raj i pakao

http://www.youtube.com/watch?v=6KUJE2xs-RE

Now you found the secret code I use
to wash away my lonely blues
So I can't deny or lie cause you're
the only one to make me fly.

KONAČNO ON
Nakon zanimljive prepiske u nekoliko predhodnih dana dogovorili smo se naći na kavi. Uh te kave...ja kavu ne pijem. A i znam što se očekuje poslije kave. Nemam više ni živaca ni snage stalno im objašnjavati da me ne privlače i da nisam na iskrici zbog sexa. Ajde, tu ću kavu s veseljem odraditi jer se znamo iz djetinjstva. Uvijek mi se sviđao al osjećala sam tada da sam daleko ispod njegove "lige" šminkerica sa nogama do vrata i sl. Ja tiha i neugledna.
Baš se radujem. Pomalo sam i napeta. Dobro da sam ga naručila u meni dragi i poznati prostor. U toj se konobi osjećam kao kod kuće. Uredila sam se pomno, ali nisam pretjerala. Ne želim da ispadne da mi je previše stalo. Moram biti casual al sexy. Vani se već smračilo. Dok sam otvarala auto, nasmijala sam se u sebi, pitajući se: "Je li još uvijek onako zgodan?" Visok, dobro građen s onom prekrasnim plavim očima, mangupskim smješkom i toplim glasom. Kako bi bilo da... Uh, sredi se, mala! Pa ideš samo na prijateljsku kavu.
Ubrzo sam stigla do restorana. Stigoh malo ranije, pa sam odlučila još par trenutaka ostati u autu. Pa ne mogu valjda prije njega doći?! Dok sam prčkala nešto po mobitelu i tražila u torbi sjajilo da stavim final touch, ugledah ga u retrovizoru. Ruke u džepu i široki smješak na licu (bez zlatni zub). Otvorio mi je vrata i totalno sam ostala osupnuta i zbunjena ne očekujući ga već sada, tu. No, dovoljan je bio pogled u njegove oči da se smirim i da mi prože sva nelagoda, osim leptirića u trbuhu. Nakon nekoliko prvih rečenica krenuli smo do restorana, stalno se smijući. Svako toliko sam hodala ispred njega, a on me samo ovlaš taknuo kako bi mi dao prednost. Mjeri li me od iza? Pa neka i da. Struka imam, guzica je ok, dobro se krećem na petama. Ako misli da nisam sexy...njegov minus!
Za šankom opuštena atmosfera. Razgovor o poslu, situacili u zemlji, glazbi i sl. A ja ga gledam i ne čujem. Vidim samo njegove usne koje bih poljubila...najprije nježno, nježno, a onda strasno. Uh, kako bih ih gricnula...Iz misli me prenio prijedlogom da odemo na neko mirnije mjesto. Toga sam se trenutka osjećala kao da sam na lotu dobila. Naravno da želim da odemo na neko mirnije mjesto!
Hodajući do auta, ponovno me samo par puta ovlaš dotaknuo...onako galantno, zaštitnički. Ja se već tresem iako nije hladno.
Otišli smo do terase prekrasne kavane, uvalili se u udobne naslonjače, naručili piće i nastavili ugodan razgovor. Jako ugodan. Bio bi i opušten na mi nije stalno bilo na pameti kako bih mu ruke oko vrata stavila...
Razgovarali smo i o našim iskustvima na iskrici. Baš mu rekoh kako sam dva dana prije bila na jednoj kavi ali mi se on nije svidio. Dotični je, naravno bio oduševljen i želio me je poljubiti već na prvom spoju, prilikom ulaska u auto, no ja sam uspješno to uspjela izbjeći. Zvao me već kad sam kući stigla. Strašno, tako su dosadni...Pričam ja tako i priđe mi kroz glavu: uh, sada ako mu se i sviđam, i ako me i želi poljubiti, sigurno neće! Ma naravno da se nećemo ljubiti na prvom spoju. A o mogućem sexu da i ne govorimo. Pa nisam ja takva...
I tako u priču začas prođu tri sata. Kasno je, treba kući. Sutra se radi. Platio je, iako smo na Iskrici rekli da ja plaćam ako mi se svidi. Ustali smo i polako krenuli ka autu. Došli smo do mog auta, ja sam se, umjesto da otvorim vrata i uđem, okrenula k njemu licem i nagnula na auto.Podigla sam glavu i nasmijala se. Stavila sm ruke na njegova prsa i rekla upitno: Iiii?
Nasmijao se i pitao: Što iii?
Pa što ćemo sada? Kući?, rekoh
Ti ne bi kući?, pita on, A di bi ti?
Ja bih se malo ljubila!, ispalih spontano
Nasmijao se, onako kako samo on zna, ruke mi stavio na bokove, privukao me i nježno poljubio.

:))))))

Čitam poruke. Vjerovatno sam bezobrazna ali odmah brišem „polupismene“poruke. Tipa: Hoćešli se samnom upoznati? Dali si za dopisivanje? Jesili sama?... Kao i one koje u poruci spominju ribicu, želje i sl. Brišem odmah i one hardcore ulete na prvu. Rijetko odgovaram onima kojima se profil sastoji samo od onog prvog dijela, onima koji su oženjeni i onima ispod 30 (a sad već ne odgovaram ni onima ispod 35). U stvari koji k*** ja radim tu, je li? No sve to nema veze...ako me početna poruka zainteresira, rado nastavljam komunikaciju, čak ni profil ne pogledam. Tek kasnije. U samim počecima mog bivstvovanja na Iskrici, svima, baš svima sam odgovarala. Shvatila sam da se to ne očekuje kada su mi se zahvaljivali na odgovoru. No, shvatila sam da se uistinu i ne može sa svakim dopisivati.
Osoba A
ON: kako si?
JA:dobro. a ti?
ON: bi li sa mnom išla na kavu?
JA: već? pa ni dvije poruke nismo razmijenili!?
ON:osjećam da si lijepa, i super i blablablabla
JA: ma da? sve to ovako? ne mogu.
ON:ja bih te usrećio!
JA:a kako znaš što meni treba?
ON:jer sam pametan, sportaš, zgodan i obdaren.
(vi odgovarate na ovo?)
Osoba B
ON: sviđa mi se tvoj profil. siguran sam da bismo si pasali.
JA:što ti se sviđa u mom profilu?
ON: da jaaakoo dobro izgledaš! opiši se.
JA: pa piše u profilu.
ON:koji broj cica imaš?
JA:imam
ON:jesi debela? ne volim debele
JA:imaš pločice? volim pločice
ON:a jesi neka...daj malo
JA: ne mogu tek tako
ON: samo malooo...
JA: ne zanima me to
ON: sve ste vi iste! Samo pametujete a ništa od vas!
JA: sorry, ne ljuti se. nisam za to. sigurno ima koja hoće.
ON:grrr, frrr, blablabla, grrr!!!!!

Osoba C
ON:dobar dan. Javi se ako si za dopisivanje ili...
JA:možda ono ili...? dobar dan i tebi!
ON:šta se radi?
JA:ništa posebno...eto dosisujem se malo da mi prođe vrijeme.
ON: super...i ja! ne stignem puno do kompa od žene i djece.
(ma prekrasno!?)

http://www.youtube.com/watch?v=3f4pHE4YVfw

http://www.youtube.com/watch?v=TzK0739QQqQ&feature=related

Nakon, nadasve, prekrasne i zanimljive, nimalo naporne noći i hamburgera u 5 na Žabici, otišla sam konačno kući. Malo sam odspavala, popila kavicu i poslala poruku. Nema odgovora. A ok...ionako sene nadam ničemu. U 10.30 zvoni telefon:-Ja sam! Nisam se mogao javiti bio sam na misi! Čuj...
Ne trebam dalje, je li? Godine, vjera, nacionalnost... Pa nismo se ženiti mislili! Poslije sam bila na nekoliko njegovih koncerata i uvijek ga rado gledalai slušala. Znao je dugo poslije, prije pjevanja jedne pjesme, pogledati me i klimnuti glavom i namignuti, kao da kaže: to je za tebe!
I dan danas mi je drago kad ga sretnem. I njemu je. Lijepo je čuti s vremena na vrijeme komplimente tipa: danas si tako...uh, ma ti si prava, super izgledaš...iako možda nisu ni istiniti. Al lijepo je čut! Tako se mimoilazimo već godinama, potrubimo si, popričamo malo, nasmijemo se svemu. Točno godinu dana poslije, još jednom smo se našli. Zvao me u 5 ujutro. Nije bilo isto. Ponekad dobijem njegovu poruku: „Kad ćeš me na kavu pozvati? Pa da ponovimo...“Ne mogu. Prošlo svršeno vrijeme. Uvijek će mi ostati u dobrom sjećanju.

http://www.youtube.com/watch?v=tpOpBtLIijI

http://www.youtube.com/watch?v=5LTPRJqt2z4

I tako skoro mjesec dana. Svi su se počeli pitati, što li taj mulac stalno radi s nama? Ma super je mali, zrelo razmišlja, duhovit, kuži se u glazbu...ali ipak. Šta on nema svoje društvo, svoje vršnjake?
A ja još ne kužim! Jedno veče, tako dođe on opet k nama i cijelu večer me pokušava šarmirati. Ja niiištaa! Napokon, jedan moj frend dođe do mene pa mi na uho šapne :-A daj malome đir! Ne mogu ga više gledat kako slini!
JA:- Ma očemu ti to? Si lud? Koji mali?
ON:- Pa vidi ga! Mlad, zgodan, dobar, duhovit...i totalno očaran tobom. A šta bi ti falilo da probaš?
Hm...zamislih se ja i po prvi puta pogledam malog onaaako. Da, istina. Zašto ne? A na ustima mi zatreperio smješak kao kad maca ugleda kanarinca, hehehehe...
Promjenili smo par birceva to veče (mislim da je bio neki blagdan), a on stalno sa nama. Pa krenula ja u akciju. Malo ga pogledam, pogleda on mene. Ja zadržim pogled i nasmijem se samo rubom usana, i gledam ga. Nije mu bilo neugodno...znao je kako će večer završiti.
-Kako si ti super...blablablabla (sjedi mi sve bliže i naginje mi se na uho tako da mu osjetim dah)
-Ma daaaj...blablablabla (kao slučajno, pade mi ruka njemu na koljeno)
-Stvarno...trućtrućtrućtruć (kao slučano ruka mu sklizne na moje koljeno, al ispod suknje)
-Ma to sigurno svakoj kažeš...trućtruć trućtruć (već mu govotim skoro pa u usta)
-A da idemo na neko mirnije mjesto...blablablabla (on već jedva diše)
-Joj, čuj, pa di... blablabla (iiihaaa...poljubac!)
I uleti moj frend, savjest moja:-Ja i moja idemo k meni. Idete s nama?
-Naravno!

Misleći na neuspio prvi spoj s iskrice i gorkog okusa u ustima zbog prisjećanja na davnu epizodu s barmenom, stigla sam kući i otvorila komp. Idemo dalje...

Dočekalo me podosta poruka. Sve sam ih pročitala ali nisam imala volje ni snage večeras odgovarati. Iz razmišljanja me prenio zvuk sms poruke. Svaki put mi srce zatitra kad dobijem poruku, bez obzira što trenutno nema tko da mi piše lijepe poruke….Jaaako volim dobivati lijepe poruke. I slati ih. No, često osjetim da time znam opteretiti muško u mom životu. Uglavnom, poruka je bila od ekipice. Okupili su se na našem starom mjestu. Stigla sam među zadnjima, al svejedno…ionako smo osim osoblja tamo najčešće samo mi. Društvance je već bilo poprilično „veselo“. Nema goreg nego upasti trijezan i loše volje među alkoholom (a i još čime) razdragano društvo. Uglavnom svi moji prijatelji, osim par nepoznatih faca. Ma neka mularija kojoj su vršnjaci dosadni pa im je zanimljivo filozofirati o smislu života, o umjetnosti , o hrani i naravno o uvijek aktualnoj i stoput prežvakavanoj temi „kako je nekad glazba bila bolja“ i kako smo mi u njihovim godinama bili bolji (pri tom potpuno nesvjesni činjenice da se većina i nije mrdnula naprijed od 80-tih!). Konobarica je stavila cd koji sam im ja spržila i krenula je meni draga glazba. Tada mi se obratio jedan od tih „mulaca“, kojeg do tada ni primjetila nisam.
-Obožavam ovu stvar! Koliko sam puta uz nju plakao!
Hehehehe…kuš name, pomislih!?
-Ti znaš za ovo? Pa nisi se tada još ni rodio?! Osim toga ova glazba i nije baš na vrhu hitova te je se malo tko sjeća…uostalom, i tada ju je malo tko slušao.-rekoh iznenađeno, pomalo s visoka .
-Naravno da znam. Bavim se glazbom.-i srdačno se nasmijao pogledavši me prekrasnim plavim očima.
-Daaa? Na koji način?-upitah zainteresirano.
-Sviram u bendu.-kaže on.
-A čiji si ti, mali?-opet ja.
-Pa šta me ne znaš? Ja poznajem i tebe i tvoju obitelj…-reče a ja se panično pokušavam sjetiti oca mu i matere.
-Aaaa…pa ne sjećam te se baš jako. Puno si mlađi od mene.-ja se opravdavam
-Pa i nisam tako puno! Godine nisu bitne.- i opet onaj smješak!
Još smo dugo pričali, slobodno i zanimljivo. Nisam bila ni trunku napeta jer mi ni na kraj pameti nije bilo išta s njim. Al njemu je...

Ovaj sam put odoljela barmenovim čarima jer sam imala mnogo manje promila u krvi nego kad nam se dogodilo „nešto“. Ima od toga par mjeseci...nakon pijane večeri, slijedila je još pijanija noć. Pasala mi je pažnja, a tip nije loš (uopće). Mogu li ja to? Ma naravno da mogu!
I najmanja trunka razuma nestajala je sa svakim ispijenim šuterom. Tri, četiri,sad...uuuuuuuuuu! I tako dalje. Fajrunt. Neugodno zastajkivanje na vratima lokala. Njegova ruka oko mene. Glupavo se smijem. Njegov stan.
IIII??? I ništa...zaspao je prije nego je započelo, a ja sam rigala u njgovom veceu, i jutro dočekala rukama obavijenim oko hladne školjke klečeći na podu. Sjetih se Muje i Fate i pločica .
Drugi dan par poruka:
Sve ok?
Da, naravno, zašto pitaš?
Pa znaš...
Ko ribe smo šutili o tome. Neko nam je vrijeme bilo nam malo neugodno kad smo naletjeli jedno na drugo, al se sve ubrzo sredilo. Život teče dalje...

možda sam ovo trebala na početku napisati: SVAKA SLIČNOST SA STVARNIM OSOBAMA ILI DOGAĐAJIMA JE POSVE SLUČAJNA. SVE ŠTO JE NAPISANO, ILI ĆE BITI NAPISANO, PLOD JE FIKCIJE, OSMIŠLJENO SAMO ZBOG ZABAVE.

Naravno da sam izabrala sve iznadprosječne, visoke, pametne, bave se sportom, rasturaju jezike, čitaju, slušaju glazbu, kuhaju etc. Tek sam poslije skužila da su tu svi "takvi".

Nakon malko dopisivanja KONTAKT NO1.je bio najuporniji i uvjerio me da daljnje tipkanje nema smisla dok se ne vidimo. Dobih tako prvi poziv na kavu. Moj, vršnjak, samac, fakultetski obrazovan...pa zašto ne. Pao je dogovor. Kava u jutarnjim satima u dosta poznatoj riječkoj kavani. Sredila sam se i krenula napeta s leptirićima u trbuhu i gropom u grlu. Stigla sam u kafić malo prije da uhvatim“zraka“ za šankom u razgovoru s poznatim mi barmenom.
-Šta je, mala? Što si tako prestrašena? upitao me dobropoznati mi barmen.
-A niš? Imam blind date! odgovorih ja.
-Ma ti si munjena! Pa šta će ti to??? reče on -Možeš ti naći tipa i bez toga.
-Ah, pa i nisam imala baš neke lude sreće s biranjem tipova do sada, zar ne?rekoh naglas (dok sam za sebe promrmljala: Uključujući i tebe!) - Sad ću probati ovako.
Popila sam nešto kratko za hrabrost kad, eto njega. Već kad mi je prilazio shvatila sam rastezljivost pojma „vršnjaci“, a u vremenu između naručivanja cuge i dobivanja naručenog, doznala da, osim što je stariji nego što piše u profilu, u stvari nije ni solo. Sooory, Miki, ne treba mi to!
JA:Drago mi je što smo se upoznali ali, ne hvala.
ON:Ali znaš, jaaaa...žena me ne razumije...i...
JA:Hej, srce, traži dalje...i ne ljuti se.
Ode on a moj barmen pomislio: Eto, dobar momenat za ponovni ulet! Kako samo nanjuše krv...

Začudila sam se i ugodo iznenadila. Tada sam još uvijek mislila da je za to zaslužan moj suuuper profil. Nisam još znala da su to poruke većinom onih koji ni ne čitaju profil već se javljaju svakoj koja je online. Imaju gotove poruke pa samo copy/paste.
S nestrpljenjem počeh čitati. Premlad, premlad, prestar, glupi nick, neugodan, nepismen, premlad, dosadan,druga županija, presiromašan profil...uh! Prvo razočaranje. No, eto, izdvojih par potencijalno zanimljivih profila. Jedan izuzetno duhovit, jedan učen,jedan sportski, jedan umjetnički, jedan filozofski... I počeh odgovarati na poruke. Oduševljena što sam tražena, sistematično sam sejvala i isprintala profile koji me zanimaju.

Jedan od prijatelja, sretno oženjen, otac prekrasne djece reče da je logiran na iskrici i da se jako zabavlja , naravno, samo dopisujući se. Spomenuo je kako je nama curama mnogo lakše jer se tipovi sami javljaju a da on zna poslati i po nekoliko poruka a da ne dobije odgovor.
-Hej, ti bi se trebala logirati pa da vidiš tko će se „upecati“! U ostalom, trebaš malo proširiti krug i uopznati nove ljude.
Poslušala sam savjet, otišla kući, sjela za komp i pomislila: -Hm, zbilja bih mogla probati...a što me košta?!
Tako je sve krenulo! Logirala sam se i popunila profil. Jako sam se potrudila oko tog prvog profila. Iskren, duhovit, vrckav (motiviran samoćom a potpomognut s nekoliko čaša crnjaka. Nisam još ni završila popunjavati, već sam dobila preko desetak poruka!