superkalifragilisticexpialidocious

Kroz zavjese u sobi, gurao se dan.
nama je bila ponoc tek.
Ko posvetu na vratu nosim trag,
kud su prosle tvoje usne.

Te noci ti si cuo sve sto sanjam,
strahove si moje ljubio.
Ko poruka na staklu pisana u patnji
nisam bila tu kad si se probudio...
Link

Oproštaj tražiš
Pred vratima moga srca...

Bolestan si, kazeš,
Od samoće.
Skršen i pognut
Od tišine
Uspavane sreće.
Oproštaj zeliš
Dok noge mi pereš
Suzama kajanja.

Uzalud ...
Predugo sam hodala
Vrtovima tuge
I sa njihovih česmi
Pila vodu zaborava.

Pretežak je vijenac
Od kamenih ruza
Na posjedjeloj mi kosi,
Previsok zid ćutanja
Što ga na odlasku
Tvoje usne podigoše.

Uzalud kucaš
Na vrata moga srca...


Ostaću u vrtovima tuge,
Da u njima berem nespokoj.

Ostaću u vrtovima tuge...

Tamo je duša
Našla dom.

Sandra

Link
Link

Link
Link
Link

Snovi od stakla


Snovi od stakla

Režu komade noći,

Bude me dodirom

Ledenih krhotina,

U kojima

Uzalud tražim

Odraze tvog lika.

Krvava stopala

Ne osjećaju bol,

Dok koračam

Prema ponoru jave,

Noseći u ruci

Riječju tvojom,

Iz grudi

Isčupano srce.

Sandra

Link
Link
Link

Negdje još uvijek jedna devojčica pleše u najljepšoj haljini.
Tamo negdje gdje jedna rijeka teče,
gdje jedan grad živi, gdje jedan dom postoji.
Žmiri i vrti se u krug dok njena haljina šušti u ritmu okreta.
O čemu misli, šta li sanja, koja je glazba pokreće?!
Nebo se spustilo, sunce se smije, a ona samo pleše.
Neka baba-roge vrebaju iz prikrajka, nju to ne zanima.
Ona je sretna, ona je kod kuće.
Ona nosi najljepšu haljinu, ima zvijezde u kosi,
trepavicama para oblake.
I ne boji se mraka, strpala ga je u džep kao obični kliker.
Ona pleše, tu u tom gradu, na ulici ispred jednog doma,
pored jedne stare trešnje, koja je poznaje od prvih koraka
Ponovo ima svojih devet godina i ne zna šta je to odrasti.
Ona ima svoju glazbu i čarobne crvene cipelice koje je uvijek vrate kući.
I samo pleše, žmiri, smješka se, postoji.
Pustite baba-roge, ne kvarite taj ples, idite daleko.
Znam, srce joj je na mjestu samo dok glazba ne prestane,
dok nosi svoju najljepšu haljinu, dok pleše tu ispred svog doma
A jednom, kad stane...
Ne razmišljaj o tome...
Samo tiho, tiho, gledaj tu čaroliju...
Ana
Link
Link
Link

Predugo mi se u srcu gnijezdi jedan zagrljaj.
Onaj koji utiša sve zvukove,
onaj koji ispuni svaku prazninu,
onaj koji izbriše sve poraze.
Predugo mi se kroz misli provlači jedna bajka...
Nepopravljivi romantik u meni nezna se pomiriti sa prazninom koju nemože popuniti.
Predugo čuvam srce i sve više shvaćam da uzalud čekam,
da uzalud tražim, da je već dobar dio moga srca tvoj dom.
Lako se prepuštam da me nosiš.
Mislila sam da radim pametno i da ti izmičem svaki put,
mislila sam da ćeš proći.
Ma mislila sam ja svašta, a bolje da nisam.
Lako me dobiješ svaki put, a ja te još lakše pustim da odeš.
I ne znam čime me kupuješ i ne znam zašto si uvijek tu i ne znam od kud ti.
Nikad nisi bio dio ni jedne moje bajke,
pa ipak ti savršeno pristaje kostim i prosjaka i princa.
Koju ćeš ulogu preuzeti?
Hoćeš li me rastužiti ili nasmijati?
Ana
Link
Link
Link

duboko U Tebi
mozda sam ostavila trag svjetla
u noci izmedju zidova
ni svi dobri ljudi
ni svi oni koje znas
ni bijeg od samoce
u koju se povlacis
kada provali ocaj
jedva da su dovoljni
pred surovom snagom
krajnjom i konacnom
duboko u tebi
strasti slamaju
i ono sto je preostalo
i ono sto ne postoji
ceznju za smrcu
zelju za opstankom
zudnju za slobodom
i volju da se poklonis sudbini
kao na dlanu
duboko u tebi
tisuce dobosara
fanfare iz daljine
zastave na pola koplja
koga oplakujes ljubavi moja
crno znamenje na licu svoje drage
sjetu u rijecima
jednom u zivotu
dat cu da me zarobi
muskarac hladnog stiska
i celicnog pogleda
Azra
Link
Link
Link

JEDNOM, KAD ME ZA TE NE BUDE

Preturam po džepovima sve one trenutke doživljene do sad.
Još uvijek ih je gomila u tvom vlasništvu.
Šetaju misli svuda po malo i dalje često došetaju do tebe, makar na kratko.

Nekih dana je sve bilo jednostavno,
za osmijeh mi je bio potreban samo tvoj osmijeh.
I ako utonem u novi zagrljaj,
falit će mi onaj osjećaj sigurnosti koji je ostao u tvom zagrljaju.
onaj osećaj da imam te i imaš me.

Ti me bar poznaješ
Znaš da nikad nisam znala igrati sa rezervom.
Znaš da nikad nisam znala nositi masku.
Ne plivam u ovim rijekama današnjice Link
I kad se umorim najradije bih opet utonula u onu istu bajku.

Bojim se da one leptiriće nitko više neće znati pokrenuti ...

Prepustim se vjetru, jednom ću znati ne misliti na tebe.
Jednom ću znati sa drugim trajati.
Jednom su mi rekli da osobe poput mene nikad ne nađu mir
i da cijeli život jure neku svoju iluziju.
Da li si iluzija?!

Kada se tiho poklope kazaljke u mom srcu - ti si još uvek moja prva misao.
Više ne znam da li su ti naši trenuci bili tako veliki
ili ih moja ljubav veliča, i ovo vrijeme između nas.

U posljednje vrijeme u šutnji nalazim mir.
Šutim, sanjarim, ne ništa veliko, ne nikog posebno, čak ni tebe.
Jednostavno uživam u zvukovima dana, u mirisu vjetra, u svojim mislima.
Sve jače mi se javlja želja za odlaskom nekud daleko.
Znam i gdje i ako odem, idem sama. Jednom za uvijek trgam lance prošlosti,
ponesem samo najljepše uspomene i počnem iz početka svoju bajku.

Sakriću sve svoje strahove na starom Mjestu koje možda više i ne postoji.

Ne vrijedi nositi krila kao ukras.
Ne vrijedi letjeti uz vjetar. Iako...znaš da se i pad broji kao let?
Poslušaj iskusnog letača ili iskusnog "padača".
Ne odustajem. Ako negdje postoji Mjesto, naći ću ga.

Nesmijem dozvoliti da mi krune srce oni koji ga nikad nisu znali udomiti.

Sad dubok uzdah i neka mi patuljci pokažu put.

Jednom ću osvanuti u drugačijem zagrljaju i neću pomisliti na tebe
i leptiri će ponovo treperiti.
Jednom ...

Ana



Link
Link
Link

Link
Link
Link

Link
Link
Link
tnx megi

Meni je ovo erotično

Link
Nije meni nikad dosta,
tvoji ruku, tvoga tila,
opet će nas zagrljene,
naći skupa zora bila.

Je li tko čuo za Delphium?

Kreće se od pretpostavke da živimo u 3d matrixu
gdje smo podložni raznim napadima od svakojakih entiteta...
cilj je deimplantacija, isključivanje uma i razmišljanje
prvenstveno iz srca...
to su tehnike kojima ćemo se obraniti od "reptila"
koji crpe našu energiju, probuditi naše prave sposobnosti
koje su tokom "evolucije" pale u drugi plan
i zakržljale (otvaranje trećeg oka)...
http://www.delphium.mobi/
prikaz vježbe:http://vimeo.com/16423217.

Zanima nas samo sastav vode,
zanemarujemo kemijski sastav
ambalaže u kojoj se voda nalazi?
Na dnu svake ambalaže potražite
trokut s brojem u sredini i saznajte
koliko je opasna plastika koju držite u ruci,
piše dnevno.hr.
Kemikalije ne ispuštaju plastike 2, 4 i 5,
ili one s oznakom HDP, HDPE, LDPE, PP.
Najlošija ambalaža ima oznake 1, 3, 6 ili 7.
U ovim bocama voda je podložna kemijskom
ili temperaturnom djelovanju,
a u slučaju naknadnog punjenja i bakteriološkom zagađenju.

Link

Link
Link
Link