MOLVIDA

Link

Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom – nakratko ili za celi život.

Kad budeš znao o kome se radi, znaćeš šta učiniti za tu osobu.

Kad neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je to stoga da ti pomogne ispuniti želju.

Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.

Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno.

Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu.

Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.

Ponekad umru. Ponekad odu.

Ponekad te prisile da zauzmeš novi stav.

Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.

Molitva koju si poslao je uslišena, a sad je vreme da kreneš dalje.

Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko, jer je na tebe došlo vreme da daješ, rasteš i učiš.

Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmeju.

Mogu te naučiti nešto što još nikada nisi učinio.

Obično ti pruže neverovatnu količinu radosti.

Veruj, stvarno je. Ali samo nakratko.

Odnosi za celi život uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu.

Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i poljima svog života.

Rečeno je da je ljubav slepa, a prijateljstvo da je vidovito.

Kaže se da anđeli postoje, samo što nemaju uvek krila…mi ih zovemo – PRIJATELJI

Link

Link

Link

Link

uz kavicu
Tri stabla

Jednom davno, negdje daleko na nekom brdu na istoku, živjela tri stabla. Njih tri, više ili manje istog godišta, rasli su jedno pored drugog cijeli svoj život, ali bili su vrlo različiti po karakteru…
Jedne večeri, dok su stajali pod zvijezdama, započeli su razgovor o budućnosti, nešto kao “Što ću ja biti kad odrastem?”
Prvo stablo reče :Želim postati kutija za blago u nekom dvorcu, tako da kralj, svaku večer prije spavanja, u mene pohrani sav svoj nakit i dragulje i … svatko će doći gledati me i diviti mi se kako sam lijep. I podigne ono svoju krošnju visoko te započe plesati gledajući prema zvijezdama… .

Drugo stablo reče“Želim biti brod! Najveći i najvažniji brod u povijesti sa najboljim kapetanom, te putovati oko svijeta, sudjelovati u bitkama, spašavati živote i prevoziti važne ljude s jednog kraja svijeta na drugi. To je ono što ja želim postati” – reče drugo drvo, gledajući nepokolebljivo prema horizontu, kao da već vodi neku svoju bitku.

Treće drvo reče “Ja samo želim i dalje rasti… Rasti i postati najveće drvo na cijelom svijetu, tako da svojom visinom mogu pokazati koliko je velika Božja snaga i ljubav.”
Tako su sva tri stabla tonula u snove. Godine su prolazile.. Naša tri drveta su rasla i, na kraju i odrasla. Jednog dana stabla su, u blizini svog korijenja, začula ljudske glasove.
“Pogledajte ovo!”, reče jedan glas. “Super, baš ono što trebamo!”, povikne drugi glas. “Posijecimo ih.” I učiniše to.
Posjekoše prvo drvo i ono padne ljupko i graciozno sa stilom, govoreći : “Znao sam, znao sam, Ja sam rođen da budem kutija za nakit!”. Tada posjekoše i drugo drvo, i ono padne dostojanstveno pokazujući snagu budućeg broda koji će od njega postati. Ali treće stablo je vrištalo i borilo se pri svakom udarcu vičući: “Ne želim biti posječen! Nemojte me sjeći!”. No, nije pomoglo.
I tako, sva tri drveta bijahu posječena, grane i lišće odrezano i…. Svezaše ih zajedno i pošalju niz rijeku na tržnicu, te ih prodaju.

Prvo drvo je kupio drvodjelja iz malog mjesta tražeći fino drvo za svoju štalu. “Ovo će biti sasvim u redu.”, reče stolar. Kad je drvo doteglio kući, od njega napravi jasle kako bi pomoću njih hranio konje i krave. O, kakvo je razočaranje doživjelo prvo stablo. Da umjesto skupocjenog nakita u meni drže travu i sijeno. “Nikada” pomisli prvo stablo. “Ja ću radije umrijeti”. Ali, šansa je propala i nije se ništa moglo učiniti.
Drugo je drvo, također, prodano drvodjelji koji je trebao izraditi ribarski čamac za jednog ribara koji je živio uz jezero. “Točno ono što mi treba” – rekao je drvodjelja, ugledavši drugo drvo. Platio je, i donio drvo u svoju radnju. I izradio je mali brod, dovoljan da u sebe primi nekoliko ljudi koji žele ići u lov na ribe. “Pa, još uvijek je voda”, tješilo se drugo drvo, kako bi skrilo svoju tugu što neće biti brod o kakvom je sanjalo.
Treće drvo je bilo prodano nekom trgovcu iz jednog velikog grada, koji je u drvetu vidi dobru investiciju u nekim budućim danima kad cijena drvetu poraste. Stoga ga gurne negdje u skladište, gdje je provelo godine i godine u prašini i prljavštini sa štakorima, gdje je skoro zaboravilo što znači udisati čist zrak i gledati zvijezde na nebu.

Jednog dana, u štali, gdje je prvo drvo živjelo služeći kao jasle iz kojih je stoka jela, dođe jedna mala obitelj (muž sa svojom ženom). Bio je neki veliki događaj u tom mjestu kojem su i njih dvoje trebali prisustvovati, ali nisu mogli naći smještaj. Bijaše im ponuđeno da spavaju u štali. No, u toku noći žena je rodila dijete, i stavila ga u jasle da spava. I koliko god se dijete činilo malo, a drvo izgubilo svaku nadu da će se ispuniti ono što je sanjalo, nikad nije bilo niti će biti kutije s draguljima koja će u sebe primiti veće blago od onog koje je te noći bilo u jaslama.

A mali ribarski brod. Nakon brojnih godina ribarenja po jezeru, kad je već drvo bilo staro i umorno, jednog dana na obalu jezera dođe mladi čovjek i uđe u brodicu. Plovio je njome po jezeru, pričao ljudima koji su s njim bili na brodu. Pričao im je dobre vijesti: da ih neko voli više od ičeg na svijetu... . I premda malen, i uvjeren da su njegovi snovi propali, taj brod postade možda i najpoznatiji brod u povijesti, na kojem je tih dana plovio najveći kapetan ikada!

Treće drvo je živjelo svoj bijedan život, očajno i bez imalo nade. No, jednog dana se trgovac odluči prodati sva svoja drva iz skladišta. Naime, kod njega su došli Rimljani kojima je ponestalo drva od kojih su radili križeve na koje su pribijali osuđene na smrt. “Kakvo razočaranje i sramota. “, reče drvo. “Umrijet ću od srama. Ljudi će gledati u mene kao u neko malo bijedno drvo na kojem je razapet nekakav razbojnik”. I stvarno, Rimljani su razapeli i ubili čovjeka na tom drvetu. No, premda je visinom bilo malo i nikada nije izraslo u visine o kojima je sanjalo, postade “najveće” drvo ovoga svijeta koje i dan danas svjedoči kako je velika Božja ljubav…

Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi uvijek ne znamo što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi nisu naši putovi ali njegovi putovi su uvijek najbolji
A mi živimo ,i putujemo,pa živimo,i volimo život,ipak smo darivani.,puse,volim VAS

Budi čudo.
U svom i u tuđim životima.
Budi zvijezda.
To je najvažniji posao na svijetu-svijetliti.
Pa kad tamo iz svemira neki mali alien pogleda u zvjezdoskop vidjet će-tebe, zemljanina koji je ugasio mrak.
Link
,l noćica

Link

Vjerujem da su prijatelji poput andjela koji nas podignu kada naša krila zaborave letjeti! ...

Link




.....................................................duboko udahnimo,otvorite srce i um,i krenimo u današnjicu,ma kakva ona bila,živimo,puse

Link

Link

Link

Kad se u Indiji govori o stvaranju muškarca i žene, pripovijeda se slijedeća legenda:
kad je Stvoritelj završio sa stvaranjem muškarca, bio je svjestan da je iskoristio sve sastojke, koji su mu bili na raspolaganju. Nije bilo više ničega trajnog, stabilnog, čvrstog od čega bi mogao stvoriti ženu.
Stvoritelj je dugo vremena razmišljao i na kraju uze:
mjesečevu puninu, savitljivost vinove loze i treperenje trave, vitkost trstike i cvjetanje cvjetova, lakoću listića i svjetlost sunčevih zraka, plačljivost oblaka i nestalnost vjetrova, zečju plašljivost, paunovo šepurenje, mekoću ptičjeg perja i tvrdoću dijamanta, slatkoću meda i okrutnost (ljutinu) tigra, žar vatre i hladnoću snijega, brbljavost papige i pjev slavuja, dvoličnost lisice i vjernost majke lavice.
Pomiješavši sve te netrajne elemente, Stvoritelj stvori ženu i dade je muškarcu.
Nakon tjedan dana dođe muškarac i reče: "Gospodine, stvorenje koje si mi dao jako me unesrećuje. Toliko govori i tako me nemilosrdno muči da ne mogu odahnuti. Hoće da se neprestano brinem oko nje i tako gubim vrijeme. Plače za svaku sitnicu i živi besposleno. Došao sam da Ti je vratim, jer ne mogu s njom živjeti."
"Dobro" - odgovori Stvoritelj i uze je natrag.
Nakon tjedan dana vrati se muškarac i reče: "Gospodine, od kad sam vratio ono stvorenje, život mi je postao tako prazan. Stalno mislim na nju - kako je plesala i pjevala, kako me je ispod oko gledala, kako me je zadirkivala i kako se naslanjala na mene. Bila je tako lijepa i tako nježna u dodiru. Obožavao sam slušati njezin smijeh. Molim Te, vrati mi je natrag.
"Dobro" - odgovori Stvoritelj. I muškarac je opet uze k sebi.
Nakon tri dana opet dođe i reče: "Gospodine, ne razumijem i ne znam to objasniti, ali nakon svih mojih iskustva s onim stvorenjem, došao sam do zaključka da mi pravi više problema nego radosti. Preklinjem Te, uzmi je natrag! Ne mogu s njom živjeti!"
"Ali ne možeš živjeti ni bez nje" - odvrati Stvoritelj.
Zatim se okrenu leđima do muškarca i nastavi svoj posao.
Muškarac sav razočaran reče: "Što da radim? Niti mogu živjeti s njom, a niti bez nje!"
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
To je napetost i ostvarenje.
To je velika čežnja i neprijateljstvo.
To je radost i bol.
Nema jednoga bez drugoga.
Sreća je samo dio ljubavi - onoga što treba naučiti. Patnja također spada u ljubav. Ona je tajna ljubavi, njezina ljepota i njezin teret.
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.puse

ovo je za ,one koji imaju problema......a tko ih nema,puse

Neki je čovjek došao jednog dana, sav uzbuđen, mudrom Sokratu.
- Slušaj, moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj...
- Stani! - prekine ga filozof - Jesi li ono što mi kaniš reći procjedio kroz tri cjedila?
- Tri cjedila? - začudi se čovjek.
- Da, prijatelju moj, tri cjedila! Prvo je cjedilo ISTINE. Jesi li provjerio je li ono što mi želiš ispričati istinito?
- Nisam, čuo sam da ljudi o tome govore...
- Pa dobro prijatelju, sigurno si onda to procjedio kroz drugo cjedilo - a to je cjedilo DOBROTE. Ima li što dobro u onome što mi želiš ispričati, makar i nije sigurno je li sve istinito?
- Ne - odgovori covjek, oklijevajući - ne radi se ni o čemu dobromu. Baš naprotiv...
- Hm! - prekine ga mudrac - pokušajmo sada i s trećim cjedilom. Je li KORISNO to što mi želiš ispričati?
- Pa... nije baš!
- U redu - reče mudrac - ako ono sto mi želiš ispricati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno onda to lijepo zaboravi i ne brini se o tome kao što se ni ja ne brinem!


ako ono sto mi želiš ispricati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno onda to lijepo zaboravi i ne brini se o tome kao što se ni ja ne brinem!Link,osmijeh molim

Link