mikrosvemir jednog ratnika

NOSTALGIJA JE VATRA KOJU HRANI LOŠE PAMČENJE

NEMIRI ME TRGAJU
SJEĆANJA DOZIVAJU
MA GDJE OTIŠAO
NA ISTU SE STAZU VRAČAO

KIŠE ME ZALJEVAJU
ANĐELI NE PJEVAJU
NEMA NIKAKVIH PITANJA
UMORAN OD LUTANJA

U DUBINI SAMOG SEBE
TRAŽIM NEŠTO,TRAŽIM TEBE
TRAČAK SVJETLA NA KRAJU ULICE
BILO KOGA,POZNATO LICE

POZNATIH JE SVE MANJE
SIVO JE SVIJETLO DANJE
LJUDI ŠTO KROZ MENE PROLAZE
SAMO SRCE OD KAMENA NALAZE

NEMIRI....ODNJELI VAS SVEMIRI

dakle ,trgovina završena
mailovima dogovoreno sve
odvjetnici proučili svaki redak prepiski
našli teške greške i priznanja o lošim namjerama
i gazda je rekao"obustavi"

za nagradu vodi zaposlenike na more


nekad napraviš dobar posao nekad loš
a ponekad i loš donese nagradu

bitno da štete nema

BOG NAM NE DAJE OČAJ DA BI NAS SLOMIO

DAJE NAM GA DA BI NOVI ŽIVOT U NAMA PROBUDIO

NIJEDAN VJETAR NIJE DOBAR AKO NEZNAŠ KUD PLOVIŠ

TVOJE JE DA SE BORIŠ ,VOLIŠ I MOLIŠ

I MOŽDA TEK TAD VEŽEŠ BROD UZ KRAJ

TI I ONA,NAPOKON MOŽETE NAČI RAJ

OPROSTI SVAKOJ SPODOBI ŠTO NA PUTU VREBA

I ONA U SUŠTINI SAMO LJUBAV TREBA

NEDAJ SE ZAVESTI LAŽNOM LJEPOTOM,LAŽLJIVIM LJUDIMA

VJERUJ SVOM SRCU KOJE NOSIŠ U GRUDIMA

oblačim je jutros,pristaje kao i prije toliko godina
zlato na epoletama,pozlačena kopča,dugmad.
na prsima ispisana cijela povjest,ponosna.
bijele rukavice
jedino je srce kameno ovaj put

i tako ne bi više nikad isto

dakle ovako.bio jedan par,voljeli se godinama....tad je kod nje pred kraj nešto popustilo...al niko ne priznaje.on shvati da nešto nevalja i trudi se....izvadi joj srce i da....sve što je imao....jedino joj nikad dušu nije dao.jednog dana shvati da se ljubav neda naučiti...il je imaš il nemaš....i odluči pustiti dragu,koja sad več javno za slobodom žudi.sjedne s njom na posljednju kavu i kaže joj"draga tamo negdje daleko je neki rat i ja idem tamo zaraditi lovu jer smo bez nje i frka je"ona kaže....možda to i nije pametno al ako si ti odlučio samo idi.tad on shvati da je kraj i ode tamo negdje daleko zaboraviti te učini uslugu i sebi i njoj a jedini čovjek koji je to mogao spriječiti na cijelom svijetu je bila jedino ona.....i ko kaže da ljubav ne pokreče svijet..
...sad ovako ili onako samo Bog zna
kako će ta prića završiti -teško je reći ali se da naslutiti da od jednog spojenog svijeta nastadoše dva

da je samo rekla nemoj( što je najmanje što je mogla)možda nebi voljela više al bi dobro djelo napravila
bez ljubavi i bilo kakve alternative taj je dečko otišao daleko.....možda predaleko ,al svaki kraj je početak nečeg drugog
pa sretan mu put
i njoj

iza tog razlaza još par ružnih istina se sazna......i šta reči....život je maskenbal.....


SRETNA NAM NOVA SVIMA.......OPRAŠTAM SVIMA SVE IZ 2010 ALI DA IH NEVIDIM U 2011

svaki kraj je početak nečega

Zbunjen,umoran,odmorih se
istim putem vratih se

I TAKO STIGOH DO KRAJA STAZE
PUT TU NESTAJE,NEMA TRAGOVA
TIŠINA...NI ŽIVOTINJE TUD NE GAZE

SJEST ĆU I ODMORITI MALO
ZAKLOPITI OČI SPUSTITI GLAVU
NI SAMOM DO SEBE NIJE MI STALO

NEKO ĆE VEĆ NAIĆI
NA VRIJEME DO MENE STIĆI...

prvo jutarnje svjetlo probija se u sobu
zrake padaju na tvoja bedra
još osunčana od dugog ljeta
i kao da te vidim prvi put
želim te,prostakušo,ljubavnice
cijela soba na tebe miriše
shanel 5....
sjećam se kad sam ti ga poklonio
rekla si da si premlada za njega
ali mi nikad bez njega nisi pozvonila
ustvari si poklanjala miris meni
koji sam ja poklonio tebi
tako suptilno
tako tvoje
spavaš mirno.tako opušteno
kao da nismo divljali cijelu noć
pili.smijali se
razvratnice.ljubavnice
za koji tren probudičeš se
i nestati sa nekom lažnom isprikom
javiču se ,nazvaču te al sad žurim
i hočeš
kad pobjediš savjest iza ove noći
kad te muž ponovo povrijedi
dok u potkošulji ispija pivo ispred televizora
kad se poželiš osvetiti
ili kad dosada postane nepodnošljiva
ljepoto....
Nikad nismo pričali o našem odnosu
on je jednostavno postojao
stvaran...čvrst...a opet
kad svane nestvaran i maglovit
i znali smo da je jedino takav lijep
važan i opstaje
dva kradljivca u noći
i sad kad o tome razmišljam
ustvari si jedino prema meni iskrena
ljubavnice
daješ mi više nego mnogi
čistu istinu
hvala ti

veljača 2004

stojim naslonjen na štok prozora
gledam u hladno zimsko jutro

razmišljam...
izaći i toplinu negdje naći
ili ostati u toploj sobi
i smrznuti se u samoči

ubih te nočas u zadnjoj čaši
topila si se sa kockicama leda
nestadoše svi trenuci naši
zadnja se tvoja slika samo neda
slika izdaje i prevare,iskonski prijezir
ali znam
još koji dobar konjak
i od tebe ostače samo
sječanja dronjak
i sve na svoje mjesto sjest će
plaže murterske
sjat će
neko drugi u mome srcu
u mom srcu mirovat će
sretan
sretan ja
prvi premaz broda u prolječe
sok agava,miriše cviječe
prva jutarnja kava u samoči svitanja
s ljubavlju...bez suvišnjih pitanja........

ti za susjednim stolom....ja blizu, ispod oka baciš pogled
ponovila si to toliko puta da sam ti misli čuo
osjetih toplinu u tami svog svijeta,toplinu unedogled


skriveni osmjeh,onaj što priču priča,poklanjaš mi tajno
nevjerujen,primječujem,osječam,uzvračam
bez riječi,bez dodira,na meni ostavljaš trag trajno

hvala ti

ti i on ste otišli,nevoljko si se ustala,polako
poklon koji si mi ostavila,neponovljivo,snažno
probili su tamu,digli vjetrove snažno

hvala ti

ni svjesna nisi bila koliko je to važno

čistiti život od tebe polako
popravljati slomljene stvari
gdje svašta pita svako
kao da iko više mari
zaobilaziti stara mjesta
upoznati nove ljude
krivudava li je to cesta
prikaze i čudaci se nude

a samo malo svjetla je molitva
slomljenim ljudima

izgubio sam sve staze ,a znao sam ih dobro
bez kompasa,bez svjetla,bez nade.
bez snage,iscrpljen.crveno crno,modro
iz duše mi ljudi zadnje cvijeće vade
vade
vade.....