Laprdarij

Svi smo mi stoti majmunFenomen stotog majmuna jedan je od najupečatiljvijih dokaza o postojanju kolektivne svijesti, kolektivnog ili morfičkog polja. Za one koji još ne znaju što je to, evo vam dajem jedan kratak ali prilično jasan opis iz jednog prastarog broja časopisa Svjetlost. Davne 1952. godine na japanskom otoku Koshima grupa je znanstvenika započela eksperiment na jednoj vrsti smeđih majmuna (Macata fuscata) koji su naseljavali otok. Majmuni su priviknuti na uživanje u krumpiru, ali ponuđeni obrok uvijek im je bio zagorčan gorkom smjesom nalik na pijesak u koju su znanstvenici umakali svaki plod. Većina majmuna jela je cijeli krumpir, zajedno s pijeskom, neodoljivo privučeni slatkim i slasnim unutarnjim dijelom. Nakon određenog vremena mlada 18-mjesečna majmunica nazvana Imo otkrila je da u obližnjem potoku krumpir može oprati i uživati u jelu bez gorkog dodatka. Svoje otkriće prenijela je na majmunsku obitelj kojoj je pripadala.

U sljedećih šest godina znanje pranja krumpira se širilo po otoku. Sa starih na mlade. Krumpir su prali samo oni mladi koje je naučila obitelj. Samo oni odrasli koji su imitirali svoju djecu, naučili su se služiti ovim društvenim napretkom. Nesvjesni svega, pokraj njih su ostali majmuni i dalje gutali gorku koru.

U jesen 1958. godine, jednoga lijepoga dana, određen broj Koshima majmuna je prao slatke krumpire – točan broj nije poznat. Pretpostavimo da je ujutro tog dana bilo 99 majmuna na otoku Koshima koji su naučili prati svoje slatke krumpire. Hajde da zatim pretpostavimo da je nešto kasnije tog jutra i stoti majmun naučio prati krumpire.

I tada se dogodilo! U jednom trenu, toga dana, te 1958. godine na otoku su najednom svi majmuni počeli prati krumpire. Svi su postali svjesni da mogu izbjeći gorko predjelo. Ono što je najviše zapanjilo znanstvenike koji su ih hranili i godinama promatrali je činjenica da su u isto vrijeme krumpire počeli prati i majmuni na susjednim otocima, medu kojima umijeće pranja gorkog pijeska uopće nije bilo poznato. Znanje se širilo samo medu smeđim majmunima. U jednom danu, svijest svih pripadnika jedne vrste proširila se do nove spoznaje. Ovaj fenomen evolucijskog skoka u razvoju kolektivne svijesti, jer o tome se radilo, Ken Keyes je nazvao "stoti majmun", simbolično objašnjavajući u istoimenoj knjizi da kritična količina znanja medu pripadnicima jedne vrste predstavlja "99 majmuna", a kada se konačno osvijesti i "stoti majmun" znanje se trenutačno proširi među svim pripadnicima vrste. Isto vrijedi i za ljude. Osviješteni pojedinci među ljudima, kada im se pridruži onaj ključni "stoti", osvijestit će širenjem spoznaje kroz kolektivnu podsvijest ostale.

Prema biologu Rupert Sheldrake-u naša svijest je povezana s nevidljivim kolektivnim poljem, kojeg naziva morfičkim poljem. Svaki član grupe doprinosi kolektivnom morfičkom polju, a totalna svijesnost tog morfičkog polja je dostupna svakoj individui grupe.

http://drumtidam.info/iz-ormara/sve-u-svemu/2920-fenomen-stotog-majmuna

Je li još netko bio odavde?

Moj post iz 2014.

Društvo hrvatskog gnoja, ili 'Gnoj od Kamenitih vrata IV'

"...Kao najpoznatije članove mediji redovito navode Franju Tuđmana (Zmaj od Hrvatske), msgr. Đuru Koksu (Zmaj od Krbuljina), akademika Andriju Mohorovičića (Zmaj Kvarnerski), slikara Ivana Lackovića (Zmaj od Batinske), grofa Jakoba Eltza (Zmaj Vukovarski III.), Žarka Domljana (Zmaj Mosorsko-poljički), Nedjeljka Mihanovića (Zmaj Poljički III.), Vladimira Seksa (Zmaj Dravski), Milana Bandića, Dinamovog predsjednika Barišića, biskupa Bogovića i msgr. Juraja Jezerinca.

- Matica Družbe, to jest Zagreb sa Zagrebačkom županijom, može imati najviše 101 člana, a svaki od 19 zmajskih stolova po hrvatskim županijama može imati najviše 11 članova. Svaki član Družbe ima zmajsko ime, pa je tako Bandić 'Zmaj od Kamenitih vrata IV'. Kako nije mogao dobiti ime 'Zmaj Sljemenski', koje je prvo poželio, budući da se tako zove jedan drugi član Družbe, Bandić se odlučio za ovo jer se Majku Božju od Kamenitih vrata smatra zaštitnicom grada Zagreba. Brojka četiri uz to ime znači da su ga već nosila tri pokojna člana Družbe, među kojima je posljednja bila zmajica Lelja Dobronić. povjesničarka umjetnosti, preminula u prosincu prošle godine - dodaje bloger Duh Vremena."

Link

Link

Malo sam skrolala kroz zapise i ne vidim one koji su jučer komentirali povratak Mai. Kak to da ih nema? Jel se ljudi predomisle, ispušu, zašto brišu zapise? Meni je drago da se je vratila. Ako treba, pokefat ćemo se, no riješit ćemo.

Znate li se vi svađati? I pomiriti nakon toga?

Link


Eto, baš me je zamislio ovaj naslov.

Čitam i naravno, svi se pobunili protiv te izjave, čak i Coca-Cola, hej, Coca-Cola - primjer zdravog napitka. Pa evo, meni je ta izjava ok. To je jedno od mišljenja. Mislim da nije rijetko, ali se ne smije izreći naglas. Možda si ni sami muškarci ne priznaju da im se žena više ne sviđa nakon što se uprasi. Zapravo, normlano da se Coca-Cola pobuni, pa nitko je više ne bi pio..

Ok ,sad ono kad nekog stvarno voliš, onda ga voliš i debelog.. ma nemoj! To je po meni silovanje. Ne moram ja nikog voljeti ovakvog ili onakvog, pa nije partnerska ljubav bezuvjetna ljubav. Ako se dogodi, falablogu, ali - to je rijetko. Ono, ne puši kad se upoznamo, i onda počne pušiti. Pa nije isto! Bavi se sportom, stalo mu je do njega samog, da bi se opustio, uzgojio mješinu, i podrigivao se uz pivu s nogama na stolu. Nije isto!

Pa onda ne očekujem ni da mene prihvati s 30 kila viška, jer to nije isto! Ok je jedno kraće vrijeme dok se ne oporavi od poroda. Ali kužim da su muški nezadovoljni ako to potraje. Jer ni meni to ne bi bilo drago. Da se to istrpiti, e, ali - istrpiti. Ili recimo da sam ja vegetarijanac, i on je, a on nakon nekog vremena navali na odojke i doma sve masno.. Nije isto!

Mijenjamo se, u raznim smjerovima, nekad u boljem, nekad u gorem.

Ono što ja najdublje mislim, je da netko voljen ne može biti debel. Netko tko se osjeća sigurno pokraj partnera, i tko osjeća ljubav, taj jednostavno ne može biti debel. Isto tako mislim da je važno maziti se, važan je prijelazak ruke po tijelu, i ljudi koji su maženi (fizički i preneseno) i paženi na njima se to vidi.

S jedne strane nam nabijaju nedostižne standarde ljepote, a kad čovjek koji trenira ljude da budu lijepi otvoreno kaže kako je imperativ biti lijep, onda to ne valja. Licemjerno!

..

Da, riječ je o nicku koji je Vega kreirala, a poslije ga je uzela Nicci. Koju smo onda počeli zvati Boža. Pa svim Božama, Boženama, Božicama i Božidarima sretan imendan!

O svemu i svačemu smo mi ovdje na blogu, bilo je žestoko, ali od Bože sam naučila nešto važno, i često je se sjetim zbog toga. Doduše, nije ona meni to uputila, ali ja sam to čula.

Boža je jedno od četvero djece, a ja sam jedinica. I Boža je u jednom trenutku rekla nešto kao: vi jedinci mislite ako se posvađate s nekim da je to zauvijek, da nema natrag. Gotovo, fertig, konec! E, a kad si jedno od četiri, osvijestiš da nema toga 'zauvijek', jer ako se danas zakrviš do kraja, sutra je kao da ništa nije bilo, ajmo ispočetka.

Zato, nek danas budemo svi poput onih u velikim familijama, nek je od danas kao da ništa nije bilo, pa ionako je dan oprosta, idemo ispočetka..

Sretan vam Božić!

I tak malo pomalo otruješ sam sebe, dokrajčiš se. Znači, mržnja je autodestruktivna, suicidalna. A objekt mržnje šeće veselo i pojma nema da se netko ubija zbog njega... Pa sad ti mrzi ak ti je gušt.

.. da konačno barem od nekog nepoznatog dobijemo priznanje koje zaslužujemo za neke zasluge. To ja tak vidim. Netko još uvijek ratuje, a država mu je uskratila priznanje, što nije u redu za državu. Netko je napravio strašno dobre stvari, ali se ne skuži, ili je jal.. a netko je možda i vrhunski ljubavnik, ali nikako dobiti pljesak. Pa talentirani umjetnik..

Sve je vibracija. Baš čitam nešto o pokusu s elektronima i dvije pukotine, fizika, kvantna teorija, dualnost - val, čestica, i kako to ne vrijedi samo za elektrone, fotone, već i za veće molekule. Uspjeli su pokazati da se i molekula fulerena (izgleda kao nogometna lopta, 60 C atoma) ponaša i kao čestica i kao val. Taj pokus je zanimljiv zapravo po tomu što su dokazali da to što proučavamo se ponaša ovisno o tomu je li to promatramo ili ne. Jer se elektroni ako se maknemo ponašaju kao val, a kad ih promatramo ponašaju kao čestica. Promatrač utječe na tijek i rezultat pokusa. Realnost ovisi o tomu promatramo je ili ne. Drugim riječima, tek kad obratimo pozornost na nešto, val se oblikuje u materiju. To postane naša realnost. Nema objektivne realnosti. Mi smo centri stvaranja naše realnosti. Pokus je napravljen početkom 19. stoljeća, a još uvijek se proučava.

I riječi su vibracija - val. Riječi prenose značenja, kao što zvukovi formiraju glazbu. Ne razumiju svi riječi jednako. Zapravo, vrlo je teško prenijeti riječima nešto na način da onaj koji sluša shvati upravo ono što mu netko priča. Recimo, riječ auto. Svatko pomisli na neki drugi auto. Definicija auta je nama poznata, ali oblik, boju, marku, veličinu, to je u svačijoj glavi drukčije. Na temelju iskustva, želja, prioriteta, bla.. A auto je nešto o čemu je lako pričati. A što kad se spomene recimo neki apstraktni pojam? Pravo je čudo da se uopće nekako razumijemo. Riječi proizlaze iz misli. Koje su isto vibracija. I posljedično, mogu se čitati. A mogu se i krivo interpretirati.

Obzirom da je to tako, riječi na neki način materijaliziraju misli. Napisana riječ je zamrznuta misao, materijalizirana. Riječ može razveseliti, a može i zaboljeti, gadno. Može život okrenuti na tumbe.

Napisala sam zapis, ali ga ne budem objavila. Materijaliziran je, ali lokalno. Iako to ne znači da nije otišao u svijet. I onaj tko obrati pozornost na misli koje su u tom neobjavljenom zapisu, shvatit će o čemu je. Živi bili.

Prvo: Od danas alkotestiram svakog tko mi dođe komentirati na blog. Ne moram imati alkometar, to mi je i struka, dakle iz prve rečenice vidim gdje smo, na koliko promila. Da se vidimo uživo, dobili biste i decimale, ovako zaokružim u 3 kategorije, kao što se vozači kategoriziraju: pod utjecajem alkohola, pijan i u teško pijanom stanju.

Drugo: Nedjeljom popodne više ne dolazim na blog jer su tad svi pod čokom. Ma naravno da niste, nedajblože, samo čaša vina... ili dvije pive.

Treće: Ako se otrijeznite, i shvatite da ste porušili sto mostova dok ste bili pijani, a zakaj onda pijete?

Četvrto: Ako nemate dovoljno samopouzdanja nekomu reći kaj ga ide dok ste trijezni, dok s njim pijete kuhano vino ili pivu ili čaj, ajd se onda maknite dok ste pijani. Jer koga to uopće zanima?

Peto: Nema zasad

..

Ovaj pokraj kojeg nešto piše. Češka, 19.st, ne znam godinu