hm

-preko oštrice
hladnog čelika
ljubav istječe
iz mog umirućeg srca
na tvoj dlan
krvavi
posljednji dar..o voljena moja..-

-patetičan si, romeo
da me voliš, dao bi život za mene, bez da tu dramatiziraš
nabijaš mi grižnju savjesti
krvariš mi tu po tepihu
moglo se to i vani obaviti
ali, ne. ti želiš vidjeti moju postelju, u koju te nikad nisam pustila
nebili umro sretan
pa što ako je zgzužvana? i ja sam samo žena
hvala bogu da nisu svi muškarci kao ti
popeo si mi se na glavu, već s tim zvijezdama,
poludila bih da sam i dan dulje morala slušati o tvojoj beskrajnoj ljubavi za mene
što sam ja imala od tvoje romantike? samo sam se smrzavala na balkonu
nije li to dokaz da sam te volila, na neki način??
koja druga bi slušala tvoju ljubavnu poeziju toliko dugo, dok ju čeka
pravi, snažni muškarac, koji zna što ženi treba, ha?
bilo mi te je žao
pa sam trpila tvoje udvaranje
mislila sam, dosadit će ti..
ali ti si baš zapeo..
i eto, dobio si što si htio
dao si život za mene, jesi sad sretan?
a sad me, molim te pusti na miru i idi negdje drugdje umrijeti, ja se moram spremati, imamo večeras bal...

otok
strši iz mora, bode oči svakom pravom pomorcu
pomorci ga moraju zaobilaziti, zato ga ne vole
no, za brodolomce je on nešto poput ukazanja gospe
spas
otkrivši ga, navalili su na maleni otok, tražeći izlaz iz svakodnevice
džungle na asfaltu
za njih je on bio komadić izgubljenog raja
povratak prirodi iz koje su nepravedno izgnati bili, generacijama
nova prilika za sjedinjenje
na toj hridi je pustoš, golet, oštri kamen, makija spržena suncem
a usred te goleti, borova šumica
oaza u pustinji
mirisna hladovina
savršeno mjesto za odmor
razapneš šator između borova,
i cvrče, cvrče...
cvrčci na čvorovima crnih smrča
i cvrče, cvrče....
ribe na gradelama
naravno da su svi sa divljenjem gledali u šumicu
koja je bila dovoljno velika da ih sve primi, zakloni od sunca i bure, čuva i bdije nad njima dok odmaraju, pune baterije za nove napore koji su ih čekali u borbi za opstanak po velikim gradovima
prvo su međusobno podijelili šumicu
na moj, moj, moj, moj, moj, moj, moj.... moj komadić raja
zapišali teritorij, ogradili ga betonskim ogradama, mada, ako su već htjeli ograđivati, kamena je bilo dovoljno, ..no, trebalo bi ga vaditi, pa slagati...
a to je mukotrpan posao
zatim su zaključili da im treba infrastruktura.
prokrčili ceste, presvukli ih asfaltom, kako im se luksuzni terenski automobili nebi trošili, prolaskom kroz teren,...te tako doživjeli šok.
moram li napomenuti da je do otoka sagrađen most, te izgrađena moderna prilazna cesta? mislim da ne moram.
slijedilo je krčenje ograđenih terena, za izgradnju kućica za odmor, jer ipak je kuća kuća, u njoj je udobnije nego u šatoru
a, kad se već gradi kućica, onda je dobro predvidjeti u njoj dovoljno mjesta za sadašnju i buduću familiju, te koji apartmančić i za iznajmljivanje, tako da se investicija s vremenom pokrije.
a nemreš goste zvat u neuređeno dvorište.
ili pod borove, da im smola pada po autima.
pa se još malo raskrčilo
pa su oni čiji su borovi bacali sjenu u susjedovo dvorište, umjesto u njihovo vlastito, zaključili da su ti borovi čisti višak.
pa se i to raskrčilo
bilo je borova između zemljišta, koji uporno nisu željeli pratiti crtu razgraničenja, te su svojim granama prelazili u tuđa dvorišta, ...
bilo ih je
no, takvo ponašanje se nije toleriralo, pa su i oni ubrzo
raskrčeni
neki od borova su se osušili sami, neki su stradali od nepoznate ruke, oguljene kore...sigurno neki stranac
jer mještani borove šumice vole borove
zato su se i nastanili u njoj
šumici
posljednji bor u borovoj šumici
bi ostao, da nije, ko za vraga, imao iglice koje su nošene vjetrom, padale po ... tamo gdje nije mjesto iglicama i češerima. po tlu.
...uff, ja se raspiso, a ponestalo mi šumice,
idem. tko se je prepoznao, prepoznao se
mada sumnjam
jer brodolomci, zatvoreni u klimatizirane zidove, ne izlazeći na sunce koje prži, ljetuju diveći se svojem imetku
i dalje žive u uvjerenju da su u borovoj šumici
iako se od te šumice više ne vidi niti jedno jedino drvo
ili to samo ja ne znam gledati

gledao je u njine skooljene oči, dok se uvijala pod njim
uzdišući
spremna
željna
nije imao srca reći joj da je već svršio, ali
primjetit će, kad-tad...
u glavi je već vrtio sve moguće isprike
zasut će ju isprikama, tako da će na kraju zaboraviti zbog čega joj se uopće ispričava
da
tako će učiniti
i polako će sa isprika početi veličati njenu seksualnost
objasnit će joj kako je to zapravo dobro
da je on muškarac koji ju želi kao nijedan prije njega
pa je ishodno tomu i svršio brže nego ijedan prije njega
to će upaliti
bit će zadivljena njegovom ogromnom željom koju osjeća prema njoj

...no, nije primjećivala
već je odavno pivo u frižideru postalo glavni predmet njegovog interesa
a ona se još uvijala
uzdišući
o moj bože,..to ..to...
nekoliko puta je glasno zahroptao
da ubrza stvar
a ona je pod njim
"svršavala", ...

jeli ti bilo lijepo?
a tebi?

krenuo je kući, sa mora
u nedjelju

starom plitvičkom cestom

u sumrak
brujeća mašina je kotrljala stari kombi

zviždukao je tiho taktove posmrtnog marša

to mu je ostalo iz vremena dok su ga još zvali na sprovode

sad, ili više nitko ne umire,

ili ga ne zovu na karmine...

a uopće ne jede i ne pije toliko puno da bi to ožalošćenu porodicu bacilo u doživotne dugove,.. sve je to prenapuhano

ljudi su zlobni, svašta izmišljaju...

mrklu noć pred njim je osvjetljavalo slabašno svjetlo farova

ali dovoljno jako da već u daljini vidi tablu na kojoj je pisalo

jošani

uz cestu, pored table je stajala djeva u bijeloj haljini te mahala

nedvosmisleno ga pozivajući da stane...

nije baš imao izbora

ne možeš samo tako ne obazrijeti se na nečije pozive za pomoć

ne na pustoj cesti

u ponoć

ušla je u mrak njegova automobila

bez riječi

"čudan neki gost. šutljiv" pomišljaše twirl

pristojnost je nalagala da ni on ne uznemirava šutljivu djevu

pa nije ni pokušao zapodijenuti razgovor

ako želi, reći će i bez da ju išta pita...

a, ako ne,.. ne

pećani

pisalo je na tabli nakon nekog vremena vožnje kroz noć

učinilo mu se da bi trebali biti prvo pećani, pa onda jošani

ali, valjda je pobrkao

jošani

jasno je vidio tablu

"zar nije suputnica ušla u jošanima?"

"ili postoje dva?"

djeva u bjelom i je dalje šutila

pećani

"gle, i dvoji pećani.." u sebi je promrsio

vozio je dalje

pažljivo prateći cestu, da bude siguran da je na pravom putu

jošani

tu ga je stislo pri srcu, ali je nastavio voziti

pećani

očekivao ih je, pa se nije iznenadio, samo je jače stisnuo papučicu gasa, da što prije prođe ova čudna mjesta

jošani

iako je bilo hladno u lici, noću, osjećao je kako se znoji

pećani

suvozačica nije davala znakove da je primjetila kako se

nešto neobično događa

"možda spava, sirotica, neću je bezveze buditi"

jošani

srećom je napunio pun rezervoar, pri odlasku s mora, pa se nije brinuo oko toga, barem

ima dovoljno goriva da prođe tolike jošane i pećane, mada mu nije bilo jasno kad su se toliko namnožili

pećani

možda su se mještani posvađali pa je svatko stavio sebi tablu

jošani

mžda su susjedna sela bila zavidna, pa su se i ona tako nazvala

pećani

noć je odmicala

jošani

čvrsto je držao upravljač

bitno je ostati priseban,...

pećani

jošani

pećani

prestao ih je brojati odavno

već je noć počela uzmicati pred zorom

i bjelina dobivala konture djeve koja ju nosi..

"stani!" progovorila je ledenim glasom "vrijeme je, moram izaći"

"hvala ti na vožnji...čekala sam te. osam godina te nije bilo ..osam
dugih godina, no ja ionako imam vremena...bitno je da si me odvezao sa
onog pustog mjesta. konačno slobodna!!!"

TWIRLEEEEEEEEEEEE!!!!!!

zaderala mi se na uho

kad se kombi zaustavio pored table

jošani

(mrzim kad se deru na mene, bezveze)

"pa ti si me cijelu noć vozio u krug"

reče
crnoj smrti posestrima bijela, zmijska kosa niz rame joj pada,
čelik-zubi stištu se od jada, krvav mjesec oči su joj plamne, a sred
noći vijore se tamne. bijela halja-gole kosti krijuć, crni uzduh bijelim
bičem bijuć. u me gnjevnim okom gleda. drugo joj je bilo stakleno.

znam po tome jer se špekula otkotrljala niz sjedalo, kad je nestala

pronašao sam
djevojku iz svojih snova
uvijek je tu
uz mene
osim kad ju poželim
dotaknuti
tada se raspline

megdan prvi

da
pobijedila si
ja si tebe ne mogu priuštiti
preskupa mi je tvoja ljubav
no, jalova je to pobjeda, dušo
jer
pazi vraga
ti si mene možeš priuštiti
još puno, puno.. manje

od druga dva megdana
ovog puta neće biti ništa
sorry, folks
više sreće, u slijedećem krugu

čovjek i magarac su uvijek pametniji nego čovjek sam
no,
čovjek i magarac često nisu pametniji nego magarac sam

prvo otić u šumu
pronaći ražanj, oguliti koru, zašiljiti ga
zeku namamiti da se natakne na ražanj ,
te ga nad, na već unaprijed pripremljenom žaru
vrtiti preko rašlji
dok se ne ispeče
za vrijeme okretanja ražnja
okretača obilno zaliti pivom, iznutra
te time napraviti podlogu, tzv vodeni (pivski) krevetac za pečenog zeku
kad se zeko udobno smjesti u krevetiću
treba ga još samo uspavati, ljuljajući se u mreži za ljuljanje
uspavanka je hrkanje (opcionalno)
nije li muška sexualnost iskonska?
nije li??

nerijetko
kad se kakav mlađi muškarac
požali seoskom starješini
ili bilo kojem drugom mudrijem mškarcu od sebe
sa respektabilnim životnim iskustvom
na to da ima problema u socijalnim kontaktima sa ženama
nerijetko
će čuti protuzakonitu mudrost

tuć i jebat!

zbilja mi nije jasno
kako netko mudar može tako nešto strašno savjetovati
kad je jasno
da žene treba
držati kao kap vode na dlanu
oko podneva
na suncu

a tako prestar za sva ova i ona sranja

dama koja me večeras izvede
može računati da će njen novac biti dobro iskorišten, te da na tanjuru neću ostaviti niti mrvicu od večere kojom me počasti
nije li to vrhunac ponude, s moje strane?

bijah sasvim mlad, kada dođoh ovdje.
velike oči
gladne
svega
i nudih brda i doline i zvijezde i žlijezde , sve moguće i nemoguće
danas se gledam u ogledalo iskrice
i mislim si
hajde, zadivi me !
izazivam te. zadivi me!
...
jebeš utakmicu u kojoj znaš rezultat

"o bože, zašto nisam slušao majku? toliko puta mi je govorila da je stvarnost okrutna, nemilosrdna, pogubna...zašto nisam mogao ostati u udobnosti svoje pećine?", pitao se twirl, pogledavajući u nebo bez oblaka.
sunce je dominiralo nad zvjezdama, koje su se povukle već u zoru.
pogled je pucao u daljinu, na more, nad kojim nije bilo magle ni u tragovima, nigdje mjesta za sakriti se od nemilosrdnog ljetnog dana.
da nije pronašao na vrijeme zaklon u debeloj hladovini, te se opskrbio dovoljnom količinom osvježavajućih napitaka u kojima su plivale kockice leda pod malim kišobrančićima, i da more nije bilo dovoljno blizu da u njega skoči, svaki put kad osjeti da se mu se na koži sakupljaju sitne kapljice znoja, i da nije bilo roštilja na kojemu se cvrčeći pekla riba, te se tako spašavao od izgladnjavanja koje u konačnici dovodi i do smrti,...da nije bilo tih nekoliko spasonosnih slučajnosti koje su se poklopile tako da su i stvarne djevojke u prolazu bacale čeznutljive poglede prema njemu...
bilo bi zbilja gadno!

drugi put će bolje slušati majku, odlučio je...
(ako se ikad uspije iskobeljati iz strašne stvarnosti)

najnoviji uradak
crne ekonomije
iskoristite priliku dok me poreznici ne raščečere i rastrančiraju
usluga se plaća jednokratno i paušalno
a učinci su trajni
sve što vi trebate uraditi je
dogovoriti sastanak sa twirlom, kod nekog bankomata
izvaditi najviše novaca što možete
twirl će u punoj brzini, biciklom,
preuzeti vaš novac
vi možete spokojno poći doma
jer ste upravo rentali twirla for dummies, i šta god da vam u budućnosti zatreba
vi samo zaziždite... i problem je riješen

kao što samo ime kaže
naša mala tvrtka na crno se razvija velikom brzinom
tako da smo osnovali odjel za on-line uljepšavanje vaših profila na iskrici
učinite sebe još privlačnijima!
nudimo po potrebi totalni makeover!
plaćate samo ono što stvarno upotrijebite u profilu
a ako ne budete zadovoljni novac.. (ako može, ne vraćamo)