Smisao

..Zaustavi dah, izbroji do 100... zaustavi strah od nepoznatog, ne diši dok vrijeme k'o pijesak proteče, nikome ne daj da pokvari veče..
zaustavi sve... ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

..Toliko imamo tema za priču
da bismo satima razgovarali;
dali da riječi se grle, prepliću,
sami od sebe dok ne bismo stali.

Al' u istom trenu tijela nam žude
da se dirnu, stope. Kako, dovraga,
glad da utažimo strasti nam lude --
i riječi da planu i tijela naga?

Stotine tema na pripovijest zovu;
stotine mjesta nam dodire traže.
Kako razriješiti dilemu ovu?
Što će nam, djevo, bit' važnije, draže?

Eh, sinesteziju da nam je stvorit'!
Riječju milovat', a tijelima zborit'.

Vodim se motom:"Tko želi druge obasjati suncem, najprije ga treba nositi u sebi!" i trajnim razvojem duha i osobnosti, pojednostavljenju da bi se vratila izvoru i mudrosti.

.ponekad...poželim da mogu vidjeti koliko dajem..da mogu osjetiti koliko volim..da mogu znati koliko vrijedim...da vratim vrijeme, popravim greške, da vidim sutra ...ponekad poželim da se jednostavno probudim i znam...znam sve...

Jednog
dana bog se umorio od ljudi.
Nije mogao da ih gleda očima.
Neprekidno su mu dosađivali tražeći sve i svašta.
Zato je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.
Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
»Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?»
Jedan mu je odgovorio: »Na vrh najviše planine na planeti»;
drugi:» Na dno oceana, tamo te nitko neće pronaći»;
treći:» Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca,
to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće ni tražiti.»
Ali bogu se nisu svidjeli odgovori njegovih savjetnika, pa se obratio svom
najmudrijem anđelu sa istim pitanjem:
»Gdje da se sakrijem od ljudi?

Anđeo se nasmijao i odgovorio mu:»
Sakrij se u ljudsko srce.
To je mjesto u koje ljudi nikad ne zalaze!»

,,kad kažem da te volim to ništa novo nije..kad pitaš koliko više nego prije!!!daleko do beskraja visoko do neba najviše na svijetu i još ako treba...;)))

primjetio mujo da ga fata vara pa joj kaze :JA ODO U ITALIJU,a on se sakrije pod krevet.
navece doso svaler da odradi poso,a na to ce fata :STA BI SAD MOJ MUJO REKO DA ME VIDI S TOBOM.
na to ce mujo ispod kreveta:JEBO BI TI JA MATER SAMO DA NISAM U ITALIJ

,,ego tibi amo mea amoris!

22. prosinac 2009 u 3:12
Washington, DC, stanica metroa hladnog siječanjskog jutra 2009.g.
Čovjek na violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to
vrijeme, približno 2.000 ljudi prođe stanicom, većina na svom putu
na posao.

3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava
glazbenika koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par
sekundi, a zatim žurno odlazi kud je naumio.

4 minute kasnije:
Violinist prima svoj prvi dolar. Žena baca novčić u šešir te bez
zastajkivanja nastavlja hod.

6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim
pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije:
Trogodišnji dječak se zaustavlja ali ga majka odvlači žureći. Malac
zastaje da ponovno pogleda violinista, no majka ga vuče i oboje
odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju. Svaki
roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.

45 minute kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i
poslušalo na kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je
nastavilo hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno
$32.

1 sat kasnije:
Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje.
Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.

Prava istina:
Nitko nije znao da je glazbenik u stvari bio Joshua Bell, jedan od
najvećih glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od
najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5
milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao
koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena sjedala $100.

Ovo je istinita priča. Inkognito svirka Joshue Bella na stanici
metroa je organizirao Washington Post kao dio sociološkog
eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja
se pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme,
uopće prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo?
Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima
među nama koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to
isto ne prepoznaje u drugim prigodama?"

Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo
niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih
glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada
stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ...
KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?

,,,Nikada nemamo dovoljno vremena za one koji nas vole, već samo za one koje mi volimo.,,;))))

♥♥♥ Bog je svim andjelima dao krila osim tebi, jer nije zelio da mu najljepsi odleti! ♥ ♥ ♥ ♥

".. očekivala sam od tebe više nego što itko može dati. S kojim pravom? Zbog toga što sam i od sebe očekivala više? Zato što sam morala u životu tražiti više da bih dobila barem nešto? Jednostavna i sasvim očekivana opravdanja... A ipak, trebao mi je čitav zivot da shvatim kako svi ljudi nisu jednaki i kako samo čine ono što mogu, da daju samo onoliko koliko imaju - i da je to dragocjeno. I bojim se da u svojoj kratkovidnosti nisam vidjela ljude onakve kakvi jesu, nego kakvi bi trebali biti...

Mnogo se je kapljica u kišu pretvorilo, mnogo je kapi rose isparilo ,samo kapi života još blistaju u travi!,,,

Ako spriječim da samo jedno srce bude slomljeno, neću živjeti uzalud. Ako samo jednom životu olakšam bol, ako iznemoglu pticu vratim u gnijezdo, neću živjeti uzalud..)))

"Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni."