Transprcing

http://www.mojvideo.com/video-mozete-mi-samo-popusiti-ku/3f840ea8bf613966aec4

http://www.gss.hr/

Pa malo sam se krenuo obrazovati, čitati, pratiti discovery kanal na teve, posjetiti knjižnicu, i na kraju sam došao do nekih zaključaka, koji doduše ne moraju biti točni, ali su moji, i red je da ih negdje zabilježim, iznesem javno, pa možda netko to i pročita i odluči napraviti nešto u svezi toga. Dakle tema je shizofrenija i što ona jest.

Ludilo, reći ćete. I bit će te u pravu. No kakvo ludilo? Promjena u ljudskom mozgu svakako jest, halucinacije svakako jesu, no nećete naći niti jednog luđaka koji će za sebe reći da je lud. S obzirom da činjenice govore da su "luđaci" obično poprilično inteligentni ljudi, čudno je da oni sami ne shvaćaju da su ludi, da nisu isti kao većina i da nešto s njima nije u redu.

Problem je u tome što svima nama, i ludima i normalnima, mozak šalje informacije od kad znamo za sebe. Dakle, još ste kao beba rekli nešto, vidjeli nešto, osjetili nešto svim svojim osjetilima, i kao potvrdu ste dobili potvrdu okoline da je to upravo tako. No jednom kad poludite, to se mijenja. Čujete stvari koje nitko nije rekao, osjećate mirise koji nisu uopće tu, čak i vidite stvari koje zapravo nisu tu.

S obzirom da luđaci vjeruju da nisu ludi i da te stvari kojim ih njihov mozak hrani ne postoje zapravo, treba osmisliti tezu odakle zapravo dolaze sva ta osjetila. Da, iz njihovog ludog mozga, reći ćete, i ja se slažem, ali odakle ih je njihov mozak primio?

I tu nastupa moja teza, odnosno nekakva vrst lošeg i nepotpunog objašnjenja, ali mora biti takvo, jer znanost danas nije još toliko uznapredovala.

Naime, ja vjerujem, da taj gen koji luđaci nose, da je to gen koji se prenosi na potomke od pamtivjeka. Dakle od nastanka čovjeka. Svi geni su takvi, no svjesni ste da su se ljudi izmjenili od onda. Bili smo napola životinje nekad, predatori i daleko od civiliziranog čovjeka kakvog znamo danas. A taj gen, je vjerujem primitivni gen baš iz tog doba. Odnosno gen koji vraća mozak današnjeg čovjeka u mozak nekadašnjeg primitivca. Primjetio sam da se čak i struktura lica kod ljudi izmjeni. Postanu nekako više majmunoliki.

No da se vratim na poantu. Naime, ti primitvci su se nekad i sporazumjevali. S obzirom da govor kao takav tada nije postojao, moja pretpostavka je da su se tadašnji primitvci sporazumjevali mislima. Ali vrlo specifičnim mislima, dakle ne nešto kao riječi, već više kao prenošenje slika i emocija.

Dakle iz navedenog bi se dalo zaključiti da današnji shizofrenici mogu međusobno komunicirati mislima. Prenijeti jedan drugome ono što vide, čuju, i osjećaju na bilo koji način. Što bi bilo i odgovor na pitanje halucinacija. Naime, jedan od shizofrenika ugleda, primjerice, gomilu mrava na svom krevetu, i prestraši se, a neki drugi shizofrenik dobije halucinaciju da vidi mrave. Ili primjer drugi, jedan shizofrenik opsuje, a drugi čuje glas koji ga psuje.

I tako psihijatar dođe do zaključka da čovjek ima vizualne i slušne halucinacije, prepiše čovjeku lijekove i lupi mu pečat da je munjen. A čovjek zna da nije munjen, ali ne zna objasniti odakle mu to.

I na kraju sam odlučio testirati tu svoju teoriju. Zacrtao sam sebi da idući put naletim na jednog mladića koji ima dijagnozu shizofrenije, da ga zazovem u svojim mislima po imenu. I to sam jednog dana i napravio. Taj mladić je stajao meni okrenut leđima ispret jednog fast fooda i čekao svoj red, a ja sam prolazio tuda ulicom. U mislima sam viknuo njegovo ime, i na moje čuđenje, dotični se okrenuo kao oparen i pogledao direktno u mene. Zbunio sam se, ušutio u svojim mislima i produžio dalje ulicom. Eksperiment uspješan.

Eto, ovo sam htio podijeliti s vama, a zaključke sami donesite.

kukičanje je in...za kavom, s frendovima, u kinu, na poslu, u pauzi....relaksira dušu i tijelo, plus osjećaj ponosa kad dovršite vlastitu kreaciju...go kukičanje...

http://www.youtube.com/watch?v=F_YCB66hXSk

njoj je uvijek bilo smiješno,
kako patuljci vole snjeguljicu,
njoj je uvijek bio napet princ,
na bijelom konju neki lik.

ona maštala je da je moćna,
kraljica svih vilenjaka,
njena psovka je uvijek sočna,
dok je pokazivala srednjaka.

Ohola postala je,
i imala je pravo,
jer mene je imala pod čizmom,
a ja razmišljat nisam znao.

Voljela je moj čarobni štapić,
Koji zadovoljstvo bi joj dao.
Svaku želju ispunjavao.
Sreću pružao.

Jednog dana razboli se princeza,
legne u krevet i zaspe tvrdim snom,
Sanjala je naglas nekog kneza,
Pa joj u snu zaokrenuh vratom.

vozio sam teškom nogom,
dok pričala je priču,
ostavljale me rad drugoga,
uništavala moje napore.

što je duže jezikom plesala,
što su duže moje uši trzale,
to je ravno postajalo krivina,
to su gume izgarale.

zašutjela je na trenutak,
kad mi se lijeva učinila bolja,
u susret šleperu,
caru svih kamiona.

sekundu, dvije, i koji metar bliže
njezin vrisak me obuze
bilo je kasno za kočenje,
u autu ostale su samo mamuze.

Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
strijele moćne ljubavi pomračile mi um
dah usne vrele višnje nagonile na blud

Razmazio sam dragu dao sam joj sve
kad eno nje na drugome e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva nasukala na sprud

Riječ dvije u hladu borova da kvarni vlaški tip
razgovara sa bludnicom i nije neki čin
no ono što sam načuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom

Izgubio sam glavu potegao nož
trgo ga za kragnu isjekao ga skroz
vođen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga mom

Riješio da se branim da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju a nadu ni za tren
pa iako me proklela razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom

Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad
strijele moène ljubavi pomraèile mi um
dah usne vrele višnje nagonile na blud

Razmazio sam dragu dao sam joj sve
kad eno nje na drugome e tu bijes me obuze
obezvrijedila mi logiku oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva nasukala na sprud

Rijeè dvije u hladu borova da kvarni vlaški tip
razgovara sa bludnicom i nije neki èin
no ono što sam naèuo sledilo me svog
tek izdala me mala draga srcu mom

Izgubio sam glavu potegao nož
trgo ga za kragnu isjekao ga skroz
voðen slijepim bezumljem sludio me bol
tek nije kuja zalud draga mom

Riješio da se branim da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju a nadu ni za tren
pa iako me proklela razorila mi dom
još volim malu beštiju dragu srcu mom

u šumarku skrivenom medvjeda je malih dom,
oni čak i lete,pogledajte!
Neki ljudi opasni, okrutni ko zmaj,
uništili bi taj, pravi mali raj.
Al neće,neće bome moć,
jer mali medvjedi će doć.
Ko jedan borit će se svi i šumu spasiti!!!
Ako voliš planinu,rijeku i cvijet,
primit će te odmah u svoj mali svijet.
Ti čudesni,mali,leteći medvjedićiiiiiiiiiiiii!!!!!!!