ovo mjesto je totalno.....

.....dosadno....
Moraš visiti 24h da bi nekome bio interesantan....a komunikacija se odvija s takvim nevđenim oprezom da od toga dobijam proljev.
Pritom ne treba spominjati koliku si dozu umišljenosti pojedini profili dopuštaju...pritom govorim o fizičkom izgledu.
Intelektualni snobizam ovdje je ionako defaltan....to se niti ne treba spominjati.
Razmaženost žena je neupitna. Doslovce "lezi lebe da te jedem..."
Valjda su kraj tolike muške populacije na iskrici, navikle da se muški lome oko njih i konstantno zabavljaju novim porukicama.
O gladi za tepanjem i besmisleno pretjeranim komplimentiranjem da ne pričam. Ukoliko nisi prosuo barem dvije pune kartice(3600 znakova/slova) komplimenata (što vizualnih, što intelektualnih) u roku od 72 sata više nisi interesantan.
Na kraju ispada da ono što mi je bilo najsmiješnije i najbizarnije na ovom sajtu, sponzorizam ženske populacije je zapravo ono najbenignije ovdje.
Sve u svemu, totalni čušpajz...parada lažnog kiča i virtualnog pijanstva uzrokovanog lažnim i pretjeranim komplimentima ne bi li se domoglo ono malo "ružičastog"...
Toliko očajan za komadom pičke nisam da bih pošto poto nekome lizao dupe....pa makar kroz njega ispadala govna od zlata što si ovdašnje pripadnice očito i umišljaju.

Uredi zapis

21.10.2010. u 11:47   |   Komentari: 35   |   Dodaj komentar

Koncert za violinu i orkestar

Prošlogodišnji hit u Francuskoj nakon što je premijerno prikazan na Vukovar Film Festivalu konačno je pokucao i na vrata naših kino dvorana.
Film "Koncert" francuskog Rumunja Radua Mihaileanua je neka vrst farse koja u sebi kombinira slatkoću melodrame (čitaj:slavenske patetike) popraćene političkim propitkivanjima promjena u post-komunističkim zemljama i komedije na rubu katastrofe u kontekstu Blues Brothersa.
Ako ste se ikada pitali kako bi Blues Brothers izgledali da su snimani na ovoj strani Atlantskog Oceana, Koncert je potpuni odgovor na tu eventualnu nedoumicu.
I to kvalitetan, bolji od očekivanog ili zamišljenog.

Andrei Filipov je bio čudo od djeteta - slavni dirigent Boljšoj Orkestra, najvećeg orkestra u Rusiji. Danas kao 50-godišnjak, on je još uvijek u Boljšoju, no kao čistač.
Tijekom komunističke ere otpušten je jer se nije želio riješiti židovskih svirača. No jednog dana on primi faks. Poziv da vodi orkestar u Plevel, u Pariz, kao zamjena u posljednji čas.
Andrei dobije ludu ideju: okupit će stare glazbene prijatelje, grupicu starih glazbenika koji sad žive po Moskvi kao taksisti, prodavači na buvljaku ili radnici na porno filmovima. Idu u Pariz, kao Boljšoj orkestar. Hoće li uspjeti?

Hoće li? To ćete vidjeti na kraju filma, ipak vam ne želimo pokvariti doživljaj ovog filma. A senzibilna hrvatska publika bi itekako mogla uživati u ovoj rusko-francuskoj karikaturi. Naime, dok su s jedne strane Rusi prikazani kao razularena gomila švercera, cigana, rastrošnih ispičutura koja viče i dok razgovaraju o sasvim običnim stvarima, Francuzi su dočarani kao neurotične umišljene ulizice koje se dodvoravaju ama baš svakome, pa čak i onome tko im ide na živce.

Dosta detalja u ovom filmu asocira na Ernsta Lubitcha ali najbitnije je formiranje priče oko jednog lica. No onaj najočitiji je građenje priče oko jednog lica, kao što je to slučaj sa Lubitschovom Ninochkom, koja je gle čuda također priča o Rusima u Parzu.
Ovdje je to lijepo lice Melanie Laurent, koja je u ulozi lijepe mlade violinistice nejasne slike o djetinjstvu i porijeklu pravi motiv gotovo manijakalne želje nekadašnjeg dirigenta teatra Boljšoj, gotovo boemski ga igra Aleksey Guskov, da se domogne Pariza i uz nju odsvira Koncert za violinu i orkestar Petra Iljiča Čajakovskog.
Kulminacija ovog filma događa se upravo na samom kraju, kada se komedija i melodrama spajaju u jedno i svi motivi priče bivaju otrkiveni.
Svi stalno trubimo kako amerikanci prave totalne emotivne limunade od filmova. No, nakon ovog filma morati ćete priznati da kada to radimo mi s ove strane oceana, onda su to filmovi koji lupaju ravno u venu.

Ocjena 7,7/10

Uredi zapis

08.10.2010. u 11:45   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

usrat ću se što se ovdje sve može pročitati....

:D

Žena, oko 22 godina, Zagreb i zagrebačka županija, Hrvatska, Ribe.
Članica od . Zadnji posjet 07.10.2010. 17:04

kaže...."vidjeĆE"
Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije?
pa vidjeću još neznam da nije dosadan i to

o MaDŽarima na ne pričamo :-)))
Gdje si rođen(a) i gdje si sve do sada živio (la). Navedi neka mjesta koja si proputovao(la).
zagreb, bosna, hercegovina, srbija, madžarska

ali poznavanje engleskog mi je trešnja na vrku šlag torte :-)))
Na koje pitanje bi želio(la) dobiti odgovor odmah na prvom spoju, a to jednostavno ne možeš pitati?
do yu think i`m sexy? ;)

Uredi zapis

07.10.2010. u 17:15   |   Komentari: 17   |   Dodaj komentar

Žene na kušnji ;-)

Žene na kušnji film je totalne katastrofe bez stvarne katastrofe a govori emotivnim kušnjama žena.

U središtu priče je Helena, uspješna žena u četrdesetima koja nakon 23 godine braka supruga zatekne s mladom djevojkom. Novonastala situacija vraća je u potragu za vlastitim životnim putem, pri čemu joj pomažu dvadesetogodišnja kći Laura i majka Vilma, bivša glumica, principijelna gutačica životnih užitaka, bolje reći muškaraca. Prolazeći kroz zahtjevne životne situacije, tri naoko posve različite žene shvaćaju koliko su zapravo slične i kako sve probleme mogu riješiti s ponešto životne mudrosti, humora i ljubavi.

Jednakost u kojoj su zastupljeni likovi ove priče fascinira. Na momente je teško razlučiti koji lik od ove tri žene zapravo nosi priču.

Praktički se ne mogu sjetiti kada sam zadnji puta čuo toliko smijeha u kino dvorani. Od prve minute filma, od druge scene pa praktički do samog kraja filma smijeh nije jenjavao. Komičnost priče, pojedinih situacija, likova i sama dramaturgija priče su toliko topli i laki da se od glasnog smijeha nisu uspijevali suzdržati čak ni oni koji tradicionalno film gledaju bez ikakvih naznaka otvorenih reakcija na film.

Ovo je film koji oduševljava karikiranjem i ismijavanjem situacija koje tradicionalno spadaju pod nešto neoprostivo. Film koji pokazuje da i žene prolaze kroz razne emotivne i putene kušnje koje bi mogle narušiti odnose među njima, ali opet ističe kako je ona krvna spona ipak jača od bilo kakvih nesporazuma i da život ne treba trošiti na svađe i čekanje na oprost. Koji u konačnici ipak dođe, pa makar bilo to u zadnjem činu. Posebno valja naznačiti kako je Eliška Balzerova, koja je i nazočila hrvatskoj premijeri filma Žene na kušnji, briljirala u ulozi Vilme koji je takoreći i nesuđeni narator ove sulude filmske priče.

Režija je vrhunska, izbjegnute su sve zamke apsolutnih komedija, poput ponajviše preglumljavanja, zamka u koju često upadaju naši filmovi. S obzirom da je u pitanju dosta dramatičan zaplet, Jiri Vejdelek (scenarist i redatelj) nije pretjerano karikirao ili banalizirao tako da je zapravo kompletna radnja čvrsto na nogama i ne odlazi u fanatično fantaziranje.

Od tehnikalija spomenimo još da je film niskobudžetni, te da je snimljen u svega 28 dana (eh, kada bi i naši niskobudžetni filmovi tako izgledali) i dodajmo da ga je do sada vidjelo oko 1.200.000 gledatelja. Ovaj izuzetan film, hrvatska publika moći će pogledati još u subotu 9.10.2010. u kinu Europa, u Zagrebu i u utorak 12.10.2010. u Art-kinu Croatia.

Žene na kušnji je film koji, bez obzira na nagrade koje su do sada na festivalima pokupili ostali filmovi iz programa, ne želite propustiti.

Uredi zapis

06.10.2010. u 13:46   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

nakačio frend na svoj facebook neku baladu s početka devedesetih....

....i napravi mi klik kojem se nisam nadao a koji me doveo do zaključka da su se sve moje slatke uspomene sasušile.
Postale su tek blijedo sjećanje na neke davne ludosti, više se niti ne osjeti onaj zanosni miris prošlosti.
To je sve jednostavno nekako neobjašnjivo i posve glupo nestalo. Čak niti ne znam kako i u kojem momentu.
Čudno je slušati sve te neke pjesme koje su mi nekoć budile toliko toplih osjećaja sada slušati onako s nekakvom prazninom u sebi bez mogućnosti da ih podijeliš onako kako si ih nekada dijelio s tim nekim.
Hm...
Zapravo, prilično patetičan moment.
No eto, tu je i moram ga progutati.
Odoh proštetati psa :-)))

P.S. Matere ti, koliko sam samo u zadnjih tjedan dana ovdje vidio ženskih snobova.
P.P.S. Strašno nešto :-)))))))
P.P.P.S. I to ono, ocvalih snobova :-)

Uredi zapis

02.10.2010. u 21:52   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

44 godine joj je tek a još je tako prpošna... :-)

"Žena, oko 44 godina, Zagreb i zagrebačka županija, Hrvatska, Jarac.
Članica od 26.05.2009. Zadnji posjet 29.09.2010. 09:47

Koji bi bio savršeni scenarij za prvi izlazak sa nekom osobom?
šetnja , shopingiranje

Što je za tebe sexy? Što je za tebe sexy na tvom partneru?
ono nešto"


Kaže ona na svom profilu :-)
To se zove ambiciozna žena, na pragu potpune zrelosti a još uvijek od svojih kandidata očekuje da ju na prvi dejt odvedu u shoping.
Ukoliko joj je shoping želja za prvi čvenk, odna možemo samo naslutiti što je mislila pod "ono nešto".
:-)

Uredi zapis

29.09.2010. u 12:07   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

WTF?

Koga trebam povući za rukav da objavi moju sliku?

Uredi zapis

27.09.2010. u 9:23   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar