.

Link

"I uskoro tako, htjeli ne htjeli
Svi mi ljubimo manje a više bi jeli

Pa ipak nježne riječi se nađu
Hoćes li, mila, malo gorču ili malo slađu"

Link

danas živimo u svijetu transakcija gdje svatko od nas ima svoju tzv "netto vrijednost". svijet je oduvijek živio tako, samo mi, rođeni u socijalizmu, nismo tako naučili.
u tom su se svijetu odlično snašli oni koji se ionako nikada nisu smatrali jednakima, nego uvijek nešto veči, bolji, pametniji, uspješniji. živimo u svijetu u kojem je objektivizacija drugoga postala skoro legitimna kao u onoj "oko-za-oko-zub-za-zub". objektivizirani objektiviziraju istom mjerom ili još jače.
objektivizacijom se namiruje potreba od koje prije ili kasnije svatko odustane, ako dobro ne podnosi konstantno ugrađeni nemir, strah ili bar latentno razočarenje.
no, ima i onih koji drugu osobu još uvijek gledaju u cijelom kontekstu i nisu fokusirani samo na "trebam to i to od tebe" pa eto, trebam neki dio tebe, već im je cijela osoba bitna. vode brigu o toj osobi i skrbe za zajedničko emocionalno blagostanje.

živimo u svijetu gdje je sve podređeno traženju zadovoljstva. no, zadovoljstvo nije isto što i sreća. sreća je, izgleda, negdje drugdje...

Link
film o zadnjih 7 dana života dvoje ljudi koji se vole.njihova ljubav na kraju ipak umire. ona umire od slabašnog srca, a on se smrzne. u svijetu bez ljubavi svi ćemo se smrznuti.
već slušajući sonudtrak je doživljaj.
izdvajam za ljubitelje:
Link
Link
The sky is like a dream
So high
Love is like a dream
So far so far
Could you please
Could You stay
With us with us
Could you love
Could you please
So far so far

Odakle uopće nedoumice ako to nedoumice uopće jesu. više mi se čini da je konsenzus oko bitnih stvari. samo je put malo neobičan, ustvari paradoksalan.
Dušo, ja nekad ne mogu vjerovati...koliko ti možeš srati.
a krene uvijek isto. i uvijek isto završi. jer si ti dušo, varalica. varaš druge, da se ne bi otkrilo da ustvari varaš sebe. toliko upadneš u to varanje da se potpuno utopiš u tome. više ni sam ne znaš što je true, a što false. al kad si već u tom katramu onda nije ni bitno što je true a što false. bitno je da se osjeti olakšanje. pa se kompresira sve ono u sebi nepodnošljivo u drugoga. "ono malo strasti u tri dana istroši se i onda nastupa dosada. nisi mi zanimljiva više. budi mi zanimljiva" traži se to i navode se jasni primjeri zanimljive žene..koja voli otići u kino (ko ti koji to jako voliš pa uspiješ zahrkati usred filma..); koja voli otići u šoping ( ko ti) i diviti se stvarima svjetske klase dizajnera koje ona može, uz malo truda ako, se naguzi "trgu"imati. a ako se naguzi još više, imati će i više.."da je pametna, kad bi samo htjela..ali nju, eto, zanima, samo jedna vrsta guženja..".
a ta žena..ona voli biti u dvoje ..danima..u četri zida ili u šetnji ili na moru..ona može danima biti fokusirana samo na to "mi" i "sada"..
može i on. uživa u svakom momentu. danima..a onda se usere. sve se to već u zraku sluti..to pre dobro nešto..to pre silno...ali opet, bude čovjek uvijek iznova iznenađen.
kako se tu onda lijepo spoznaje veličanstvena veličina sile koje se živ, sretan čovjek preplaši jer spozna koliko je u svome središtu jedino tamo namjenjen. i zna da ne može stati i zna da se ne može oduprijeti. sve to false oko njega, koliko god se nagomilalo, središte ne može zagrliti. nikad nije.
središte se grli drugačije.
"sljubljeno.. licem u vrat, poljupcem u potiljak..grleći rukama, cijelim tijelom.."
to je dušo, true.
i ti to znaš.
to je, dušo tvoj izvor samopouzdanja ali ti ne paše što je izvan tebe, pa ga se ide u zavistnoj panici rušiti. omalovažiti..
napada se ono što se najviše voli jer ono i najviše straši.
dlakava muda, dušo, ovdje treba imati čovjek. u pravu si. ali ti ne znaš s kime imaš posla. što nas nije ubilo - ojačalo nas je. zapamti. to. zarana smo takvi spoznali bol odbacivanja i napuštanja, bol nepriznatog, bol nevoljenog. sasvim nevini, nedužni..a krivi za nešto. razrješenje mora doći nekim putem, i nije slučajno da biramo kako biramo. takvi su putnici srca.
to je dušo, životna strast. u svemu što čine takvi. do kraja, ne pitajući za cijenu.
nije to bezglavo u redu, ponekad i zavapimo za pomoć pa kažemo: "više bi me trebao paziti da ne napravim neku glupost" ali to do tebe uopće ne može doprijeti jer si uštelan na neke druge frekvencije.

pretjeruješ dušo. pretjeruješ jako jer želiš ograničenja. a cilj ti je sloboda.
pretjeruješ s ograničenjima. ograniči ograničenja.
isto i mene popadne, ali na par dana dok ne razgrnem sva ta sranja što si natovario odjednom. i ne raščistim. kulturno. da tebi ne bude previše neugodno koliko si traljavo to i ovaj put pokušao srozati tvoj mračni predmet žudnje. dok ne posložiš kockice. zato i izsceniraš tajmaut. ponestalo ti daha. previše je to "podataka" za obraditi tako bliskovito. zato jebena scena da bi imao vremena na miru posložiti i shvatiti.
a kad shvatiš, poteknu sline jače nego ikad..
a tu ti,dušo, nema trme..prkosa, inata, ponosa, srama..nema ničega osim direktnog linka na basic.
i opet si na početku.

Ljubav je to, dušo, a ti to po pravdi Boga izokreni u šta god hoćeš. Osudi, muči, razapinji..ubij..ništa ti toj ljubavi me možeš. ona je neuništiva i zaštićena na jednoj kolektivnoj višoj razini.
i ne, nismo mi zaista ništa posebno na svijetu..ti i ja samo imamo sreću iskusiti to iskustvo.

ja dušo, slavim. jasnije mi je no ikad zašto "nisi me volela u onooo vremeee " i da me nećeš voljeti nikad zbog onog izvana voliš me zbog mog središta.
i nije to suludo traćenje vremena, dušo..ne, ne. divna je to nazavršena priča "dok nas smrt ne rastavi".

noćas dušo, kafanske..
nek krene milijon torpeda na tvoju podmornicu..udar za udarom, havarija, bijeg..a ti nad gladinu.
tu ću te ja skupit. brodolomca. izjebanog. koji lovi dah.
sjeti se, vježbali smo to sto puta već..to, kad nas naplavi na sprud, izmučene, mokre, na rubu...kad mi hvataš ruku nakon što se vraćaš od tamo...
i grliš..

počni pisati svoju Visoku Pjesmu, dušo. veselim se pročitati je. i ne brini, to će biti naša velika tajna..kao i mnoge druge koje već dijelimo zajedno a skrivamo od svijeta.

znamo mi što je true.

:)

Link
Link

:)*

Link

Link

ima ima :)
jedini lijek za tu opaku "bolest" je - ljubiti!

došla sam vam samo reći, da nije ni čudno što je Barca jučer ispala iz lige Prvaka..igraju - ali ne zabijaju! pa nije ni čudno što je onda žalost velika :smajlić koji se malo rugaa
i još da vam kažem, imala sam virozu, gripu neku..pokosilo (i mene..) na par dana, smalaksalo, samljelo..al sam brzo pronašla "zdravilo". ne vjerujte onome "čaj, med, limona", ima bolje, a to je topla, fina, bistra, kurja juhica u veeelikim količinama. ovo s čajem, navodno traje 14 dana, a s juhicom je gotovo odmah :)
ma svašta bi vam sad ja tu mogla ispričati..i kako sam vozački tek iz treće položila. rušilo me dva puta iz nekog njihovog ćeijfa, pa sam se treći put i ja lukavstvom poslužila. jest da me sad malo peče savjest što sam ih svih prevarila, ali im neću vratit vozačku. jer je tako najbolje za sve, jer tako sve funkcionira. moraš varat varalicu, da bi prošo.

a zapis o tome..ma onako, da vidim osudu, javno mnijenje, sliku...e,da, slika. to proganja ljude. slika je bitna, do piksela..:opet smjeli koji se rugaaa

idem jučer prije spavanja povezivati malo logički stvari i razjasnim si što se to aktualno događa. i nisam kriva, naravno, ja nisam opet ništ kriva. ili jesam, ali sam jako dobra postala u samoopravdavanju.
a bilo je..ma, jedna od onih situacija koju si čovjek želi mjesecima da se posloži tako..pa i godinama želi baš tu situaciju..a onda, kad se ima za dogoditi sada, nešto ga blokira i ne može se pomaknuti. ne mo že!
našla sam uzrok toj autosabotaži - to je moja sitničavost.
ispada da sam neki perfekcionista koji treba sve savršeno do najsitnijeg detalja da bi bio zadovoljan. a onda malo zavrtim fil unazad i sjetim se tog skladišta koje je nekad bilo puno strpljenja, razumijevanja..i polako se praznilo. isprva za "velike stvari" i vrlo polako...a sad kad je skoro već prazno..sad ispaljuje odmah i na sitnice.
mogući uzrok za to što se događa je lako vidljiv iz mojeg čoška gledanja, možda i nije tako..no ja si mislim da, ako predugo vremena čovjek bude izložen pritiscima u kojima se od njega očekuje samo najbolje, samo izvrsno, samo predan rad, disciplina i perfekcija i lupi ga se "po glavi ko čavao koji strši" i za najmanje greške ili najmanji nesklad s zamišljenom perfekcijom, mislim da je to najbolji recept - kako sitničavac proizvodi sitničavca.
sitničavci su grozni ljudi. teški i zahtjevni. ne opravdava ih što imaju visoke zahtjeve za sebe a i za druge i što onda i puno postižu. osim što je sitničarenje energijski jako jako ulupavanje žive energije u bezvezne sitnice, to je ustvari zamagljivanje pravog problema, a on je nedostatak zadovoljstva vlastitom vrijednoću i sve drugo kaj iz te generalne nesigurnosti i ide.

i bila sam ljuta onda. ali ne na sebe :)

bila sam ljuta na njega što mi u ključnom trenutku, kad se sva stvar može okrenuti na super i dobro i lijepo, on opet podsjeti na ono ružno, bezobzirno, otrovno, kritizirajuće, podništavajuće..a znam da to ne želi. pobjegne samo.

e sad, da je pameti, moglo bi se razmisliti..reći: "nisam htio to tako"..naglasiti što se htjelo zapravo..
ili reći "žao mi je..ja ne želim to tako, ja te ne želim blokirati ni sad ni nikad"..
i bilo bi sve super.
ali ne. on nikad neće reći da nije **htio** biti grub, iako nije htio; neće reći ni da mu je žao, iako mu je žao..ma ni na mukama
i ovdje se ide pred zid. i ne može se ništa promijeniti. čekaš samo još paljbu i da zagrebu. jedan drugoga.
i mir. kad si mrtav ne osjećaš ništa.

ma, slično je kao da igraš loto iz zabave, a drugi ti stalno prigovara da rasipaš bezveze. pa si zapisuješ brojeve koje bi igrao al ne uplaćuješ više..i onda bude izvučena tvoja sedmica. a ko da ti nije dovoljno teško, još se ti i naruga onaj što ti je njurgao - ko da sam ja kriv kaj si se ti blokirala i nisi uplatila listić.


tak je to kad se igra "na sreću". drugo je kad se igra "za sreću". odgovoran, predan posao, a igra..

Link
i tako, slušam ja njega i mislim se ..;)

diskutiraju tako tri "mala zlata" iz trokuta o tome što je idelno. jedan se dere da je njemu savršeno u svom kutu, da je slobodan i neovisan i da on ne bi promijenio ništa. drugi riče da je pravokutnik (dve iste dulje, dve iste kraće) lepši, a treći misli, da bi bolji bio kvadrat. i tako..diskutiraju oni bezglasno i stišnjeno i pomalo ih strah istupiti. izložiti se.
lako je kad si sam. onda se moš samom sebi bez straha narugati. pa da, moš slobodno i prdnuti i slobodno ti kakica vlastita može smrditi, i iz usta ti može bazditi..moš podrigivati, hrkati, moš bit mrzovoljan i njurgav, moš i podivljati i biti lijen i pasivan i biti glupavo hrabar i frajerski jak i kukavički slab.. i bolestan..moš šta oćeš.
jer si slobodan, jer si lako ono što jesi, a ne ono što se od tebe očekuje. kad si sam, nema nikoga da ti se naruga ili da ga smeta ili iritira tvoja "nesavršenost".
oni koji imaju iskustvo oslobođenja znaju da to nije sloboda.

sloboda je kad se možeš bez straha da ćeš biti ismijan, ponižen ili prezren izložiti drugome, što si takav kakav jesi prihvaćen, kad te ne brine i tišti da ćeš zbog svojih "nesavršenosti" biti odbačen.

slobodi se teži i sloboda se osporava slobodnima. zavidi se i ne prihvaća tuđa sloboda istim žarom kako se brani i vlastita, a sve zato jer se dobro zna što znači biti neslobodan.
kao što se zna da je put do slobode prihvaćanje, radost, nježnost, ljubaznost..pa sve tako, do prožimanja.
ali, svi mi ovladamo teorijom..a praksa?
pa učimo..
dogodi se da imamo uvide u situacije.
i nadamo se oslobođenju.

i tako, dobro je, ma odlično je..malo vam se javljam iz svog kuta u kojem sam se stisla.živa, zdrava i zadovoljna uvidom.
u situaciju. mrak je privremeni kao i buka. strpljivo, proći će..i to. jer sve prođe.

- nemoj se samo uvaljat u neku lešinu! kaže zlato malo iz trećeg ćoška.
- neću! obeća zlato malo iz prvog, svjesno svoje odgovornosti, kako za lešine tako i za uvaljane mirise.

Link

..i da ti šapnem, nema veće sile od ove!

to je (bio) torzo.
ja stvarno imam za čime uzdisati..;)

nisu lijepe riječi, osmijesi i pogledi zato da im se vjeruje, niti su poljupci i zagrljaji zato da budu korišteni. opravdanja za naivnost naivni ne traže. niti za cijenu naivnosti znaju. niti ih je briga što su u nečijim očima ispali glupi. jer njihova srca te bilance ne poznaju.
pričaju ljubazne riječi jer im tako dođe, smješkaju se jer im se smije. gledaju jer im lijepo ono što vide. ljube jer im je ugodno ljubiti, grle jer vole bliskost i blizinu dviju središta omeđenih samo kožom.
ako u naivnosti i postoji računica onda je ona neprocijenjivo iskustvo susreta "glave i srca".