odojačenje

1. susjed je bio na big game fishingu i donio 5kg tune (uskoro nestale) + nažico sam neke s kočarice da mi daju malo viška riba s poda kaj im ne treba i sad sam 4metra od mora uz još topli žar iz roštilja i budala imam laptop uz sebe. I tak. Netko će ziher bit ljubomoran :D

Ajbok.

plodna zemlja zivotom hrani
glavicu malu sto hitro raste
postat ce kupusa glavica vela
prije neg na jug odlete laste

ubere baka jednu iz vrta
pa smota meso u listove njene
miris sarme se kuhinjom siri
gdje ima sarme ima i mene

napravi baka sarme ko šodra
jer sarma je kazu za probavu dobra

zeludac gladan u sarmi gusta
a poslije smjelo vjetrove pusta
i israh se dobro od kupusa toga
opcinjen izgledom izmeta moga

napisah ovo u dobroj vjeri
pa jedi kupus i dobro seri

ustajem rano na posao zurim
kava mi budi jos pospane oci
al`kad na cesti ugledam sise
ko rijecni saran izbecim oci.

velike,lijepe sto prkose svima
po cijeli dan sam opsjednut njima
da su mi barem uvijek pri ruci
da zaronim glavu kad sam u muci

lijepa je guza,noge i kosa
lijepe su oci zelene boje
al nejljepse za`me uvijek su bile
velike sise sto same stoje

Djevojku nadjoh predivnog lika
lijepa bjese ko najljepsa slika
provodih sa njom najljepse dane
cekajuc stalno da sunce mi svane

izlasci,kina,sokovi,kave
misljah da ona doc'ce mi glave

jednoga dana kad zazvah boga
odluci ona da mi se poda

u napadu strasti krenuse ruke
zapese negdje na pola puta
htjedoh u zemlju propast od muke
rutava bjase ko muflon sto luta

kada je skinula majcu sa sebe
za mene osta jos obucena
jer svaka dlaka jos me grebe
jos uvijek vidim ta prsa njena

noge joj vitke ko u gazele
runo na njima ko srnino krzno
moje tada jos namjere smjele
zastase mislju, zasto sam se drz'no

i kad u juhi pronadjem dlaku
sjetim se uvijek pojave njene
osjetim tada gorcinu jaku
spomen na ljubav dlakave zene

nek mi ne zamjeri ovo nitko
pjesmu sam ovu pisao britko
al djevojka ta je tako mi svega
dlakavija bila od Andre Knega.

kad dodje petak kraj radnog tjedna
nestane moja osobnost cedna

cipele oker cekaju,sjaje
njihov odbljesak snagu mi daje

odijelo usko zelene boje
istice smjerno misice moje

cickovim uljem zagladim kosu
na razdjeljak cesljam dlake u nosu

istresem na`se bocicu Ralona
mirisem muzevno poput muflona

vani vec ceka bljestava lada
njoj se divi i stara i mlada

parkiram smjelo u pjesackoj zoni
gradjanin svaki mene se kloni

u birtiju udjem i odmjerim bagru
s duplom lozom popijem vijagru

ljepot`ce mlade lica rumena
pogledom streljam preko ramena
a one pomalo, sramnoga lica
gledaju nabreklost mojega slica

vadim novcanik "iv san loren"
sav prepun para jedva zatvoren

evo nisam ni trepnuo okom
zaskocise me dvije gazelinim skokom

jedna je plava a druga crna
skladna je svaka ko najljepsa srna

od samo jednog "travolta"plesa
postadose zeljne mojega mesa

vec sumom juri Lada mocna
zurim da kusam tijela im socna.......

LJUBAV JE...


LJUBAV JE KAD SA GRANE VRAPCIC
GLEDA KAKO JEDEM CEVAPCIC

LJUBAV JE KADA BRIZNA MATI
CEDU SVOME GUZU POCNE PRATI

LJUBAV JE KADA UMORNO TIJELO
SKUHA NEKOM UKUSNO JELO

LJUBAV JE KADA SE JEDINKA SVAKA
ZBOG ZDRAVLJA DOBRO NAJEDE CESNJAKA

LJUBAV JE KADA JAKO ZAGUSTI
NEKO PREKO REDA U WC TE PUSTI

LJUBAV JE KADA UMJESTO ZVECKE
CURE NARASTU I DIRAJU DECKE

LJUBAV JE GREDICA MLADOGA LUKA
I KADA MLADIC DJEVOJKU... LJUBI

LJUBAV JE KAD POPUT ZGODNE TETE
TI SA ZARA SKINES KOTLETE

LJUBAV JE POLJE CRVENOG MAKA
I KADA TI PRIDJE DJEVOJKA LAKA

LJUBAV JE SUNCE,PJESAK NA PLAZI
I LIJEPA TETA STO OSJETILA DRAZI

LJUBAV JE BOL NA TIJELU TVOM
PONEKAD KAD NIJE SVE PO MOM

LJUBAV JE RIJEC KO DRUGA SVAKA
KO RAKIJA LJUTA ONA JE JAKA

LJUBAV JE SPAJZA PREPUNA HRANE
KAD PRSUTI VISE KO JABUKE RANE

LJUBAV JE ANAGRAM STO TAJNU CUVA
KAD GA PREMETNES OD NJEG SE BLJUVA

Jedna istinita priča, sa izmišljenim likovima, mjestom i vremenom radnje te isto tako izmišljenim događajima i još koješta izmišljenog.

KAKO NATJERATI SLONA DA POMISLI KAKO STE ŽIRAFA ILI NEKA MALA VJEVERICA!? odgovor je nikako. slon ,ma koliko se god vi trudili, nipošto neće zamjeniti za žirafu.(a ni vjevericu).....dok je opet kod bjeloglavih supova ili neznam....npr. krtica, to jako česta i prirodna pojava. Da bi se uvjerio u ovu teoriju, posjetio sam nama jednu susjednu državu, za koju mi je rečeno da sadrži velik broj najrazličitijih vrsta životinja. Krenusmo za OBALU BJELOKOSTI. Na putu, koji je izazuv dehidracija dvaju članova tima, bio prožet duhovnošću i sveobuhvatnom radošću, susreli smo vuka. Bio je velik i imo je velika usta i zube. No napokon došli mi na odredište, kad se odjednom začu glasan zvižduk. Svi se prepadosmo i pohrlimo u obližnju crkvu. Bili smo spašeni, jer kako kaže stara izreka tamo dolje ...."pazi kud gledaš kada čuješ nešto slično nečemu što misliš da ti je poznato , a nemožeš to objasniti."........Nemoram ni pričati koliko smo svi bili ushićeni i prepuni poletnoga entuzijazma ,kad odnikuda pojavi se BOG. U početku smo bili zbunjeni jer nismo znali što želi od nas,sve dok se nismo opustili uz čašicu medovine koja je tekla tamo podno oltara. Svima nam je bilo lakše. BOG je otišo a otišli smo i mi. Da ne duljim ,,..povratak na rodnu grudu bijaše uspješan i prepun pustolovina.. E da i tako krenusmo natrag. Vrijeme je bilo na našoj strani, a ni svjetla nisu radila. Sve je bilo savršeno, sve osim jedne stvari,....MIRZA JE NESTAO.!!!!! Svi krenusmo u potragu.... i ništa .... Tragali smo za njim dan i noć. Onda nam se više nije dalo pa smo prestali. No samo je jedna stvar u svemu tome bila extremno čudna ,,,... nitko nije znao gdje smo. Bilo nas je strah. "nikada više"- rekao je . I svi krenusmo na počinak. Spokoj. Samo je dragan pjevao cijelu noć, a vukovi ga pratiše u pjesmi zavijanjem. Glazba je bila prekrasna, te je djelovala laksativno, kad odjednom ukaže sae nama SVETI GRAL.---napokon , bio nam je na dohvat ruke. Svi smo znali što nam je činiti. Plakali smo. Bio je prekrasan i sjajio se. Bio je žute boje. Dvojca pukoše- Tuku se - uzvikne. Prekinem svadju i kažem da je potrebno da se krene dalje. Spakirali smo stvari i krenuli na dug put, puno duži nego onaj kojega smo do sada prošli. No morali smo odbaciti jednoga člana expedicije jer smo bili kratki sa vece papirom. Petar je rekao da želi da to bude on, te napomenu da moramo prihvatiti njegovu žrtvu. Svi smo znali da Petar to čini za dobrobit nas samih i svih oko nas pa tako i same Expedicije. No Expedicija se s tim nije mogla pomiriti. Plakala je ostatak puta, sve do časa dok nas ne napadoše oposumi. Bilo je strašno.Kako bi sprala ljagu sa imena svoga stade ih tjerati štapom. "U šumu , u šumu "- Vikala je. Oposumi su i dalje napadali. Ništa nije pomagalo, čak ni teleport nije radio kako treba. Bili smo izvan sebe. Kad odjednom ko iz vedra neba udari grom ravno u kolovođu oposuma i on pade na mjestu mrtav. Više se nije micao , a nismo se micali ni mi , a ni ostali oposumi .Sad smo bili u škripcu . Odzvonilo je podne a oko nas mrak. Ništa nam nije bilo jasno. Krvi je bilo posvuda, čak i po obližnjoj tržnici. "ljepoto moja"- rekoše oposumi . svi u jedan glas. Znao sam da je nešto bilo ovdje jako čudno , čak i prije nego oposumi progovoriše, a svi dobro znamo da oni nemogu govoriti. Sve je ovo bilo poigravanje neke više sile nad našim nemoćnim tjelesima koja su djelovala suviše krhko u složenoj nam kompoziciji u kojoj pre vladava zlo
.Uz sva čudne manifestacije, ostajemo pribrani i krećemo dalje. Budnim okom pratimo situaciju oko nas. Ne događa se ništa. To je jedan od onih dana. Sve je tiho . Nigdje ni glasa. Kad odjednom cijelo krdo krene na nas odjednom krene. STRAH. Pobijemo ih sve i odlučimo krenuti putem kuće. Sunce je bilo na vrhuncu svoje drevne moći. Bilo je vruće. Žeđ je bila neizdrživa. Bježite svi u okrilje hladovine. Pustite ptice da lete. Budite sami sa sobom ili zajedno. No budite slobodni . Nikad viđeno lice zauvjek ostaje prekriveno svilenim slojem magle koja ne dozvoljava svijetlo. Zar ćemo mi tako prestati i nikada više ne doći. Sve će biti krvavo crno. Nebo . Sunce. Trava. Sve je onako pahuljasto , nad mojim se mislima isprepleću boje žarkih labudova. Izvirem iz tame i topim se ko sladoled. Nekako je vruće. Neznam što se događa ali polako nestajem i moje misli nestaju , više nisam znao tko sam , nitko više ne vidi. Odjednom je sve jasno i kristalno čisto . Ja sam lud ili me nikada nije bilo. Jesam li ja upoće. moje misli narušavaju savršenu ravnotežu misaonog svijeta . Letimo kao ptice dok nam sunce grije krila. Da li mogu biti višlje. Mogu. Visoko. Do sunca. Preko zlatne doline , iznad oblaka tišine. Ovo je kraj, prijatelju moj. Kraj. Nema više planova, ovo je kraj svega što postoji. Bojim se da više neću nikada gledati..

**Svaka gramatička greška je namjerna i nije povezana sa stvarnim događajem.**

Što je zajedničko jednom hemofiliji i filateliji?-da.

Stoga, na posao Ivane! Čovjek sa hemofilijom prolio je mnogo krvi, a i čovjek koji je dugo tražio markicu sa logotipom mlade ladice Grozdane je također mnogo krvi prolio da ju nađe. Zar?

Nekoć su naši preci bili usamljeni jer su bili sami ili su bili s nekim ali nisu imali kuju koja je ličila na tri mušketira. Nećemo pregovarati! –rekao je nadničar Ivo. Pokupili su svoje stvari i odjedrili a i usput se pojeli nekaj bijelo – plavo. Neznam.

Dnevni boravak Franc ispričao nam je što je on zapravo i čemu on naposlijetku i služi: «Ja sam prostor u kojem dnev provodi puno vremena, služim za ukusnu pečenku, zapravo njen miris a i čajenka mi dobro sjedne. Možeš i nemora.»

Zatim je stigla kupaonica Tatjana i rekla: «Ja sam tu da bi dnevnomiću mom bilo ugodno, da ne bi smrdijo po dreku. A znam se i zapariti ko stara lokomotiva. Hahaha»

Naravno bilo je tu cijelo kućno društvo! Kuhinja Duba zalajala je: «Bolničari!!!! Bolničari….o da! I oni jedu pi*ka im strinina! Ja sam samo bejbi sa lepim pločicama.»

Došla je i spavaća soba Kristijan: «joj kak sam izvrijeđao šlapu!»

Korisno je znati da se većina svjetskih kobasica rasproda u nevidljivom tržišnom prostoru koje čini mali RUDA. Ruda ruda ruda.

Rodjen u maloj militaristickoj republici u sjeveroistocnoj aziji, kao sedmi clan jedne imucne familije. Rodjen je sa greskom na bedru, naime na bedru mu je bio stacioniran fetus velicine nogometne lopte. Kao mali stalno se igrao sa fetusom i pricao s njim, nije se uopce odvajao od njega..on mu je bio najbolji prijatelj. Jednog kisnog dana, netko mu je prisao sa boka i odstranio fetus, ne bi vjerovali, cackalicom. Njega je to strasno pogodilo, patio je od jake unutarnje boli..taj ga je dogadjaj psihicki, doslovno, unistio..promijenio mu zivot zauvijek. Od tada, odojak pise znanstvene radove koji se objavljuju u mnogim najvecim svijetskim specijaliziranim magazinima(Smilje i bosilje, Smib, Modra lasta, Radost, Danica i dr.). Jedno vrijeme bio je i urednik vijesti na spanjolskom jeziku, na radio ivanicu, a nakon toga osnovao je udrugu samostalnih umjetnika i pruzio priliku mnogim nadarenim ljudima da pokazu svijetu svoje sposobnosti. Podnio je ostavku nakon smrtnog slucaja u obitelji-umro mu je najomiljeniji pijetao. Povlaci se u tamu svoje mracne sobe i nastavlja sa znanstvenim radovima.
Od tada ga vise nitko nikad nije vidio, kazu, tesko se razbolio i misli se da pati od mononukleoze*, i da mu vise nema spasa. Za sobom je ostavio vise od 2 milijuna eseja, vise od 7 tisuca spjevova i beskonacno mnogo inspiracije mladim talentima u njegovom podrucju. Nek mu je mir na dusi.

*-bolest prouzrokovana viskom flomastera.