MOLVIDA

Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da sve funkcionira, i još da ima krilo za najmanje četvero djece...ali u isto vrijeme da ima ...poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena, do slomljenog srca, i sve ovo radi sa samo dvije ruke!» Anđeo se začudio svim tim vijestima. «Sa samo dvije ruke? Nemoguće!» «I ovo je samo standardni model!» «To je puno posla za jedan dan... odmori se, pa ju sutra dovrši». «Ne želim to!», protestirao je Bog, «Tako sam blizu da završim ovo biće, što je mome srcu drago». «Kada se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno». Anđeo se onda približio i dotaknuo ženu. «Bože, kako si je napravio tako meku?» «Jest mekana je», kaže Bog «ali napravio sam je da ima i snagu. Nećeš vjerovati, šta sve može izdržati!» «Može li misliti?» pita Anđeo. Bog odgovara: «Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se». Anđelu nešto privuče pažnju i dotakne ženino lice... «Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju...» «Nije nikakav propust... to je suza,» ispravi ga Bog. «Čemu to?» upita Anđeo. I Bog kaže: «Suza je njezin način da se izrazi njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njena bol i njen ponos». Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela: «Ti si genije, Bože. Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!» «To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje. One se smiju, kada žele vrištati. Žene pjevaju, kada žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kada su nervozne. Bore se za ono u šta vjeruju. One su protiv nepravde. Ne priznaju NE kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoje bližnje. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se ova boji. I žena voli bez granice... One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja. One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje. Srce se njihovo slomi kada čuju za smrt neke drage osobe. One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce. .

Link

Lako je biti upisan u necijem imeniku-tesko je biti upisan u necijem srcu.
Lako je suditi greskama drugih-tesko je priznati svoje greske.
Lako je raniti nekog tko nas voli-tesko je izlijeciti ranu.
Lako je oprostiti nekome-tesko je moliti za o...prostaj.
Lako je pobijediti-tesko je priznati poraz.
Lako je sanjati-tesko je ostvariti snove.
Lako je reci volim te-tesko je to i dokazati.
Lako je kritizirati druge-tesko je poboljsati sebe.
Lako je primati-tesko je davati.
Lako je citati ovo-da li nam je tesko sve to primjeniti???

Knjiga života je vrhovna knjiga:
Ne može se ni zatvoriti, ni ponovo, po želji, otvoriti.
Najzanimljivije mesto u njoj ne čita se dva puta,
nego se sudbonosni list sam od sebe okreće.
Čovek bi hteo da zastane na strani na kojoj se voli,
a strana na kojoj se umire već mu je pod prstima.

Staroindijski zapis

Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše...... Onda ćeš znati od kuda dolazi ljepota

Svakodnevni život je prepun stresa i svi mi se ponekad toliko zaletimo da zaboravimo da se nekad trebamo i odmoriti, zabaviti i ispuhati jer je život samo jedan i treba čuvati zdravlje. Evo par kratkih i jednostavnih savjeta kako si možete uljepšati dan.:
1. Nasmiješite se. Smijeh je prirodan lijek pomoću kojeg ćete se osjećati dobro u svojoj koži. Širite ga. Zarazan je.

2. Javite nekad (ne baš često) na posao da ste bolesni. Kada ste zadnji put osluhnuli cvrkut ptica? Uživajte u jutarnjoj tišini i do popodneva budite u krevetu.

3. Doručkujte. Ali kako treba. Peciva, sir, kolače, pekmez, palačinke, voće ili juhu. Doručak je najbitniji obrok dana i pokretač je metabolizma koliko i dobrog raspoloženja.

4. Kupite cvijeće. Ništa nije lijepo koliko svježe cvijeće u lijepoj vazi. Kraj ljiljana, ruža, ivančica ili mimoza ne treba vam parfem.

5. Zapalite svijeće. U bilo koje doba dana. Svijeće dodaju toplinu kišnom ili sivom jutru, popodnevu ili večeri. A i romantične su.

6. Ugasite televiziju. Riješite se iritantnog zvuka iz te kutije. Uživajte u tišini.

7. Ručajte vani sami ili otiđite u kino. Uživanje u vlastitom društvu osvježava koliko i oslobađa. Ako pomisao na to da sami jedete vani plaši, počnite sa kavom i ponesite sa sobom časopis ili knjigu kako biste se zabavili.

8. Pišite. Ne, ne knjigu. No, jeste li znali da pisanje ima terapeutske učinke na psihu? Zaboravite na tipkovnicu, uzmite papir i olovku i napišite pismo starom prijatelju.

9. Ispecite kolač. Skuhajte nešto. Iskušajte novi recept ili onaj koji vam je baka na izlasku iz njene kuće gurnula u torbu prije 10 godina.

10. Plešite. Pojačajte glazbu do daske i budite glavni. I VOLITE SE

Martinje ,a mi bez Martina?

*
o Pa lijepo, neka Bog da pameti onima

koji je imaju; ko je budala, neka se pomogne
svojim talentima." (Bogojavljenska noć)

"Moja je domovina svuda gdje nađem mrvicu dobra u čovjeku!" (Vesna Parun

Link

Kad se čovjek nađe u vrtlogu života koji mu nije naklonjen, kad ga iznerviraju suradnici, djeca i prijatelji, umjesto da na drugima prazni svoju gorčinu, razboritije je prisjetiti se nekog vica, nasmijati se, zaboraviti ljutnju i ispričati šalu onima koji su ga naljutili. Ne treba zaboraviti da je smijeh učinkovit lijek za sve boljke.
Smijeh je sigurnosni ventil naše duše. Štiti nas, ispušta nagomilanu unutarnju napetost, ne dopušta gnjevu, bijesu i gorčini da uđu u našu psihu i da je zatruju. Smijeh vraća životni optimizam, radost, vjeru u ljude i bolje sutra. Tko pjeva, zlo ne misli - kaže naš narod, a tko se smije, dulje živi - tvrde znanstvenici. Pjesma, smijeh i šala izraz su zdravlja, vedrine i zadovoljstva. Njima osoba iskazuje radost, raspoloženje, sreću i druge pozitivne emocije. Pokazuje da je spremna za veselo druženje, a ne za svađu i sukobe. Osoba vedra duha uvijek je nasmijana, zrači srećom i radošću. Kamo god ide, pozitivno djeluje na okolinu. Osmijehom, optimizmom i vedrinom stvara ugodno ozračje u kojemu se i oni najtmurniji, koje tište brojne nedaće i pritišću teški problemi, osjećaju ugodnije, bolje i barem nakratko zaborave brige, oslobađaju se napetosti i preuzmu dio njihove razigranosti. Jer, kako kaže Mark Twain: Nema toga tko može odoljeti naletu smijeha, a Ted Engstrom tvrdi da osmijeh donosi osmijeh. Smijeh je jedina zaraza koja učinkovito liječi dušu i tijelo, ublažava napetost i oslobađa od nagomilanih agresivnih naboja.

dajte nešto da se nasmijemo

Koliko puta smo čuli da je važno znati oprostiti. Vjerojatno smo i sami bili u prilici da ponudimo takav savjet nekom drugom. Nebrojeno puta susreli smo se s riječju oprostiti, bilo to prilikom čitanja neke knjige, u nekom razgovoru ili bavljenju nekim duhovnim tehnikama. U današnje doba kada svakodnevno niču razni pokreti za samorazvoj, koji su odrazom čovjekove potrebe da spozna samoga sebe, postalo je potpuno normalno koristiti određene izraze kao što su opraštanje, neuvjetovana ljubav, suosjećanje i sl. U toj poplavi svih mogućih pristupa, opraštanje je vrlo česta tema, bliska našem uhu. Ovdje se namjerno ne dotičem Biblije i njene toliko poznate teme opraštanja, koja je duboko usađena u naše kulturološko nasljeđe, s obzirom da naši stečeni i stvoreni stavovi često znaju biti preprekom na putu.



Međutim, koliko puta i kada smo to pokušali nekome oprostiti? Ako i jesmo, koje je sve to osjećaje izazvalo u nama? Ne moram biti vidovita pa da opišem tu buru koja se uskovitlala u našem emotivnom biću. Trenutak, kada se suočavamo s našim racionalnim umom koji zna da je to potrebno i našim osjećajima koji se ne mogu tek tako uskladiti s tom potrebom, predstavlja raskorak između našeg razuma i naših osjećaja. Obratite pažnju na “naših” osjećaja. Opraštanje je najčešće vezano s našim povredama. Netko nas je povrijedio, netko nam je nešto napravio ili nije, i to nas je povrijedilo. Iznevjerena su naša očekivanja.

U svijetu dualnosti, u potrazi za cjelovitošću, sve ima svoju suprotnost da bi bilo u stanju prepoznati i spoznati sebe, tj. bitak ili jednost. Da bi spoznali i “prepoznali” sebe, a to znači prihvatili sadržaje koji su dio nas, mi se uglavnom nesvjesno zrcalimo u drugima. Preko drugih, koji su sada ogledalo, mi upoznajemo i prepoznajemo sebe. To je ustvari suština svakog partnerskog odnosa. Netko će pomisliti da je to lako reći, ali kako to prihvatiti i osvijestiti. Zar je zaista moguće da ta antipatična osoba koja me toliko živcira, da je ona u nekom svom dijelu moje ogledalo?



Mi smo sposobni prepoznati koje su to pozitivne osobine i kvaliteti čovjeka, uostalom, u našem prirodnom biću postoji jedan univerzalni moralni kodeks s kojim se svako ljudsko biće rađa. Mi jako dobro znamo kakvi bi trebali biti, a isto tako jako dobro znamo kada nismo takvi. Pitanje je samo koji dio naše svijesti registrira te podatke. Sada dolazi onaj zanimljiv dio naše vlastite podvale samom sebi. Pošto znamo što nam se kod nas ne sviđa, gotovo da imamo uvjetovani refleks negiranja i potiskivanja nećega što postoji. Nešto što postoji, ne prestaje postojati samom činjenicom negiranja.



Međutim, postoji jedan savršeni mehanizam naše podsvijesti, čiji je zadatak da pohranjuje sve sadržaje, a to znači i one neželjene, te nam pomaže da koliko toliko sačuvamo "zdrav" razum. U tom smo trenutku određeni sadržaj koji nam se nije svidio, jednostavno pohranili u drugi pretinac našeg mozga, kojeg zovemo podsvijest. Sama riječ govori da se ne radi o našoj dnevnoj svijesti, već o nečemu što je skriveno, nešto što je iza “dnevne” svijesti. Međutim, naša podsvijest ne gubi vezu s našom sviješću, već samo uspostavlja jedan drugačiji odnos s njome, odnos kojeg bismo mogli nazvati diplomatskim. Podsvijest nam “servira” svoje sadržaje na simboličan način, putem snova ili kroz ljude i događaje. Podsvijest nije trajno odlagalište neželjenih sadržaja, ona stalno procesuira sadržaj i na vrlo originalan način nam ga prezentira. Ona antipatična osoba (gore spomenuta), vjerovali ili ne, sadrži dosta od onog materijala kojeg smo pohranili u podsvijest, a koji nam se nikako ne sviđa. Mi se prepoznajemo u drugome, ali ovog puta ne na svjesnoj razini, već simbolično prikazano u drugoj osobi. Tada je vrijeme da se zapitamo i otkrijemo što je to što nam se kod nje toliko ne sviđa i tako nas iritira? To će nam svakako pomoći da što prije osvijestimo te sadržaje iz naše podsvijesti, da ih prepoznamo kao svoje i da ih prihvatimo, da si oprostimo i na njima poradimo.



Vratimo se našoj temi opraštanja. Prvo što bi bilo dobro učiniti, prije nego što krenemo u proces opraštanja, je ispitati koji je to dio našeg emotivnog bića najviše povrijeđen, da bi što lakše prepoznali potisnuti sadržaj/osjećaj, koji će nam toliko mnogo reći o nama. Pokazat će nam da smo nesavršeni (težnja ka savršenstvu naša je prirodna odlika), i to je ono što si moramo oprostiti. Prema duhovnim standardima, neosviješten čovjek je još uvijek nesavršeno biće, ali mi imamo drugačija očekivanja i jednostavno si ne dozvoljavamo da budemo nesavršeni. Ali, kada se sjetimo da je cijeli naš život put ka savršenom čovjeku, put na kojem se spotičemo i opet iznova dižemo, svaki puta s iskustvom više, tada će nam biti lakše prihvatiti činjenicu da je svatko od nas na jednoj određenoj “etapi” puta, koja nosi svoja učenja. Ako se okrenemo sebi i zaronimo u nutrinu duše, kao majka koja s ljubavlju brine o svom čedu, i kada shvatimo da na našem putu zastajkujemo, padamo i dižemo se, te tako učimo spoznavati, tada jedino što nam može pomoći je pružiti si ruku, osjetiti ljubav za to biće u nama i oprostiti mu što je tako nespretno, kao što opraštamo našoj djeci. Moramo si oprostiti što u danom trenutku nismo postupili drugačije, jer tada smo jedino tako znali. Kada stvari postavimo na ovaj način, tada ćemo prema sebi osjetiti ljubav, suosjećanje i opraštanje, jer bez ljubavi nema opraštanja. Sve poslije ovoga je mnogo lakše. Spoznat ćemo da je onaj drugi bio u tom trenutku simboličan prikaz onoga što smo htjeli zaboraviti, a on nas je na to podsjetio. Osjetimo ljubav i zahvalnost za to biće, jer je i ono kao i mi na putu, i jedino što možemo učiniti je zaželjeti mu sretan put.

Covjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na
...cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i
diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli
da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini..Link

Ako na stazi zivota potrcis i padnes,podigni se,ocisti prasinu,jer ne
gubi onaj sto pada vec onaj sto ostaje da lezi...
DOBRO JUTRO....dragi moji želim Vam dan prepun osmjeha

Neću da mi život ispadne iz ruku. Želim hodati a ne da me vuku. Hej, to je moja stvar. Ne govori što je za mene dobro. Svatko svoje zna .Link