moja mala naklapanja

Link

i tako desilo se jos jedno premlačivanje na smrt u nasoj zemlji ,svaki komentar je suvišan sta ne

Spava mujo u parku na klupi, naiđe peder naguzi ga i ostavi mu 50 kuna. Mujo se probudi vidi pare u ruci pa ode na pivu. Opet spava mujo, naiđe peder naguzi ga ostavi pare i ode. Probudi se mujo vidi opet pare u ruci i opet ode u birtiju i reče : -Daj mi SAD konjak, od vaše pive me boli guzica..... :)))))))

imal i kakav brzi tecaj, da naucimo svi skupa prihvacat necije odluke, a da pri tome ako nam ne pašu ne krenemo,drvljem i kamenjem .....

Link

Link

Link

Link

Link

Link

Link

ne pamtim ovakvu prehladu vec dugo da me ulovila kao danas,,,i di bad danas kad mi dragi dolazi,,,,nemogu disat,oci suze i peku ,ono lezim u krvetu pijem caj,bas cu ga divno dočekat,,,bas sam ljuta na tu prehladu

bilo je jutro ,suncano i toplo,uzeo ju je za ruku ,i odveo nejenoj majci,,,ali ona sve tako mala nije u srcu osjecala da ta zena koja misiši na duhan,laznog osmjeha joj je majka,,,,bila je mala,i nije znala zasto je ona otisla ostavila ju,,,,iako njena majka u jenom srcu bila je nejna teta ,divna zena ,topla zagrljaja,vesela,njezna,njena teta citala joj je price za laku noć,njena teta ,kpla ju je u toplini doma, njena teta davala je iskrene poljupce ,,,,i tako uvojci njeni plavi kao zlato na suncu sjaje,rukica ju boli koliko jako stisnuo ju je njen tata,,,njen tata ociju punih tuge od kad je otisla njena bioloska majka,,,,,dolaze u stan ,pun hladnoce,prazan nema one topline ,i njena se koza jezi vec sad od straha,jer opet ce sam biti u mracnoj sobi,opet ce nejne nogice stjati na hladnom podu,sjeca se ,ploćica kao kod mesara,sjeca se samo nekih drugih muskaraca koji prolazili su kroz stan njene biloloske majke,,,,dosao je dan za kupanje kod biloloske majke,,i nije znala da osta ce u kupaoni sama,dobila je punu kadu vode,dobila patkice i brodice ali nije dobila njene ruke da ju cuvaju,,,,ostaje sama,i sva u strahu dize i zove ,ali nitko ju ne cuje,,,,,,i u trenu u sekundi ,poslizne se djevojcica s uvojcima plavim,,i pada u dubinu kade,osjeca da nestaje joj zraka,osjeca da voda ispunjava njena usta ,i sve manje ima snage ,,,vec vidi neku svjetlost ,vec vidi nesto sta nikad nije,,,,i proslo je koja sekunda njoj kao vjecnost je bila kad ,dize ju netko,netko snazan,i krne plac i strah joj se u kosti uvukao,i voda izlazi iz njenog tjela,i trese se i trazi svoju teteu,i place i ne prestaje i misli tatice di si dođi po mne ,ja nemogu vise,,spasio ju je brat od njene biloloske majke,,spremio i odveo kod tate,,nikada vise nije isla kod biloloske majke,nikada vise nije ju vodio tata,,i ona je bila sretna,i napokon spokojna,,a on je izubio sve nade i tugu skrivao od svoje djevojcice male,,,,nije bitno tko nas rodi bitno je tko nas odgaja,,,

uvjek je svojim ponasanjem skrivala onu pravu sebe,,,,,koja je,je svojim ponasanjem htjela sakriti ,svoju osjetljivost,,,svoje srce koje je u tuzi pucalo poput porculana,,,uvjek je svojim ponasanjem ,prema van bila buntovna, glasna,,glavna zajebantica,,,i cesto joj se dešavalo da su ljudi mislila da je slabog morala,,,a samo je ona znala ,koliko je osjetljiva,i plaha ,koliko njeno srce zudi za ljubavi malo,,,,,,samo ona pozna sebe samu,,samo ona zna koliko je krhka i slaba i zbog toga ,na rijecima je dobra,ali unutra je skrivena djevojcica koja ceka njega da joj pruzi onu istinsku ljubav da bi mu se u cijelosti dala