Transprcing

na poslu sam jučer primjetio skrivljenu ogradu na dva mjesta. A ogradu okružuje šuma. Baš kao da se nešto izvana pokušalo popeti unutra. Žica je šestica, pokušao sam ju sam skrivit ali ne mogu. Ono što ju je skrivilo ima bar 300 kila.

I tako, ležimo ona i ja u krevetu, goli. Mrak u sobi. Ja uhvatio stojka rukom i nišanim joj onu stvar. Ne ide. Ne mogu naciljat. Gore, dolje, lijevo, desno, ma kakvi. Na trenutak sam ga fino negdje uvalio, pogledam nju, ona govori m-m i odmahuje glavom. To je dakle bio prorez između guzova. Već me nervoza hvata, kad ona skoro vrisne. To je dakle šupak. Ništa, pustim ja maloga i uhvatim nju za pičku. Pogodim odmah. Jebote, sva se slijepila, jedva sam napravio rupu. I onda ajmo dotsknut prst kitom i napokon uvalim stojka na pravo mjesto. Koje zadovoljstvo. Od tad nikad vise ne drzim stojka u ruci.

Zamislite da vas netko suoči sa vama samima. Ne fizički, nego psihički. Zamislite da svaki put kad nešto kažete, čujete sebe što zapravo mislite. Kad se pogledate u ogledalo, da čujete kako stvarno izgledate. Zamislite da svaki put kad nekome nešto kažete, vaš pravi ja kaže što zapravo misli. Zamislite da vas netko provede kroz vaše akcije tokom vašeg života, od kad ste bili malo dijete do danas, i pokaže vam vaše najgore trenutke? Kad bi vam se to dogodilo, osjećali bi se kao govno, jer ipak ste čovjek koji je vjerovatno puno toga zgriješio tokom života. Ali ako imate neka osnovna znanja iz psihologije, mogli biste naučiti osnove svojeg ponašanja, a samim tim i ponašanje drugih. Puno svojih zabluda, grešaka biste prepoznali kod drugih ljudi. Neke biste tolerirali, neke ne. No sigurno je da bi vam se krug prijatelja smanjio. Možda bi prestali cijeniti sve što je čovjek stvorio. mona lisa? Je li onaj tko je to nacrtao bio dobar čovjek? Čisto sumnjam.

Jebi babu i baba ja fina,
i u babi ima vitamina.

JA sam frižider.

Val se pjeni...

Ali ona nije htjela po četnika.

A oni se drže za kitu.

Ali kako pritom ne privući babe?

Jer glasovi pričaju samo samnom.

http://www.youtube.com/watch?v=JAPSP-OZxDc

Rano jutro, nego što je,
Crvene su oči moje,
Ajde kući, rekla je,
Dobit ćeš minđe moje.

Curo moja, eto mene brzo,
Oduvijek sam na te trzo.
kao pička, ja se noćas smrzo,
na slike tvoje kao konj sam rzo.

Skini čarapu, i na kurac mi natakni,
Guzu svoju meni primakni,
Na lice isto stavi, pun mi kurac tvojih akni,
I onda viči fak mi, fak mi.

ZADNJIH SAT VREMENA BARIM DRLU NA PVT.

JEBEM TI SAJT OVAKAV DA TI JEBEM!

Da se niti jedna iskričanka nije potrudila mene ulovit? Što sam baš tako loš ulov? Na čemu da poradim?

I tako se on fino odlučio zabit u mene zguza, i to na okretistu kod bolnicu. Ja izlazim van, ljutit vidim da nema štete, a on mi iz neke stare karampane sa francuskim regama maše iz auta, dok mu pas laje sa stražnjeg sjedišta. Neki kreten iza počeo trubiti, pa sam se vratio u auto. U daljnjoj vožnji, dotični me prestiže, skoro gazi pješaka na zebri, prestiže još dva automobila bez žmigavca, i na kraju stane na semafor. Na bulevaru crveno, ja se u desnoj traci zaustavljam, a on iz lijeve ispred mene skrene desno prema groblju. E, ako taj dosad nikog nije unesrećio, režite me ovdje.