ispocetka

me odusevljavaju svaki put iznova...pogotovo kad sunce zasja nakon kise koja je sve oprala (da ne kazem isprala hehe) pa sve nekako bljesti....a onda se zapitam koliko cesto prolazimo kraj neceg lijepog a da to i ne primijetimo?

pa kako to, pa zasto, bla,bla,bla...zasto ljudi misle da smo im duzni prepricavati svoju intimu??? ma sta te boli zasto ni kako ....ako zelim reci nesto, reci cu kome , kad i kako ja to zelim
ufffffaaaaa
a opet tako je dobar osjecaj da se ima snage sve ispocetka...a sta ce dalje biti -pa.. vrijeme ce pokazati....
 

u meni.....
pa jos kad kisa pada...ajme majkoooo
jedino dobro je sto polako zavrsava sezona i dolazi vrijeme samo za mene a mozda iiiii...netko nov useta u moj zivot...to bi bilo lijepo...

kad price dodje do kraja ,ljudi ne mogu to prihvatiti naprosto kao nesto sto se desava....naravno da treba vremena ali covjek je bice koje se moze prilagoditi ,promijeniti ici dalje....taj nas Ego je samo smetnja a opet bez njega sto bismo bili?

ista a opet drugacija...iz dana u dan sve vise se vracam sebi...i svidjam se sebi...konacno

osjeca se u zraku...promjena ritma....nesto novo..dolazi

pa si mislim....dobro da postoje mjesta kao iskra....tako puno nas glumi psihologe pa stedimo drzavi novac koji bi potrosila na iste :))

jedan,od mnogih koji tek slijede
ali...nije mi zao
pronalazim se iznova
sretna jer shvacam svoju snagu
jer znam da mogu voljeti opet
sretna