..dakle ovako..:)

..nemremo više, tolko smo vam se smijali danas..nemremo višeee..idemo spat!!!

„..znaš, ponekad mi uspije isključiti misli i samo osjećati tijelom...Rijetki trenutci, ali
neprocjenjivo iskustvo. I tad osjetim čak i svoju kožu, prirodne mirise, punu glatkoću,
toplinu koju isijava; od vrhova nožnih prstiju do vrha tjemena..Slušam šum krvi koja
kola sve sporije..pratim si disanje..Gotovo da osjetim kako
me škakljaju vlastite dlačice dok se spremaju rasti...

..zašto se smiješ..pa je, kaj, smiješno je..ali je tak..:))

Doduše, posljednji takav trenutak nije baš bio..uhhh..lagan..
Imaš li ikad osjećaj da ti je u ošitu nekakva praznina..iz koje se širi neka lagana, tupa,
nekako glupa, nedefinirana bol? I ta praznina raste..postaje rupa..koja jede..jede one oko tebe;
uvlači, usisava, ždere...muževe, ljubavnike, sestre, braću, roditelje, kolege, partnere,
prijatelje...grabi i guta halapljivo odnose, veze, misli, vrijeme, prostor, snagu, dah...
A kad nema drugo..grize svoje rubove, moje tijelo...okolonaokolo..malo po malo..
Rupa..sve veća i veća..
Jednom će me progutati do kraja..bez mrvica..bez kapi krvi. Sam tak.“

S.

I reče mi:
- Tvoj put je pri kraju, milena. Peta reinkarnacija je prošla savršeno. Stare greške nisi ponovila, nove nisi počinila. Proživjela si život u posudi dodijeljenog ti tijela u tom našem Čistilištu na Zemlji u punom sjaju, ljepoti i dobroti.
Tvoja duša, Amelie38887, čista je.
Može se uzvinuti prema Domu. Portal broj 1766694, kraj VII Crvotočine.

I ne naviruj se tko ti je sve došao na sprovod. Požuri!

„Svima je poznata istina da je situiranom neženji supruga neophodno potrebna!! „

..čula je visoki glas tete Maje iz kuhinje. Mama, teta Maja i susjeda Franka farbale
su pisanice, onak po starinski..luk, peršun, cikla..Nije joj se ulazilo u taj rusvaj..nekako je
dan za tišinu, ne za babinjak i kvocanje. Makar su cure..ah-curice, znale bit zabavne..

..smiješak joj zapne za kut usana..preko ramena pogleda prema naslonjaču i odloženoj knjizi
koju je čitala..uh, po treći puta valjda. Jane Austin „Pride and Prejudice“..doduše, na englišu,
da malo obnovi..
„It is a truth universally acknowledged, that a single man in possession of a good
fortune must be in want of a wife.“

Sad joj se smijeh već rađao u ošitu, prijeteći da gromoglasno provali..pa one se to bave
kak se ono veli..provodadžisanjem, matchmakingom..hahahahha..a ludih li baba..
A ziher nisu čitale Jane. Odvoji se od prozora i tiho izađe u hodnik, bliže vratima
kuhinje, prisluškujući.. kojeg li to „neženju“ planiraju minirati. I koju svoju micicu
udomiti.

„Znaš kaj Majo, stvarno si bezobrazna! Je da je novi sused sa trećeg stvarno zgodan.
Pravo muško, a one oke plave..ajmee..A i kavalir. Fino pozdravi kad me vidi, nasmije se,
ak' nosim vrećice ponese mi do vrata. Taman za moju Sanjicu. Ona bu mu točno do
ramena, ona onak prekrasna vitka i plava, on crn..joj takav par bi bili..Zovem ga na kavu
kad ona dojde u subotu i šlus! Tvoja Kiki ima onog svog čupavog i kam je sad guraš
susedu u krilo!?“ – sad je i teti Franki glas već poprimao ogroman volumen.

„Pa kaj onda kaj ima čupavog? Pa je sused bolja prilika..si vidla kaj vozi, onaj crni dugački
velki auto sa puno prozora, k'o limuzina...I sad je tu kupil ovaj trosoban stan gore, još si ga i uređuje
– vidla sam kad su nosili namještaj..talijansko sve i supermodiš. Čupavi je podstanar.
A susedu treba ženica za to sve održavat i da mu kuha delikatese – a Kikica završava za kuharicu..
i bude išla u Pariz na tečajeve i svašta. Takav muškarac treba da mu je doma sve
cakumpakum! Tvoja Sanjica sam šalabaza okolo!“ – nije se dala teta Maja.

Petrina mama je šutjela. Kak da im sad veli da je Martin vodoinstalater i da gore sam dela
u fušu za neku sitnu lovu jer nema posla za stalno, dok starci , susjedi njenih kumova u selu u
Zagorju jedva krpaju kraj s krajem. A dugački auto mu je od frenda Marka kaj mu je pogrebni obrt
propal, pa je samo skinuo natpise.
Ne, ne, nebu ništ rekla..nek' se cure vesele !

..ne pišite mi na pevetejac..da mi je do dopisivanja, uplatila bih si premijum.
Piskaranje u "subject" mi ide na žifce :)
Ako je nekom baš izuzetno stalo, dobit će e-mail pa možemo chatat.
Hvala unaprijed.
Slika je pod nazivom "Beeeelj :)" za upornog.

..zakaj mi pišeš na pvt?
..ide mi na žifce metat te u vip radi odgovora..
..to kaj nekaj skomentiram ti na blog, ne znači da te barim..pfff..svi ste očito isti..:)

..a kaj se tiče r......, moja nikad ne izg..., osim ak ne ostane zaboravljena radi emocija i strasti na špakeru.

Odgledala "The Duchess" još jednom..i uspoređujem..bolji film od ove nove "Karenjine"..

Koliko god voljela šlif Greenawaya koji je nadobudni Wright neuspješno želio postići,
"Vojvotkinja" je stoput bolja.
I Keira i kako je donijela njen lik, unutarnju borbu ..u "Ani" nije niti svoja sjena.
..uff..što je to značilo biti "jaka žena" tada, što u carskoj majčici Rusiji, što danas.
I konvencije koje nas i danas vuku za skute ili se popikavamo na njih, makar mislimo da
smo dostigle emancipaciju od njih..no way, još traje borba :)
A moj obožavani Ralph..besprijekorno :)

Ja na semaforu, taman da ću zakoračiti na zebru jer se otvorilo zeleno..kad li:
- Suseda, suseda..susedaaa!!
Okrenem se u koraku..maše rukama moja jučerašnja prodavačica sa vrata kioska..
dojuri do mene i zgrabi me za nadlakticu.
Povučem se natrag na pločnik; ne bih baš da izgubim glavu kad auti krenu...
Pa će:
- Joooj, nemojte mi zameriti za ono jučer...stalno nas kontroliraju i oduzmaju
od plaće kad nešto ne štima, bile prave ili krive..Ispričavam se, oprostite..
imali ste i više..našla sam cijelu kunu koju nisam brojala jer nisam vidla, upala
između stranica na ona otvorena 24sata na pultu..oprostite, oprostite..

- Ma ne zamjeram, Ana. Malo me osupnulo jer se dugo znamo i nikad vam ništa nisam
bila dužna, ni vama nit ikome..Shvaćam da morate sve imat u lipu točno, kasu i
robu. No dobro, sve je ok. Trebale smo skupa prezbrojiti, a ja staviti očale .
Nisam bila ljuta, bila sam žalosna..da ste prodali dušu za pet lipa. Kud ide ovaj
svijet, ajmemeni.

Prodavačica Ana lagano otpusti moju nadlakticu i povuče se iz mog osobnog prostora.

- Onda nema baš smisla da vas zamolim da mi malog ugurate idući tjedan, da ne
čeka još dva mjeseca kod onog? – tiho promrmlja, više sebi u bradu.
- Nema veze, javite mi se s malim u ponedjeljak u devet..Bez brige, djeca su djeca.
- Kolko to košta kod vas?- protisne.
- Ništa, Ana. Do ponedjeljka, bokbok, moram juriti, evo i zeleno mi je.

..a sad si mogu i šamarčinu opaliti radi ovog kod petra :(

..no dobro: rastužilo me kolika smo bijeda postali. Kakva? Kao ljudi.
Ima tisuće riječi kojima biste vi to možda drugačije opisali..al' eto, ja sam
tako to osjetila..Ne toliko kao sinonim ekonomskih nedaća, nego..'nako - ljudski.
..idem doma s posla, makar bolesna morala nešt hitno odradit ..
sve me boli, razmišljam ..daleko mi je do banke, usput nema bankomata..
a i ne treba mi ništ osim cigareta. Budem skupila ove kovanice po džepovima
i po dnu torbe, pa poslije kad nadođem malo, skočimo do dućkasa ak' bu baš nužno
il' pošaljem malca il' "malca" :).
I dovučem se do svoje ulice, prek' puta moj kiosk gdje gotovo svakodnevno
kupujem, uđem unutra, poznata ženskica radi, osmjehnemo se jedna drugoj,
izvadim taj sitniš za kojim su uvijek gladni i tražim svoje pušilice.

Ona barkodira i krene brojat.
I veli ona meni : 17 kuna. Ja velim - pa da, tu su vam.
Ona ponovi: 17 kuna. Ja je bijelo gledam..Pa kužim, tolko stalno koštaju.
Ona će opet: 17 kuna i uzme kutiju u ruku, kao da se boji za nju.
Velim - pa tu vam je 17 kuna, kaj fali nešt?
Da, pet lipa.
Ooo..no dobro, smijem se ..budem vam donijela od doma (a zna da
stanujem prekputa) za par minuta. Valjda sam, ćorava bez cviksa, zamijenila
kovanicu od 5 za onu od 10 lipa.
Ne, 17 kuna ili nema cigareta.
Pa fali samo 5 lipa!! - prošapćem, nevjerujući.

Ak' tad nisam poludila valjda nebum nikad..ako nisam u tom kiosku
ostavila bar 100 kuna u lipama kad nisu imali sitnog, u ovih dvije
godine koliko tu kupujem..onda nisam niti lipe.

E sad..profesionalna deformacija mi da trisku: ženi kasa mora štimat, niti manjka, al' bome niti
viška ne smije imati. A nedugo se mala iz druge smjene nešt plakala da ju je gazda za nešto kaznio.
Nadalje, fiskalni inspektori valjda šetaju i provjeravaju pa su valjda u strahu. I sve tako dumam..ALI

Ali..čovječe, 5 lipa + 5 minuta ...jel' smo stvarno tako nisko pali..
Kužite kaj hoću reć.
:(

..ajmo nekaj delat..mozak mi je skoro ono "running on empty"..viroza i temperatura..bljak..
Dečki na hokeju, cure u gostima..mene opskrbili limunadom, dekom, maramicama,
keksima, kolačima, agrumima ..pa vele: ajd odmori se od nas.
Pa ću malo vas tlačit :)
Evo vam nekaj..ajmo prevodit malo..:)..ili bacat kontra savjete..

Love will tear us apart – JOY DIVISION

When routine bites hard,
And ambitions are low.
And resentment rides high,
But emotions won't grow.
And we're changing our ways,
Taking different roads.

Love, love will tear us apart again.
Love, love will tear us apart again.

Why is the bedroom so cold?
Turned away on your side.
Is my timing that flawed?
Our respect run so dry?
Yet there's still this appeal,
That we've kept through our lives.

Love, love will tear us apart again.
Love, love will tear us apart again.

Do you cry out in your sleep?
All my failings exposed...
Gets a taste in my mouth
As desperation takes hold.
Why is it something so good
Just can't function no more?

Love, love will tear us apart again.
Love, love will tear us apart again.
Love, love will tear us apart again.
Love, love will tear up apart again.

Link

..dok je ogrtala šlafrok začuje kako zvono portafona nestrpljivo odjekuje..jednom, drugi puta
kratko..pa duugo nametljivo i oštro..
.. još vlažna od tuširanja, mirisna, tople rumene kože, podignute kose pomalo još mokre na
zatiljku, s osmjehom u kutu usana izađe iz kupaone u hodnik.
Bosa po toplim pločicama..tamnocrveno lakirani noktići na glatkim stopalima svjetlucaju..
tiho mu se privuče uz leđa i zagrli ga okostruka i zavuče dlanove pod pojas..

- eeej..evo Pero zvoni, moram ić..kasnim već..dečki će popizdit..nemaju di parkat pa
čekaju na žmigavcima..Nemoj, ubit će me..hahahhaa..kaj ti je..moraaammm se
još obut..di mi je desna tenisica..

- pa i ja te čekam - ona šapne, mekano naslanjajući dojke

- mmmm..kako dobro mirišeš..- tiho će on, vadeći njene ruke iz hlača – al' fakat
mooooram krenuti, dečki će me ubit - nastavi sve tiše, okrećući se prema njenom
licu, tonući u njene oči, spuštajući usne na njen vrat, rukama rastvarajući meku
tkaninu i milujući propupale bradavice...- E jesi kučka – promrmlja široko se
smiješeći – sad će me zajebavat cijeli dan..ma neka čekaju..uuuuh medena..:)

..Medvjedi, odlična tekma!..Star Wars završili..vrijeme za ajanje..tišina je, moji svi spavaju slatko..
lakiram nokte i gledam Izgubljene gradove davnina..stiže mail..sa linkom
na net.hr i članak o Vatikanu i vanzemaljcima...super! Obožavam Ancient Aliens seriju, pogotovu
onog kosatog Giorgia A. Tsoukalosa :)..Pogledam link i odem na tagove o ostalim već znanim
zataškavanjima..i ponovo gledam te lubanje izdužene zakopane na Nekropolisu ispod Države..

Sjetim se priče moje kume ...glavni lik je Bog, a on je naravno, admiral starshipa koji kao
u Prometheusu, zasije naš treći kamenčić od sunca..kao jedan od nebrojeno mnogo pokušaja
u Svemiru..pa nas dođe zaliti i modificirati genetski s vremena na vrijeme..malo vrtlari kad mu je
dosadno :) I Isusa, njegovog sina, kojem se svidlo na Zemlji pa je tati obećao da će nas dovest u
red, no jadan radije odustao..

Prozuje mi sjećanja na Vernea i ostvarenja njegovog Puta na mjesec; Nostradamusa za kojeg
smatram da je tek jedan od prebjega iz budućnosti..Leonarda, za kojeg sirotog sam ziher da
je bio na komandnom mostu jednom, ali kratko - vidio je previše tehnologije i vizualno
zapamtio, ali mu sirotom nisu dali blue prints, pa je izgubio godine na pokušaje realizacije nekih
gadgeta..neuspješno :(

I naravno, Shrikea ..iz Hyperiona Dana Simmonsa..Najbolju vizualizaciju tog gospodara boli i
anđela konačnog pokajanja..
(vizualno mu je najbliži onaj metalni monstrum sa šiljcima iz Thora)..

I tak..pitam se..ako itko već tisućama godina ima kontakte s alienima, vjerojatno je to kler.
Ako su počeli javno priznavati postojanje - mogućnost postojanja života izvan Zemlje, ili su peta kolona malih zelenih
ili je eto vrijeme izgleda da su ojačali toliko da bi katolicizam mogao u borbu za naše duše sa cijelim Svemirom...
Eh, moj Shrike i Oče sa gorućim križem na tijelu..i entropijo...:(

Brijem sad da su ovo dvoje iz nove tekomove reklame.. Vlatko kojem treba dopunit mobać bon i ova njegova ..Iskričari..Nanemi, da su suživotni partneri, ne bi majci ona njemu
otvarala vrata i iznenadila se cvijeću kad mu je doplatila – sponzorica bome.
Imao bi valjda svoj ključ i iznenadio je time u, kajjaznam...kuhinji )

E da.
Nekaj smo danas, nakon gledanja, pričali o filmu Upside Down .
Mene je razočarao. Što je „pisac“ htio reći? Osim onog „ljubav uvijek
pobjeđuje“. Kajjaznam. Treba se boriti za nju, svakako. Al' nekak film
mi nema tu magiju. Niti crew nema konstantu kvalitete, osim malog Adama.
Jim Sturgess je ok, njega volim od „Heartless“..(a i pjeva dečko bome solidno)
Link

Kirsten je svom liku dala aoreolu „nedostižnog“ koju i zahtijeva uloga..da bi se naglasile razlike između „upside –bogatog i svjetlom okupanog dijela“ i downside (mračnog, ekspolatiranog, propadajućeg i siromašnog donjeg, na koji padaju ekskrementi gornjeg)..ali to je došlo prirodno jer mi je kao glumica hladna općenito (vidi „Melancholy“) i nema onu toplinu na koju bi „Adam“ mislio svih tih godina kroz radnju.

Režisera Salanasa ne prepoznajem po prošlim radovima, a ovaj mu film kao da
ima nekih desetak različitih razdoblja snimanja..od fino razrađenog
skripta u jednom, gubitka ideje u drugom, nastojanja da što brže
prođe kroz radnju u trećem, nedovršenosti scena u četvrtom..etc.

Eto, nekakva ocjena 6.

Tak, sad da vas malo pročitam :)

Evo i jedan tekstić...u njemu nešto nedostaje..:)! Jeste li primijetili?

"..noge su joj drhtale, koljena klecala, srce lupalo kao ludo dok je obuvala štikle..
Posljednji pogled u ogledalo..sve je na svome mjestu, izgleda odlično..jedino bi
bilo dobro skinuti malo rumenila..od nervoze i topline koja joj se širila iz krila već se
sasvim dovoljno zacrvenila..Makar, i cijela šminka je bila lagana..tek naznake..jer, tko zna kak bu večer završila, smješkajući se pomisli. Ne bi baš bilo zgodno da joj puder curi niz lice..

..dakle, crno..haljina, grudnjak, halteri, čarape, cipele..Na to baloner. Noć je ipak
još prohladna. Mala torbica, samo osnovno..ruž, maramice, cigarete i upaljač..
Kreće.."

Priča je iz reale, poduža je i vrckava...al' mene sad još nešt' zanima: zakaj vi sebi, uz
sva pravila koja su vam nametnuta, dodatno određujete njih još stotine...???