zelj za srecom koje nigdje nema

Sutra bit' ce prekasno podji sa mnom sada na
peronu ceka nas vlak ko zadnja nada.Ne razmisljaj
suvise preko svega prijedji sretni dani pred nama
postaju sve rjedji.Sutra bit ce prekasno nocas
moja budi sami smo na otoku usred mora ljudi.
Pozovi me pogledom bilo sto mi kazi vise bole
istine nego dobre lazi.Sutra bit ce prekasno
trostruko da dajes ostat ce ti jedinovrijeme da se
kajes. I neces me poznatini ime mi znati,i pokraj
mene proci ces a ja necu stati. Sutra bit' ce
prekasno pobjegnimo sada zagrljeni svijetlima
nepoznatog grada.Ne ocekuj previse,spusti glavu
dolje izabrat ces losije propustajuci bolje
Pricaj mi o ljubavi,
digni me do neba da jos jednom osjetim
da me netko treba.
Kad te muci i dusa boli,
procitaj ovaj citat i znat ces ko na tebe misli,
seti me se: poput sapata u tami,
iskrenosti moje,kao pogled zivi..!
Sanjasmo ljubavnu srecu...a oboje smo sami,
Možda onda ipak prihvatiš moje snove
kao dar i postaneš moja JAVA I MOJ SAN.
Ne gledaj u lijepotu koja ce te zanijeti,
vec gledaj u dusu koja ce te voljeti!
Za tebe koja ovo čitaš...
"a možda jednog dana valovi se smire, kada
sve nekud krene bonacama svojim dodirni me opet u
mislima i smatraj me prijateljem
svojim¨"..... i još nešto "svijet je
okrugao pa mjesto koje izgleda kao kraj, može
biti
tek početak