MOLVIDA

I Vrhovni Bog izdvoji Dušu iz svog bića i u njoj sazda Ljepotu.



Darova joj nježnost jutarnjih lahora,

miris poljskog cvijeća i blagost mjesečeve svjetlosti.



Podari joj pehar radosti i reče:

Iz njega ćeš piti samo

kada prošlost zaboraviš i budućnost zanemariš.



Zatim joj podari pehar tuge i reče:

Iz njega ćeš piti da bi shvatila suštinu životne radosti.



Zatim u nju uvede Ljubav

koja Dušu napušta sa prvim tragom pohote,

i uvede u nju dražesnost

koja iz nje nestaje sa prvom riječju uznositosti.



I obdari je znanjem nebeskim da je vodi putevima Istine.



I spusti u njene dubine sposobnosti da vidi što se ne da vidjeti.



I stvori u njoj emocije koje prate vizije i himere.



I odjenu je ruhom čežnje koje anđeli od duginog treperenja satkaše.



Potom u nju stavi tamu sumnje koja je sjenka svjetlosti.



Onda uze Gospod oganj srdžbe,

i vjetar što puše iz pustinje neznanja,

i pijesak sa obale mora egoizma,

i zemlju ispod nogu vremena i sazda čovjeka.



Dade mu slijepu snagu što bjesni u bezumlju i pokorava se uživanjima.



I udahnu mu život koji je sjenka smrti.



I Vrhovni Bog se osmjehnu, pa zaplaka,

osjeti bezgraničnu ljubav,

te sjedini čovjeka i njegovu Dušu.Link

BITI U SRCU ILI U UMU?



Bio jednom jedan veliki naučnik po imenu Dr. Satiendra Nat Boze.Njegovo ime je bilo zaista besmrtno u svijetu nauke, ne samo u Indiji, već i u drugim zemljama. Neki ljudi su veliki, ali nisu dobri. Dr. Boze je bio i ve...liki i dobar.Imao je srce deteta. Veoma je volio decu i igrao se sa njima. Igra koju je posebno volio zvala se “Karom”.Bio je dobar igrač i, mada se isticao kao ugledan naučnik, volio je da se igra sa decom, a ona su ga, sa svoje strane, prihvatala kao svog junaka.

Jednog dana je igrao tu igru sa djecom i duboko se unio u igru.No jednom jedan sredovječan čovek priđe da posmatra tu igru.Nakon izvesnog vremena, naučnik ga upita: “Šta mogu da učinim za Vas?”Iznenađen čovek odgovori: “Bio bih Vam zahvalan ako biste predsedavali skupu koji se sutra održava u našoj školi.”Veoma učtivo naučnik odgovori:“Ne, ne mogu. Žao mi je. Moraćete da nađete nekog drugog.”Posjetilac je bio uporan: “Preko ste nam potrebni. Niko drugi ne može da Vas zamijeni. A i mi bismo bili veoma počastvovani ako biste baš Vi bili predsjedavajući na našem skupu.”

Krajnje učtivo, a i kategorično naučnik ponovo odgovori: “Ne mogu da dođem sutra, jer u to vrijeme treba da se igram ovdje sa svojim prijateljima. Ništa mi ne pruža toliku radost kao igranje sa djecom. Predsedavao sam stotinama skupova i nisu mi pružili nikakvu radost. JA HOĆU RADOST! I vi hoćete radost, svi žele da budu radosni. Za mene je igra “Karom” beskrajno mnogo značajnija nego predsedavanje na nekom skupu, jer ja znam da će tamo doći intelektualci i diskutanti i da će sa sobom doneti svoje mozgajuće umove. Dosta mi je mozgajućih umova. Želim jedino srce, iskreno i čisto srce. Takvo srce ja nalazim ovde, sa svojim malim prijateljima. Obećao sam im da ću sutra da se igram sa njima i to ću i učiniti. Želim da ostanem u srcu. Dosta sam se igrao s u umu, a sada se igram u srcu.

ZADOVOLJSTVO JE TU, SAMO TU. MIR JE TU, SAMO TU.” Nepoznati autor.

Link

Link

Link

Link

Link

Link

nisu svi koji lutaju izgubljeni

Naš je planet

radostima ubog nešto.

Treba otimati radost

danima što bježe.

Na svijetu

umirati nije teško

Stvoriti život

daleko je teže.
Link

Link

Jedna ptica je dugo vremena imala svoje sklonište
u suhim granama drveta,
koje je stajalo usred velike sušne ravnice.
Ali jedne noći olujni vjetar iščupa to suho drvo,
te je sirota ptica morala tražiti novo sklonište
leteći stotinama kilometara u nepoznatim pravcima.
I tako u potrazi dođe do bogate šume,
prepune plodnih drveća i najraznovrsnijeg ptičjeg svijeta.
Nesreća joj je donijela život o kakvom nije ni sanjala,
a da je osušeno drvo ostalo,
ništa je ne bi navelo da ostavi svoju sigurnost i da poleti dalje.

Iza jednog brda uvijek ima neko veće.
Link

'Ono što si sada važnije je od onog što si bio, a najvažnie je ono što želiš biti.''

Link
ovo smo nekad slušali........

Link

Link