)
-i imas sve sastojke za savrsen odmor (naravno...frendovi i cuga)
-okusi uzitke (koje? Graševina, Rizling?)

Cijela reklama je totalni promasaj, a kao uradak strucnjaka. Ma kojih strucnjaka? Kome se ta reklama obraca?

Ako idemo po dobnim skupinama, sto ce tu natjerati jednog kikica koji gleda TV da povlaci starce za rukav da zeli ljetovati bas u Hrvatskoj. Jel mozda vidio neke zabavne parkove, tobogane, tematske sadrzaje na plazama primjerene njegovom dobu? Uzgred receno di ces sretnijeg roditelja na odmoru dok klinac ima neku zanimaciju i ne gnjavi non-stop.

Ili mozda teenegarima? Kako spot prikazuje tu je ultimate fun za takvu generaciju, sve prsti od partya, DJ-eva, logorskih vatrica u nocnim satima uz gitare na plazama, sportskih aktivnosti...

Ljudima srednje dobi?.Ma da! Pa snimke izgledaju kao prosjecni rucak u pauzi na poslu prosjecnog evropljanina. U pozadini kakti more...moze biti i jezero ili rjeka, sasvim svejedno. U cemu se to razlikuje od neke svakodnevnice? Sta tu mene moze motivirati da dodem bas u Hrvatsku a ne u Grcku, Španjolsku ili neku drugu destinaciju? Ispada da mogu doci i provesti 7 dana trubeci po restoranima. Nes ti odmora i zabave za zasluzeni, pritom preskupi odmor.

Da sam penzic/hokejas, mene bi bilo strah doci, ispada da su tamo svi lijepi, sa savrsenim osmjesima i svi cugaju vino. Dovraga to se ne uklapa s mojom terapijom za srce, tlak, secer, reumu i tko zna cega jos.

Nasa turistička zajednica skup s ministarstvom nema pojima sta mi hocemo i kakve goste zelimo i onda se jos k tome upetlja Jaca s komentarom o seksizmu na jedan jedini kadar koji uopce ima veze s ljetom, morem, turizmom i odmorom.

Ova je drzava ko pacijent kome su otkazali svi organi, samo jos dise. Ovaj spot je jastuk u rukama ministarstva, HTZ, Jace koji se priblizavaju samrtnickoj postelju s posljednjim zadatkom. Da ga dotuku do kraja.
Hrvatska, tako lijepa-tako naša.
R.I.P.

Tko se sjeca famaznog EPP-a?
Nekad nas nisu toliko spamali s reklamama, a i neke su se ponavljale unedogled.
Pjesmuljci iz reklama bili su mali hitovi. Kako zaboraviti „stricek Jura kiselicu pio, 90 ljeta dozivio“ za Kiseljak mineralnu vodu, ili „kad bi moglo biti da je vjecno kisa, ali kisa od slatkisa“ koju je pjevala Josipa Lisac u reklami za Kraš, pa prepoznatljive melodije za Eva sardine, cak mi se cini da se sjecam reklame za Radion, plava kutija sa zutom zvijezdom na kutu kutije.
Na jedan su nacin te reklame bile humane, reklamirale domace proizvode i vjerojatno mnogo vise utjecale na izbor potrosaca nego danas kad nas bombardiraju u enormnim kolicinama i sto je najgore usmjeravaju nas.

Jos i danas imam traume iz doba domovinskog rata kad su se kod nas non-stop vrtile reklame za pelene i uloske. Vise mi je bilo zlo od djecjih guza i ulozaka s krilcima i plavom tintom.
Nakon toga, usli smo u fazu deterdenata i plavih zrnaca. Prasak koji iole drzi do sebe mora imati plava zrnca. Ak je obican ko Fax, ne valja, ne pere dubinski, barem su nas tako uvjeravali strani proizvodaci.
Da paradoks bude veci, sto se vise presvlacimo i peremo jaci deterđenti nam trebaju?!?

Onda je dosla faza banaka koje smo u meduvremenu poprodavali.
Ala, opet reklame za kredite, stambene stedionice, tekuce racune...tu i tamo omakla bi se i koja osiguravajuca kuca i fond.
Raja je masovno navalila na otvaranje racuna u novim bankama, dizanju kredita, omg, dobili smo i kreditne kartice, bankomate, revolvinge, tjerali djedice da stede za stan svojih unuka, uplačivali u razna osiguranja, mirovinske fondove i ine stupove.
Bila je to faza nakon rata i misija je bila apsolutno uspjesna. Coporativno smo se zaduzili, sjedili u novim stanovima, vozili nova auta i imali maximalne minuse na racunima. Dosli stranci, ponudili nam maglu u zamjenu za dusu. Mission complete.

Danas smo u fazi mascra, krema za lice i ljekova. Ako nemas trepavice ko metlice na brisacima od kraja do kraja, nisi in.
Sto se tice krema, tehnoloski napredujemo. Prvo smo imali kreme sa E vitaminom, onda je u modu usao kolagen i maticne stanice. To je sad bez veze ako se u reklami ne spomene DNK ili famozna hijaruonska kiselina, sto god to bilo. Trenutno se vrti jedna koja kaze da u nocnoj kremi ima 3x vise te famozne kiseline. Pa tko normalan bi kupio dnevnu kremu kad se eliksir mladosti nalazi u nocnoj?
Malo se budemo blešćili na dnevnom svijetlu, ali who cares, peglajmo bore.

U posljednje vrijeme spamaju nas reklamama za ljekove i gle cuda, s njima gripa vise nije bolest kad se vuces ko krepana macka po kuci izmlacen temperaturom i bolovima, nego onako cool sjedis na kisnom danu na autobusnom stajalistu zdrav ko dren. Cak ti ni maramice za nos ne trebaju. Duboko sam uvjerena da je sad panika u Palomi, Zewi i drugim proizvodačima papirnatih maramica.
Pobogu, pa nebudu svoju proizvodnju sad bazirali samo na guz papirima!

Uvjerili su nas da su med i limun nasih baka totalno bez veze, sad samo ubacimo nekakvu sumecu tabletu u malo vode i svi tragovi bolesti netragom nestaju i to ciljano.
Streca me nesto u ljevom kuku, e, to cudo sad kuzi di mene boli i koncentrira se bas tamo i ko od sale brise moju bol. Bubrezi, jetra i jos pokoji organ koji sudjeluje u tom procesu nekim su cudom preskoceni, ali ograduju se onim smijesnim ubrzanim izgovaranjem „obratite se ljekarniku ili ljecniku za bla bla“.
Ak nekome usput zataji bubreg bit ce: pa lijepo smo rekli da se obratite ljecniku i sami cemo biti krivi sto umjesto prezasecerenog soka za razrjedivanje ili onog otrova od kemije zvane cedevita sad uzimamo Max Flu ilil Coldrex uz rucak.

S obzirom na stanje u drzavi sad samo cekam da prosire paletu farmaceutskih proizvoda na Normabele, Prozace, Sanovale, Apaurine.
Kladim se da bi nasoj vladajucoj garnituri to sasvim odgovaralo.
Pospana i drogirana nacija premazana hijaruonskom kiselinom koja u agoniji izbora izgubiti stan ili auto spava za volanom limenog ljubimca pod motom „nek me vrag uzme skup s mojom benđolom, ne dam!“
Za koju godinu ak se prorocanstvo Maja ne ispuni, gledati cemo opet reklame banaka, gle cuda, gdje cemo hipnotizirano buljiti u snimke sretne cetveroclane obitelji sa zlatnim retriverom kako useljavaju u novi trosoban stan, s osmjesima od uha do uha, kao da su ga badava dobili.
Mozda se negdje u kutu kadra potkrade, ocajni, neobrijani covjek na koljenima, bivsi vlasnik kojem je ta ista banka sjela hipotekom.

Nekako kad se napravi odmak, reklame doslovno prate nasu stvarnost, pocevsi od poruka u ratu, brisimo krv i kakice,pa smo se dobro oprali nakon svega. Nakon toga zasluzili smo „bolji zivot“ na koji smo oduvijek dahtali zavirujuci preko granice i vidjeli samo ono sto vidjeti smo htjeli. Sad kad smo financijski dotuceni red je na face liftingu i dugim trepavicama, a i Boze moj, tko je vidio s tolikim dugovima bit bolestan, sve to trebamo prestojati, odraditi i platiti masne kamte
Sljedeci spam koji cemo docekati bit ce: „obratite nam se s povjerenjem, pogrebno poduzece „pocivaj u miru“ vrsi dodatne usluge pored pokopa i kremiranja. Imate umiruceg? Donirajte njegovu krv dok jos uvijek kola, donirajte srce, bubreg, nekoga mozemo spasiti, kao i vas racun za pokop. Ne zaboravite, naplacujemo po kilogramu.