Životinjsko carstvo

Što li će sad, sirota? Hm. Možda pospremi po doma (ili je već mama?); možda ode na izlet s djecom (ili je već biviši?); možda prošeta psa (ili je s djecom?); možda skuha dobar ručak (ili će i to mama?); možda ode u birtiju, napije se od muke i sve ne kaneć stekne nekog rezervnog i bezecira pravog (to nitko nemre umjesto nje)?

Ma neeeeeeeeeeeeeee... Ona je sad vjerojatno na mobitelu, sva konsternirana, uz blog na zaslonu računala.

Moram priznat da sam se zabrinula. Već jutros sam se zabrinula kad sam primijetila da nema blogonaklonog-duhovno-jutarnjeg-proseravanja. Pomislih, da se nije konstipirala? Da nije bolesna?

A i sad brinem... Jest da su prije još uvijek tu, ali niti jedna nije toliko uporna i obilna. Ah, hebga, to ti je navika... Kad je tu, ide ti na živce što je toliko tu, a kad je nema, uprpaš se da buš ostala bez dnevne doze gluposti i cereka.

Nego, ja bum i dalje objavljivala. Kad mi se hoće. I koliko mi se hoće.

(Usliko Elliott Erwitt)