HVALA NJEMU
Povrijeđenog ponosa izašla sam iz veze s tobom. Ustvari ostavljena. Sjećaš li se tih devet godina moga ludovanja, moje naivne ljubavi, mojeg nesebičnog davanja, moje vjere i tvog smijeha i naših suza. To je za tebe bila samo igra koja je i za mene bila samo s drugačijim pravilima. Mislih kako si istim putem krenuo. No, ti si se uvijek odvajao. Sada, to nije bitno. Bitno je to da nakon raskida s tobom (ljepše zvuči) mislih kako nikada moje povjerenje neće biti vraćeno, čak ni sebi više nisam vjerovala. Da će me netko drugi voljeti zbog mene same. Kako bi i mogao kad prestadoh se voljeti još dok bijah s tobom. Zavukla sam se u svoju rupu gdje svjetlost nije prodrijeti mogla. Krenuh bolna sa namještenim osmijehom na put koji će me odvesti ne znam kamo. Nije bilo ni važno. Umrijeti nisam mogla, a najviše u tim trenucima sam željela da me više nema, da me ne boli. Prošlo je tri godine moje samoće, mojih suza, moje boli. Naučila sam živjeti sa svojom suputnicom patnjom tako dobro da kad bih se nasmijala od srca osjećala sam da ju izdajem. A onda, nisam ni primjetila kad mi se tiho i neprimjetno uvukao u život On. Koračah pored njega nekim nevidljivim zakonom kretanja. Sve dok me nije doveo na livadu na kojoj sam se prije mnogo godina izgubila. Bila je prekrasna, još uvijek je. Našla sam na njoj svoj cvijet vjere, svoju travku ljubavi, svoju zemlju samopoštovanja, sviju kapljicu rosne istine, svoj kamen slobode koje ostavih onog trenutka kada sam mislila da trebam biti drugačija da bi me se voljelo. Odlazim svakodnevno na tu livadu, družim se sa svojim željama, svojim strahovima, svojim vjerovanjima, družim se sa sobom, upoznajem se, volim se. I vole me. Hvala tebi što otjerao si me, ne mogu drugačije reći jer istina ne bi bila, meni samoj.
23.11.2005. u 10:52 | Komentari: 10 | Dodaj komentar
Normalno ili neshvaćeno ili objesno
Kao da nisam rodjena prije trideset godina, ponekad mi se čini. Jučer sam ostala zatečena. Moj prijatelj V. pijući kavu podijelio je svoju maštu, misli samnom. Ja sam ga sa oduševljenjem slušala jer uvijek su mi bile zanimljive "muške" priče. Priča slijedi. Naime, on je "sretno" zaljubljen, preko nekoliko godina. Sretno za njega znači, da dotična gospodična bude lijepa, pametna, dobra što to znači opet da ne kvoca, ne ispituje nego da šuti i čeka ga. I kao navodno on je pronašao sreću s njom. I sad kad je on tako sretan jer ona je sve ono kaj on želi opet ima problem. Nestalo je uzbudjenja u njihovom sexualnom životu i on bi promjenu. Ali, više ga ne zadovoljava da malo skrene pod tuđe skute već misli da bi uzbudjenje vratilo jedino sex u troje. Vilica mi je ostala otvorena jer nisam mogla vjerovati kaj on to zbori. Vidio je da me je šokirao. Kaže on meni : " a kaj se čudiš, pa gdje ti živiš, to ti je normalno!!" Normalno?????? Pitam ja vas jel' sam ja zatucana pa ne znam da je to normalno ili sam još uvijek ostala na razini 12-god. djevojčice ili ?????
13.03.2005. u 8:31 | Komentari: 11 | Dodaj komentar
NOVAC (NI)JE VAŽAN
Bogati je starac bio više nego oduševljen svojom mladom, prekrasnom nevjestom. Ipak, mučilo ga je ponekad: je li se ona udala za njega samo zbog novaca. Upita je jednom:
- Bi li me voljela i kad bih izgubio sav svoj novac?
- Naravno da bih te voljela, ludice. Ali, jako bi mi nedostajao.
hehehehe, šta reć'....iskrena je
05.04.2004. u 17:53 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
POMOĆ, MOLIM
ZNA LI NETKO GDJE JE I ZAŠTO NESTAO UNDERWATER...??????
PISAO JE ODLIČNE BLOGOVE.......
ZAŠTO JE OTIŠAO....
ZNA LI NETKO...
30.03.2004. u 20:05 | Komentari: 4 | Dodaj komentar
kako da ti kažem
Kako da ti kažem da te više ne volim. Da je moja ljubav umrla. A trebala je trajati vječno. Tako sam barem mislila. Osjećala sam ju tako snažno, bolno. Da, boljela me je do srži. Umirala sam za nju. A sad je ostavljam. Ustvari, ne ostavljam ljubav jer bez nje ne živim. Ali, ostavljam tebe.
Ipak, postoji netko koga više volim, više želim, više sanjam. Mislila sam da je to nemoguće. Da ne mogu voljeti još jače nego što sam voljela. Umirala sam za tvoju ljubav, doslovce umirala, ali sada živim njegovu ljubav koja je bezuvjetna i stalna.
I tek sada znam što ljubav je. Da ona "ljubav" koju smo osjećali jedno prema drugome nije ljubav. Samo smo je mi tako zvali bez obzira što nam je ona nosila.
17.03.2004. u 19:21 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
POSTOJI SIGURNO NETKO
Postoji sigurno netko tko me je ubio. A zatim otišao na vrhovima prstiju, ne narušivši svoj savršeni ples. Zaboravio me položiti na krevet i ostavio me da stojim svezana čvrsto na putu, sa srcem zarobljenim kao i prije. S očima nalik na njegov odraz u vodi, koji je još uvijek gladan. Ali zaboravio je izbrisati ljepotu svijeta oko mene. Zaboravio je sklopiti moje oči gladne i dopustio im tu pustu strast.
12.03.2004. u 23:47 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
pabababa
Još je jedno hladno veče, s tobom dragi iza nas, naše večere uz svijeće uvijek su u krivi čas. Sad kad ostala sam sama, s istom laži da će doć', blijedo svijetlo apartman iza tebe guta noć. I dok razmišljam o nama, sve su crnje misli te. Dal' ćeš shvatit jednog dana da uzalud nam sve. Dok te gledam i kad šutiš, još te možda želim znaj. Al' u srcu ipak slutim da je za nas bolji kraj.
03.03.2004. u 19:30 | Komentari: 3 | Dodaj komentar
Tu si
Svakim načinom kušaju me da se vežu za mene svi oni koji me ljube na ovom svijetu. Ali je drugačija tvoja ljubav- veća od njihove, a čini me slobodnom.
Da ih ne bi zaboravila, nikad se ne usuđuju da me izgube iz vida. No, dan za danom prolazi, a Ti si nevidljiv.
07.02.2004. u 18:49 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
LJUBI ME ZA KRAJ
Posve sama nisam,
nikom nisam dužna ja.
Moja nesreća, je samo moja nesreća.
Bolje može biti samo tamo gdje sam ja, odavno nestala u tvom srcu, umrla.
Baš me briga sada znam, svatko slijedi svoja pravila.
Prozor u dubinu, onu što sam bila ja, više se ne vidi od silnog korova.
I prije nego pustim da mi tuđa ruka da malo dodira i lažnih uzdaha, neka dođu
sjećanja, nek' prekrše moja nova pravila.
LJUBI ME ZA KRAJ, DAJ DA TE UDAHNEM SA TUĐIH USANA.
LJUBI ME ZA KRAJ, LJUBAV JE OKRUTNA I NEMA PRAVILA.
U nekom drugom danu, možda jutro sakriva miris kreveta koji nema mirisa.
Ustat' ću polako, neka spava prokleta, sjena prošlosti nek me više ne prati.
Opet bježim, mada znam, za sve ljude vrijede ista pravila.
LJUBI ME ZA KRAJ, DAJ DA TE UDAHNEM SA TUĐIH USANA.
LJUBI ME ZA KRAJ, LJUBAV JE OKRUTNA I NEMA PRAVILA.
05.02.2004. u 20:59 | Komentari: 23 | Dodaj komentar
KUPI MI....................
Kupi mi ljude,
Kupi mi more,
Kupi mi svijetlo,
Kupi mi boje,
Kupi mi sve što mi treba,
Kupi mi plavo od neba,
I tek tada voljet' ću te ja.
Kupi mi skupo,
Kupi mi pravo,
Kupi mi sunce,
Žuto i plavo,
Kupi mi sve dijamante,
Možda me u život vrate,
I tek tada voljet' ću te ja.
Jedan dio moga srca ipak zna,
Da ne mogu se kupit' sjećanja.
Jedan dio moga srca još je živ,
I podsjeća me tko je za sve kriv.
Kupi mi zime,
Kupi mi bajke,
Kupi mi ptice,
Kupi mi grane,
Kupi mi sve misli moje,
Sve drugo nek' bude tvoje,
I tek tada voljet' ću te ja.
JEDAN DIO MOGA SRCA IPAK ZNA,
DA NE MOGU SE KUPIT' SJEĆANJA,
JEDAN DIO MOGA SRCA JOŠ JE ŽIV,
I PODSJEĆA ME TKO JE ZA SVE KRIV...............
05.02.2004. u 20:39 | Komentari: 1 | Dodaj komentar
PITAM SE PITAM
Pitam se dokle ću linijom manjeg otpora??!!
Dosta je bilo! Od sad krećem u borbu sa vjetrenjačama. Hehehe.
Čuvajte se ako me vidite na cesti jer jakoooooooo sam bijesna.
02.02.2004. u 20:35 | Komentari: 0 | Dodaj komentar
nedjelja
Opet nedjelja! Budi u meni sreću i sjećanja. Sreću jer sam kući i mogu radit sve što želim i osjećam. Puna 24 sata. Zato sam sretna. A sjetna jer nedostaje mi dom. Mama, tata i bezbrižna mladost. Miris jutarnjeg kakaa i pohanog kruha sa jajcima. I ono mamino: ustaj malena, vrijeme je doručka. Nakon 10-tak minuta eto je opet u mojoj sobi, "vidno" ljuta: opet si došla kasno sinoć kući, ajd diže se, hodi nekaj pojest, pa onda nastavi sanjat neke lijepe snove. Eto, to mi nedostaje.
Želim se vratiti................
Želim pohani kruh i kakao.........
I ono njezino.........
Ne bi se ta probudila......
25.01.2004. u 11:32 | Komentari: 5 | Dodaj komentar