-----------

dragim ljudima, vukicama i vukima samotnjakima, sklonim radije nesebičnoj samodestrukciji nego destrukciji drugih, kojima nužna marenda nije jad drugih, a nemaju ni androginu psihologiju (narodski-muškarače) koju toliko vole muškarci bez muškosti, koji ne uveseljavaju puk svojom istreniranom zločestoćom, već tu i tamo, odgovore na svaku stotu. sretno!

sretno nesocijalnim kužiteljima socijalnog konteksta i onima koji brzo vide, predvide i znaju unaprijed reakcije i ne treba im trajna ekscitacija. naravno, onima kojima nikad nije dosadno i koji ne trabaju arene da bi iz ćoškova virili i vrištali: zabavite nas, "kruva priko kruva", igara nad igrama".

sretno draga vjeveruška, znam da ti ovo neće značiti, ali kužim, tj kuži svatko imalo normalan da je trebalo izdržati taj koloplet svega i drago mi je da jesi. svatko imalo dobronamjeran vidi da reagiraš na svaku stotu i svatko tko je pročitao bar tri stranice frojda u stripu vidi i zna kako će bratija reagirati nakon i zašto, a za tumačenje odnosa i međuodnosa, ne treba ići dalje od braće dalton gdje se odmah vidi tko su braća, a tko majka.

eto, sretno i pravim muškarcima koji svoju mušku vertikalu ne pretvaraju u horizontalu, kojima ne treba simbiotika majki, sestara, prijateljica, koji znaju igru od iskona, jedan na jednu, a ne jedan s kohortom testosteronskih muškarača na jednu. muški princip ili ga ima ili nema. nadogradnje su lažnjački čini. pravi muškarac je nužno vuk samotnjak , a ne čipkica koju heklaju i čipkaju haremske zabavljačice. pravi muškarci imaju muda i onda ne trebaju žene s mudima. pravi muškarci razumiju bit žene i nikad, baš nikad ne pljuju, ne tračaju, ne ogovaraju žene s kojima su bili. a pogotovo to ne rade pred drugim ženama.

stoički i stojećki izdrže sami.

pravi muškarci su muškarci, jednostavno, i nemaju dileme oko toga. to iz njih izvire, viteštvo, čast, karakter. ne povrjeđuju tamo gdje ne moraju. miču se kad ostave, daju prostor da se diše, da bol ode nekamo, ne nude prijateljstvo ženi koja ih voli kao žena. ili, ili. rijetkost? možda, ali ima ih. no, sve što vrijedi nije lakodostižno, kvaliteta nije laka, više ne znači nužno više.
pravi muškarci ne moraju biti sa ženom koju ne vole, i ne trebaju, ali ne pljuju i ne banaliziraju tu ljubav, žensku, pravu, tjelesnu-duhovnu-duševnu, nemaju potrebe pljuvati, a pogotovo nemaju čip za sprdnju, zabavljačku sprdnju s muškaračama. nemaju. a o tračeraju da ne govorim. to im je dosadno i naporno.

rarum carum.


tako vam je to, dragovići i dragovićke moje. zdravi, veseli, debeli mi bili u ovoj, 2011. godini.

opet o djeci. a što je cura od 20, već dijete. za većinu nas, jest. zašla je tu, iz samo njoj znanih razloga, napisala nešto i dobila niz nakaradnih, bahatih, jadnih komentara u kojima ju se uči razmišljati na način koji nije njen. mladost si treba uzeti za pravo i drukčiju perspektivu i osjećaj trajanja i beskraja. mladost ima taj privilegij. i čemu educirati dijete o svojim promašenostima prerano.? čemu joj spominjati oca, u stilu "ne znaš ti što on radi".?nisu svi 40+ i 50+ muškarci isti. nisu svi jadne pritajene pedofilčine i kukavelj bez osjećaja primjerenosti. osjećaja gdje, što i kako je sukladno njihovoj dobi. ovaj jadni blog posvećen malenoj od strane jednog uskoro 50 godišnjaka u kojem opisuje kako je bila "izbrijana" njegova mlađahna ljubavnica i pozivanje na film AB je van svake pameti. prije nekog vremena se jedan bloger žalio kako mu kćer nije prihvatila "maćehu" koja je njenih godina. zanimljivo, dobio je potporu većine ženskih blogerica. da se zbljuješ. to što imate vrijednosti za goli .urac, to je vaša stvar, ali ne sablažnjavajte curu od 20 godina koja reagira normalno, zdravo i prirodno. što će joj djedovi, njihova iskustva, njihova dobrohotnost, pokloni, što će joj uopće iskustva takve vrste. ne trebaju joj, ako je zdravih stavova. kako joj se ne bi gadili? prirodno je da joj se gade. meni se na njih bljuje, a kako ne bi njoj. vaše nakaradne i kukavne stavove držite za se, a djeci, koja još uvijek imaju donekle osjećaj vlastitog dostojanstva i nisu pripravnice za kojekakve vlatkice, doloresice i sl., nemojte pametovati. znaju oni jako dobro što trebaju, kuže bolje socijalni kontekst od nas starih i na fac i im se ne vidi da su glupi, to moram pripomenuti.

a naši jadni, nesretni, tužni 40+, 50+, 60+, hm..pa pišite pjesme, ne znam, naučite štrikati, odite na ribarenje, boćajte, kuglajte, gledajte filmove, odite na edukaciju kod urednica bloga, štoviše kod staljinove seke i ađutantice BO, ne znam, pomirirte se s godinama, šta ćete, takav je život. no, utješna primisao, ako imate parusina, uvijek možete nešto dostojanstveno poševiti i dobro promotriti tehniku izbrijavanja i napisati pokoji detaljčić o tome :)

jedan od boljih mannovih, prekrasna glazba, najljepša scena s krupnim kadrom lica sestre Alice prije nego će skočiti u provaliju, a Magua najupečetljiviji. uživajte. jedna od rijetko dobrih ekranizacija romana. i naravno, kao i uvijek izvrsni, dd. lewis i m. stowe


Link

Nije važno samo spoznati. Intuitivno spoznaju svi. Iz općeg. Iz bunara zajedničkog. Spoznati pojedinačnu i usput biti usamljeni bog, e to je tragika. Ljepote ima samo prije toga. Konačnost je breme i za glavu i za tijelo. Spoznato nosaš u dućan, na plac, na posao. Sa spoznatim se uređuješ, šminkaš, koketiraš, kuhaš, jedeš, spavaš, živiš. I svaki čin je sjenast jer bez sjene vidiš, ali činiti ne možeš.

I dok brzinom svjetlosti šibaš paralelne stvarnosti, a vadiš 10 kn pred kioskom ili pitaš susjeda za zdravlje znaš da se nećeš dugo moći prikupljati, da ćeš se kao jahač na dva konja samo raspoloviti i odjuriti duboko u preriju. U dvije prerije. Na dva konja. Ti, na pola.

Spoznaja je breme. Uteg na nogama. Stopala od olova. Pragma, ispuhana mješina. Hermetizam, jedini izbor. Ako se o izboru može govoriti. Autist ili usamljenik ili samo čovjek koji šuti ili luđak čiji je jedini sugovornik vlastita čupava brada.

Veličajna usamljenost? Bogovski nihilizam? Defetizam pod punom ratnom spremom?

Povlačenje kad se može porobiti svijet?

Bolni nesrazmjer oružja.

Sa spoznajom.

Kao pucati haubicom.

Na paukovu mrežu.

danas me opet obradovaše neki novi klinci. pripreme za priredbu teku baš kako treba. glazbena podloga za scensku igru pantomimičara: lou reed, just a perfect day me doslovno oduševila. zašto?
jer su pametna djeca, jer su kreativna mala bića, jer kuže sve. vide te kad gledaju i čuju kad slušaju i vjerujte, većina je takvih.

što se s njima poslije dogodi? ne znam.

možda razni poučavatelji glupost svojih lica projiciranju na njihova, svoje duševno siromaštvo na njihove duše, svojim ledom okuju njihove udove. tko će li ga znati.

znam samo i gledam svakodnevno te prekrasne niti koje povezuju prave učitelje, učitelje dobrohotne, poučavatelje sa srcem i njihove učenike. pedagogija srca kako bi rekao selezijanac de bosco je jedina koja polučuje uspjeh.

eto, i to je to, mladost, snaga, depresija sa značenjem, stihovi jednog genijalca i projekt drugog genijalca, mladog anarhiste



Link

jedno od jutara kakva volim. ponevinilo sve. monokromatika. volim prekrivanje jednom/istom: bojom, dekom, muškarcem. jedno i potpuno. tako ovaj snješkić, za par sati promijeni cijelu stvarnost. čudesna je ta bjelina. sve je šlajerasto. kuće debele, krovovi nabrekli. pločnici stopljeni s cestom. drveće kitnjasto. sve diše bez težine.

volim ostavljati prva tragove. osvrnuti se i reći: hej, pa to su moji koraci. tako jasno vidim kuda sam hodala. osvrćem se samo kada je bjelina i nekako sve postaje smisleno i promrzle ruke i male lokvice u predsoblju i sušenje čizama i bezrazložno smijanje. kleberim se od jutra. sve mi smjehuljasto. promrzle capice moje ljubimice, mokro krznašce, veš na balkonu, zaboravljen od sinoć, moje tužne stvarnosti. smjehuljasto u bijelom.

radujem se odlasku u knjižnicu. par sto metara udaljenosti, a ubundana i spora kao na vrhovima planina. vratit ću stare, posuditi nove i to će biti to. danas nema euforije niti izvanrednih zadataka ni planova ni nabavki, danas je samo bjelina, spora, meka, neumoljiva. bjelina za predahnuti. zastati. biti.



slučajno, na 101, nešto što dugo nisam čula

Link

i to je to

a kraljica riječi je kraljica

Link

jbg, šteta
bar će bešiktaš pobijediti, a možda i borusija

=sajnc fikšn
pulp? možda..
uglavnom, za sve drage muškarce koji gledaju ljepote iznutra, bitno je da mi duša debela, nije se štedjelo, a koske ko koske, pretapicirat ćemo ih, zlu ne trebalo.

malo narodne!

dobar vam tijek!


Link

ne puno, 2-3 kile, ono, svaku večer jednu kinderladu i smokići, prije spavanja vruća čokolada..što još?

pišite prijedloge i priloge dok ja jedem..

hvala!

kakav radostan dan cvrčci pjevaju aleluja, promuklo malo:)

kako volim ovu bistrinu, bridak zrak, suhe pločnike i snijeg na krovovima
mogla bih poljubiti svaku sigicu u parku
ljubila bih led
ne bi mi bio prvi put :)