MOLVIDA

Vrijeme nam teče kao rijeka,
Isprva polako, a kasnije sve brže i brže
I kao da se nikada neće zaustaviti…
Vrijeme prolazi, ono nikoga ne čeka…
Život kao i vrijeme, ima svoj rok trajanja
Uživajte u njemu punim plućima,
Jednostavno živite život dan po dan…
Premalo je vremena za pogreške i kajanja
A na kraju, kada rijeka života na ušće dođe
Putovi kada se sa nebom spoje…
Vidjet ćete da nije bilo uzalud..
Jedino će Vam biti žao što život tako brzo prođe….Link

Na zapadu ništa novo,a kod VAS?

Link

četvrtak, 7. travnja 2011.
DEMONI PROŠLOSTI,DAN DAN DANAŠNJI!

Teški dan! OD UJUTRO ,SASTANCI...mi mi mali ljudi,skupljeni u hrpicu beznađa,bez povjerenja,bez pogleda u pravdu.Tko je u pravu ili ne ,pokazati će vrijeme!
Drugi dio,najteži,,,
Jedino što smo za sada dobili od Sindikata,je humanitarna pomoć.Stajali smo tamo,kao hrpa nesreča,svaki sa svojom pričom ,životom!Pomoć je stigla u vidu malog ,starog,kombija,i opet samo za polovicu ljudi.Koja tuga ,osjećaj nemoći u mom srcu..Kombi je poslan,natrag u Celje,po još jednu turu!Nadam se da će svi dobiti !Osobno ja ,i veliku tugu,!
Što to ima u ljudima,u vladama,u zakonima....ništa za nas ,,male,,ljude.Borba sa vjetrovima,i ne vidim im kraja.Mnoga vrata sam otvorila u zadnjih 2 tjedna,mnogo toga saznala,provjerila!Znam ,sad,kako izgleda,socijala,kako se traži socijalna pomoć..,KAKO IZGLEDAJU LJUDI,KOJI TAMO RADE.
Što će od toga biti,samo nebo zna.Ja samo znam da već 3 mjeseca ,nisam dobila plaću,da živim sama,da plačam svoje režije,pošteno,ali ne vidim budućnost.
Pitam se i gdje su moji bivši,moji bivši prijatelji,moja djeca,ljudi!DALI JE bio uzaludan moj trud ,u rješavanju ,njihovih problema,njihovih patnji,bolesti,plačanja kredita,alimentacija..Sve što sam davala,neka sam,i nije mi žao!
A LI PITAM SE SAMO DALI JE TO BILO UZALUD.Vrjeme izgubljeno sa njima,nitko mi ne može vratiti,nema tih novaca!Moje vrijeme je potrošeno,moje vrijeme je nenaplativo,a oni nisu ljudi!TKO SU,DALI SE PITAJU!??DALI POMISLE NA MENE,DALI POMISLE,MOŽDA JOJ MOŽEMO POMOĆI!Ne tražim i ne mislim,u svakom slučaju znam da sam čovjek ,a oni ????Bože oprosti im,neznaju što rade!Moj oprost itako imaju!
treći dio...naj
I po povratku i nedočekajući ,,caritas,,paket,dovezao me suradnik sa posla,pred trgovinu.Itak sam trebala samo kruh i mlijeko,i vidim......
nemožete zamisliti,svog bivšeg,i svoju bivšu ,,prijateljicu,zajedno,obavljaju kupovinu....no,no,baš lijep prizor,!Moj pozdrav i pusa,je bio,upučen njemu,njoj sam rekla...za tebe pozdrava nema,tebi mogu samo pljunuti u lice.Tako i mislim i osječam.Smrad njenog tijela ispunio je trgovinu,vjerovali vi ili ne!
Neka živi narod!ha ha!Sva sredstva za pranje,nemogu isprati njenu dušu,a onaj gore,i tako sve vidi i zna!Čista su loto kobinacija!Samo neznaju to!
I ŠTO DA VAM JOŠ PIŠEM.Razmišljam pozitivno,i uvijek kažem ,kad nam se jedna vrata zatvore,druga se otvore.Volim ljude,i voljeti ću ih,svatko od nas treba proživjeti ovaj život,ma što on bude bi donio u SVOJU ŽIVOTNU VREĆU!JAsam borac!I NISAM IZGUBILA JA,NEGO ONI ,ONI SU IZGUBILI MENE.VOLIM VAS.,PUSE!!!

GOTOVO,T+ JE .GOTOVO,LAKU NOĆ

Svoje ćemo snove ostvariti tek kad se odlučimo probuditi..

Koliko još puta treba prežvakati proživljeno da bi se izvukla pouka? Koliko još puta treba pogledati u nebo prije nego se ugleda zvijezda u padu? Kažu da zvijezde najjače i najljepše sjaje netom prije nestanka u bespućima vremena i prostora...
Koliko još puta će sunce prošetati mojim horizontom? Koliko još snage je ostalo za tražiti smisao u postojanju? Koliko još puta ću griješiti i tražiti otpuštenje? Koliko još puta ću sama sebi iščupati srce? Koliko još puta ću postavljati pitanja na koja neću dobiti odgovor? Koliko?
Otpuštam zadnje ostatke tuge koju nosim duboko u sebi. Odrješujem se od grijeha prošlosti. Otpuštam sva svoja oklijevanja i nesigurnosti. Još jednom preslagujem prošlost u škatulju. Po tko zna koji put pozdravljam stare suputnike. I njega. Odrješujem se gorkog okusa razočaranja. Sjeća li se naše izmaglice, tko to zna...
Poželim napraviti zaokret u glavi i svu svoju snagu usmjeriti na novo. Na bolje sutra.
Na novi dan. Na iscjeliteljski učinak sna.
Dozvoljavam očima da besciljno lutaju stropom, mislima da bez reda prebiru po sjećanjima. Ruke sam stavila ispod glave, noge prekrižila. Udobno sam se smjestila, spremna za večerašnji odlazak u drugu dimenziju.

Vrijeme je za zatvoriti škatuljicu i ugasiti svjetlo. Neka mir noći zavlada.
Do skorog svitanja... Novog... Do skorašnjeg pjeva ptica u zoru...

Link

Link

Link

Link

Link

Čovjek koji ne zna dati i primati ljubav

u biti je jako siromašan,

najsiromašniji od siromašnih!

Majka Terezija Link

Link

Ja sam ...
Ja sam vesela kao osmijeh najsrdačnij . Ne onaj što dolazi samo s usana , već onaj što krene kao strujom nošen iz same utrobe . Kroz vrhove prstiju osjećaš njegovo golicanje . Njegovu putanju što osjećaš poput plimnog vala akako probija put kroz grlo te nezaustavljivo preleti i razlijegne se preko usana . Ja sam vesela poput osmijeha što zubima trnce prouzroči . Ja sam tužna Kao suza jedna .Ne potok već samo ona jedna jedina . Poput one suze što blista kao najsjajnijn dijamant u noći . Što put svoj pronalazi , ne među tisuću lažnih suza , već sama svoj put bije . Poput pečata što trag ostavlja putem kojim kroči sporo . One što se ne zaustavlja jer njena iskrenost najveću bol nosi te na usnama svoju smrt pronalazi . Da , takva sam ja tuga . Ja sam napetost i uzbudljivost kao nevrijeme . Poput sile prirode i njene neizvjesnosti kojom obiluje . Svojim tokom nekada naznake dajem no u jednom neočekivanom trenutku munji nalik , uz prasak poput groma preovrate izvoljevam . Stresnem te njima upravo poput udarca groma . I tada te lagano u kraj ušuškam pjesmom poput zvuka kiše . Mirno i ujednačeno no ritam što srce ti smiruje ne gasim . Da , i uzbudljivost kroz napetost iz mene izdiše . A nekada sam i nestvarna , zamamno čarobna čak . Tada mitskim bićima obilujem . Zmajevima život udišem , vilama dražesnost poklanjam , u čarobnjacima magiju silnu pobuđujem . Ujedinjujem tamnu stranu sa svijetlom . Balans istih bez vage postižem . U meni mašta ne stanuje , u meni ona granica nema jer ja jesam ona . Ja sam spektar svih emocija , a one su u bojama . Kao zrnca pijeska što se u pješčanom satu bore koja će prije proći misli mnome teku . I tada kada izgleda kao da je kraj mog bivanja , kada poslijednje zrnce u obiku riječi na hrpu padne . U tom trenu me pokreneš , poput pješčanog sata okreneš . U tom trenu zrnca ponovno krenu jer ja sam neiscrpna . Ja sam dio vas , ono nešto što svatko posjeduje . Jer i kada misliš da sam vremenom pogažena , kako sam zadnjih dah izdahnula tek sam zaboravljena no ne i mrtva . Jer besmrtna sam ... a pričom me zovu .VOLIM VAS,I ŠTO MI MOŽETE!PUSA
Link

''Svaki put je samo put, i nemoj se ustezati da ga napustiš, ako ti srce kaže da to učiniš... Pažljivo osmotri svaki put. A onda upitaj sebe i samo sebe... Ima li ovaj put srce ?

Ako ima, onda je taj put dobar; ako nema, uzaludno je tratiti život na njega. ''

(Karlos Kastaneda)
Link

Knjiga života je vrhovna knjiga:
Ne može se ni zatvoriti, ni ponovo, po želji, otvoriti.
Najzanimljivije mJesto u njoj ne čita se dva puta,
nego se sudbonosni list sam od sebe okreće.
Čovek bi hteo da zastane na stran...i na kojoj se voli,
a strana na kojoj se umire već mu je pod prstima.Link

Link