ljubav te miluje na vrhovima grana ali te zna sasjeći i u korjenja

riječ je o nagradi , 8000 metara kabela,aliiiiiiiiii??!!!! kakvog kabela?
odgovorite točno i šaljem vam ga gratis,,imate do 20 sata da se smislite o kojem je kabelu riječ

da si vidim jel se mogu di pooljšati
ja ću samo čitati i zapisivati moje mane ,,a vrlina bogu hvala imam na pretek

Link

Hajdemo odavde iz ovog nenaklonog okruženja u naš svijet,gdje ljubav pulsira u srcima,
gdje nam maske nisu potrebne,
gdje se nećemo kritiod samih sebe.
Skinimo sve sa sebe,prođimo ispod duge da se okupamo prije prvog dodira
tijela u kojima gori iskonska željada se dodirnu, u jedno spoje.

večeras je jedan od onih večeri kakvih bi trebalo biti što manje, ali ih obično ima dovoljno, a katkada i previše. Kako kod koga.
Da se bar mogu probuditi
u svijetu ljubavi
bez starih dugova
i ovih nakaza sto su me stalno pratile
Link

Naime, u povijesti čovječanstva nije se dogodio slučaj da je neku osobu koja se osjećala nepotpunom upotpunio partner. I zašto onda to vjerujemo? Zašto je to uvjerenje toliko rašireno? Zapravo je vrlo jednostavno - u sebi osjećamo da su osjećaji potpunosti i cjelovitosti mogući, a romantična ljubav se čini najizglednijim kandidatom za kreiranje tih osjećaja. U kulturi koja nas je navikla sve tražiti izvan sebe, sasvim je logično da smatramo da nam čak i osjećaj cjelovitosti može pružiti samo netko drugi.

U čemu je stvar? Ima nekih stvari koje si samo mi sami možemo pružiti. Trajan osjećaj vlastite vrijednosti, osjećaj smislenosti i cjelovitosti ili pak istinsku ljubav… Sve to i još brojne druge stvari nema smisla tražiti od drugih sve dok ih sami za sebe ne osjećamo jer čak i ako nam netko pokuša pružiti te osjećaje, ili nam nikad neće biti dosta ili ih jednostavno nećemo moći zadržati. Kao da nešto bacate u rupu bez dna i onda se čudite kako ničeg nema nakon godina i godina punjenja te rupe.

Mnogo ljudi pati, jer žele biti voljeni, ali ne znaju kako da vole.
Od malih nogu su nas naučili da tražimo ljubav, ali ne i da dajemo. Ne donosi zadovoljenje ono što nam drugi daju, već ono što mi damo drugima.
Kada tražimo i očekujemo, tada smo prosjaci. Kada dajemo tada smo bogati.
A kada se dva prosjaka spoje, koja oba žele od onog drugog nešto što im je potrebno da bi bili manje usamljeni, njihova potreba se umnogostručuje, i tako dolazi do frustracije, gnjevnosti, razočaranosti, još veće usamljenosti i do velikog broja razvoda brakova ili drugih vrsta ljubavnih zajednica.
A ako dva prosjaka još imaju i djecu, nastaje cijela družina prosjaka koji mole za ljubav, a nitko nema ništa da dâ…. I svi se osjećaju prevareni, izigrani, a zapravo nitko nikoga ne vara, jer što je tko dobio da bi mogao da dâ?
Onaj tko je prazan, tko nema ništa, ništa ne može ni da dijeli.
I problem nastaje u tome, jer svi očekuju od onog drugoga da im popuni tu prazninu, a to je nemoguće…
Punina ne dolazi od drugih ljudi, ona se nalazi u nama samima, samo moramo zaroniti duboko u sebe da bi je pronašli…
Moramo utišati svoj um, emocije, osjećanja da bi stigli do mjesta gdje prestaje sve osim tišine. Put od glave do srca iznosi svega 20-ak centimetara. Da bi pronašli dom prave Ljubavi, moramo pronaći srce.
Srce je prevazilaženje dualnosti. Ono vidi stvari sa dragošću, a ljubav je njegova prirodna osobina. Takva ljubav nema mržnju kao svog parnjaka.
Samo ljubav iz uma (kakvog li izraza uopće!) je ljubav-mržnja, jer je ona dualna.
Osobu koju volimo istodobno i mrzimo, pa se ujutro dobro slažemo, a navečer se svađamo, ponekad smo čak i zbunjeni volimo li ili mrzimo tu osobu? Jer činimo obje stvari samo u različitim trenucima, tj. povodimo se za raspoloženjima.
Za razliku od ''prave'' Ljubavi koja je van dometa bilo kojeg raspoloženja.
Dok ljubav-mržnja je zapravo stvar našega uma, koji je dualan, proturječan. Tako da u tom kontekstu je i mržnja jedna vrsta ljubavi koja je obrnuta naglavačke!
Zato ljubav koja dolazi iz uma je uvijek ljubav-mržnja.
Najzabavnija mi je oduvijek bila izreka: ''Mislim da volim.'' :-)))) No, čim se misli, to nema veze s Ljubavlju. Ljubav ne misli, Ona Jeste.

Svi ljudi tragaju za ''pravom'' Ljubavi, no uglavnom je traže umom, pa su zato nesretni.
Pogrešan instrument!
To je kao da koristimo oči za slušanje glazbe, pa se onda iznerviramo što ne čujemo. A baš kao što uši nisu za gledanje, ni oči nisu za slušanje! A bogami, ni um nije za voljenje!
Srce jednostavno voli, bezuvjetno, bez otrova mržnje, ljubomore ili zavisti. Srce ne kaže: Ja volim ako….., niti ono razmišlja…
No, ljubav koja dolazi iz uma uvijek, baš uvijek, donosi razočaranje i s vremenom ljudi se zatvaraju i stvaraju debeli zid oko sebe iz straha od povrijeđenosti.
Na taj način propuštaju svu radost življenja; život sam….

Smatram da je prijateljstvo, u današnje vrijeme (što ne znači da nekada nije bilo drugačije, a da i opet jednom neće biti tako!), najčišći oblik ljubavi, jer u njemu zahtjeva, uvjeta.. Tu čovjek jednostavno uživa u davanju.
On i dobiva mnogo, ali to je sekundarno i događa se spontano, samo od sebe.
Takav oblik ljubavi nije iz potrebe, jer to nije ugovor, nije brak; to dolazi naprosto iz punine koju želimo podijeliti. A davanje je velika radost….

Kad te ljubav zove, slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti,
A kad vam govori, vjerujte joj,
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i miluje vam najnježnije grane što dršću na suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prianjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da postanete sveti kruh za Božji sveti pir.

Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svojega srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga Života.
Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.
Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad ljubite, ne valja da kažete: “Bog mi je u srcu”, nego radije: “Ja sam u Božjem srcu.”
I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem.
Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni.
Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji pjeva svoju pjesmu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi;
I krvariti s veseljem i radosno.
Probuditi se zorom krilata srca i zahvaliti za još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos;
Vratiti se večeri kući sa zahvalnošću;
I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i s pjesmom zahvalnicom na ustima.

Postoje mnoge vrste.
Ljubav koja zahtijeva stvari zauzvrat je sebična ljubav, ustvari to nije ljubav, samo se prikriva da je ljubav. To je uvjetna ljubav, prije ili kasnije dođe do odbijanja i nastupa ogorčenost.
Postoji još jedna vrsta ljubavi za koju ljudi misle da je dobra ljubav. Počinje sa : “Volim te zato jer.”

“Volim te zato jer si lijepa” ili “Volim te jer si bogat i slavan”.
Ako je ljepota razlog ljubavi, ta ljubav će nestati čim se pojavi neka druga ljepota i uzrokuje nesigurnost.
Ili kad se isprazn bankovni račun
Najljepša vrsta ljubavi je bezuvjetna ljubav. Ova vrsta ljubavi nije slijepa, ne možete ju razviti ili isključiti. Za ovu vrstu ljubavi ne morate izgledati prelijepo, zgodno ili biti bogati. Ova vrsta ljubavi se dogodi bez nekog razloga.

Duša koja nije prazna iznutra i ne treba vezu radi ispunjenja praznine u životu, ima sposobnost dijeliti ovakvu vrstu ljubavi. Samo zadovoljna, potpuna i ispunjena osoba može dati ovakvu vrstu ljubavi.

Bezuvjetna ljubav uvijek daje dok uvjetna ljubav uvijek samo čeka da primi.

Beuvjetna ljubav daje slobodno, nema straha, ne zavidi, nije ljubomorna, nema laži, nema pretvarana.

Ova vrsta ljubavi je božanska ljubav.

Tako nas Bog ljubi, neovisno je li smo zgodni i li ne, siromašni ili bogati, mladi ili stari.
Ljubav je ovakva vrsta ljubavi, samo osoba ispunjena Božjim Duhom može dijeliti ovakvu ljubav.
Ustvari, ona neće uzimati, nego će sjajiti iznutra i zračiti sa ljubavlju koja će privlačiti sve ljude sa kojima dolazi u kontakt. Ustvari to niti nije pitanje davanja ili primanja, ljubav je jednostavno ondje, stalno, sva 24 sata dnevno sve dane tjedna.

Najveća prepreka između nas i ovakve vrste ljubavi je ego ili ponos.
Tajna ljubavi je da treba voljeti bezuvjetno.

Želite li biti voljeni tako, ili dijeliti ovakvu vrstu ljubavi?