slovna slovo

u tom pljusku ja ne vidjeh ni kap...

Ma evo odlučih s vama podijelit jednu štoriju iz svog života, jedan detalj koji mi se dogodio danas oko podne. Upravo skuhah paradajz, i tako iscijeđenom, pasirkom još istiskujem dušu da ga spremim u duboko zamrzavanje (zima zna biti duga, a domaće je ipak domaće), usput kuhah sataraš, juhicu i još nešto da sad ne nabrajam,klinci trče oko mene, vrište, Josipa pjeva "magla svuda, magla oko nas" i baš kad pomislih hoće li se ta magla već jednom dići da se napokon razbistri sve i krene život nekim boljim tokom, kad li oglasi se zvono na ulaznim vratima. Klinci zastali ( ne zvoni baš često kod nas, svi samo ulaze, svi domaći, nema baš nešto puno gostiju), ja onako s krpom u rukama otvorih vrata, a pred vratima neugledna starica. Započne ona tako svoju priču, smišljenu il istinitu, nije sad ni bitno, sjećam se da je nešto počela kao umrla joj kćer i ostalo joj dvoje malih , ...dalje nisam ni slušala...zagledah se u njene oči. U njima se ogledala tuga, umor, nelagoda, istovremeno i neka toplina i hladnoća. Pomislih, Bože usred dana, po žarkoj zvijezdi, mora da joj je zaista jako teško u životu kad je pošla tako od kuće do kuće...srce me zapeklo u tom trenutku i nije mi bilo bitno dal je njena priča istinita, nisam ni slušala što mi govori...zavirih u novčanik, pronađoh u pretincu samo 3 kune i pomislih - kvragu,ni nemam joj što dati...ispričah joj se iz dubine duše i rekoh "žao mi je, ni ja nemam , ostala s ovo dvoje malih sama...zaista mi je žao", dadoh joj te tri kune, smoki i bombone, moji ionako dobiju i previše...žena se zahvali i ode. Imala sam osjećaj da sretoh na vlastitim vratima dobru vilu koja je došla preispitati moju savjest i dobrotu duše...ostavila je tako duboki dojam u mojim mislima...možda je to ipak starica koju je neka tužna životna priča dovela baš na moja vrata, možda je pljunula u te moje tri jebene kune i bacila ih pokraj plota, nebitno...a možda je još jedna zvijezda na nebu zasvijetlila u znak još jedne pronađene dobre duše - moje...kako god bilo, nek je starici sa srećom i Bog ju čuvao na njenom putu.

sanjah noćas prilično čudan san...bijah studentica, al u ovim godinama, u nekom haljetku trčah nekim stepenicama gore prema izlazu, kad li odjednom tu se nađu tri ciganina, huligana, i jedan od njih prepriječi mi put rukom i nogom, grubo, i pogleda me pri tom duboko u oči tamno smeđim očima - najljepšim očima što sam ih u životu vidjela..sjećam se osjećaja nemoći..upitah se "šta sad?", ali i tog nekog nemira koje je taj njegov pogled izazvao u meni! i naravno, kad je najnapetije - probudim se...da bar sanjam u nastavcima, otišla bih već u 22 sata spavati samo da vidim šta će dalje biti!

večeras sam tako srcedrapajuće raspoložena...neka tuga, sjeta, nježnost, ranjivost - sve se ispreplelo oko moje duše

Oh lord won't you buy me a Mercedes Benz. My friends all drive porsches, I must make amends. Worked hard all my lifetime, no help from my friends. So oh lord won't you buy me a Mercedes Benz Oh lord won't you buy me a color TV. Dialing for dollars is trying to find me. I wait for delivery each day until 3. So oh lord won't you buy me a color TV. Oh lord won't you buy me a night on the town. I'm counting on you lord, please don't let me down. Prove that you love me and buy the next round. Oh lord won't you buy me a night on the town. Oh lord won't you buy me a Mercedes Benz My friends all drive porsches, I must make amends. Worked hard all my lifetime, no help from my friends. So oh lord won't you buy me a Mercedes Benz

imam neki osjećaj da vrijeme prolazi polako, bez žurbe..pored mene...a ja stojim tu i, ko začarana nekim zlim čarima, samo promatram tu prolaznost vremena...

I tak...igram tak ja jedan dan bejzbol s džonom lenonom i , naravno, pobijedim ga 6:2, jadnik, pojma nema o košarci, pa tak ni o bejzbolu dakako...i odjednom, navukoše se crni oblaci preko zvjezdanog neba i prekriše nam pogled prema velikom medvjedu koji nimalo ne naliči onom pravom...tek određenim rasporedom poslagane zvijezde, ništa posebno...

D anas
O sobito
S umorno
A ko ne i
D rastično
Apauritično!!

tako sam down, down, down................

pusa

napisah ja njemu, davnom prijatelju koji me vjerojatno vise ni ne pamti, koji me obrisao iz svog programa pitaj boga zasto...nakon dugo vremena napisah mu dakle i poslah mail - kad si posljednji put pogledao u vedro nebo i promatrao zvijezde?kad si zadnje promatrao kretanje oblaka i proucavao njihove oblike? kad si pratio nestasnog leptira u letu?....zasto mu poslah poruku takvog sadrzaja, sam bog zna...skoro pa sam uvjerena u to da mi nece ni odgovoriti...da me bar posalje u pm pa da znam da je ok!

ma osjećam kako mi nešto nedostaje u ovom trenutku...samo nemam pojma što...jel se jede, pije, puši, gleda što li, nemam pojma...

kad sam mu sinoć vidjela rep... oči  u oči kontakt nije ni približno tom mom pogledu na njegov rep! jednostavno grozno i užastično!

pa i ovdje dosadno...gle sad ovo - već drugi dan sam u lovu na miša koji mi se uselio u kuću i pri tom kao i svako normalno obično žensko biće umirem od straha, sjedim tu na povišenom svjesna da mi svakog trena može skočiti na glavu samo ako mu se to prohtije, al u nadi da ipak neće...čekam da uleti u pripremljeno mu ljepilo al frajer mišji, konjina glupa se ne da...aaaaaaaaaaaaaa!!!! mrzim ovakve situacije!

maglom mojih misli koje lutaju ne vidjevši putokaze koji ih vode ka nekim blistavijim putevima, sigurnijim i sretnijim, kolaju zbrkane misli koje se s takvom lakoćom pretapaju u misli identične mojima i zbunjuju me kad zavirim u svoju podsvijest ne razaznavajući ih od svojih pravih, čistih, istinski iskrenih...