Svašta nešto

Link
Ima li raspoloženih za jednu finu žesticu prije spavanja :)

Link,
domaća ponoćna Link

She puts whiskey in a coffe,
She puts whiskey in a tea,
She puts whiskey in a whiskey,
She puts rest of it in a me

(za alkoholičare i dežurne kritičare: svakom po jedna čaša 0,33cl - nema dolijevanja:)

Prošli post s "ozbiljnom glazbom" vidjelo je svega tridesetak čitatelja. Za promjenu danas imamo elektroniku. I to ni manje ni više nego pionire navedenog žanra, jedan, jedini, neponovljivi, kultni Kraftwerk.

The Robots (1977) Link



Švapski band iz Düsseldorfa, svira već više od 40 godina. Počeli su 1970. Koliko se sjećam, uvijek su bila četvorica u bandu (za ovih 40+ godina kroz Kraftwerk je prošlo nekih desetak glazbenika)
Izdali su 10 studijskih albuma, jedan live album, dvije kompilacije i hrpu singlova.

Zašto su važni? Zato što su vlastoručno razvili elektronsku glazbu. Članovi banda su izmislili i patentirali elektronske bubnjeve i još nekoliko vrsta elektronskih udaraljki, te sekvencere, bez kojih je do dana današnjeg nezamisliva bilo kakva elektronska muzika (iako su danas sekvenceri software na nekom računalu).

Obzirom da su članovi banda samo muškarci u godinama, slika baš i nema.

Izbor pjesama koje ste sigurno nebrojeno puta čuli u filmovima, serijama i reklamama:

The Robots (1977) Link

Das Model (1980) Link

Autobahn (1974) Link

Tour De France (1983) Link

Radioactivity (1976, 1991)Link

Musique Non-Stop (1983, 1986) Link

Pocket Calculator (1981) Link

Electro Cardiogram (2003) Link

Aero Dynamik (2003) Link (fala Codex)



UPOZORENJE
=============
Ukoliko niste navikli na ovu vrstu glazbe, za obavijesti o kontraindikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

Zbog velikog interesa, nastavljamo seriju. Danas na redu imamo francusku operu koja se dešava u Španjolskoj, a u glavnoj ulozi je mlada cigančica Carmen.



Uvertira: Link

Autor opere je fancuski kompozitor George Bizet. Operu je napisao 1875 prema romanu Prospera Merimea.

Kritika je sasjekla premijeru i opera je umalo otkazana nakon svega 4 predstave. U prvoj seriji izvedeno je čak 48 predstava.
Bizet, na žalost nije doživio uspjeh opere. Umro je od srčanog udara 3. lipnja 1875, dva mjeseca nakon premijere. Imao je svega 36 godina.
U jesen 1875 "Carmen" je postavljena u Beču, a zatim i u Parizu, te je od tog vremena jedna od najpopularnijih opera.



Priča ide otprilike ovako:
- Carmen je divljakuša, radi u tvornici duhana. Prije smjene šeta gradom i nabacuje se svima na ulici, a posebno vojnicima. Link - Habanera

- Nakon smjene u tvornici, počupa se s drugom cigančicom i zareže ju nožem po licu

- Narednik Don Jose (Joža po naški) dobije zadatak da ju uhapsi. Ova mu zavrti glavom i Joža je pusti iz apsane.

- Nakon toga, Joži uzmu čvarak i njega bace u apsanu.

- Mjesec dana kasnije, Carmen se vrati u grad. Tu ju primjeti toreador Escamillo i počne joj se nabacivati. Ona malo bi, malo ne bi, još uvijek misli na Jožu kojeg je ranije napravila budalom. Link - Pjesma toreadora

- Na kraju ipak odabere Jožu, koji se zbog nje potuče sa šefom garnizona i nakon toga s Carmen pobjegne iz grada. Link Joža i Carmen se drpaju u mraku

- Ispostavi se da je Joža naporan, pa na brzinu dosadi našoj Carmen, koja opet baci oko na toreadora.

- Nekim čudnim putem, toreador Escamillo zaluta u šumu i natrča na Jožu koji ga izazove na dvoboj noževima. Prije nego su se ispikali, naiđe Carmens društvom, a toreador ode natrag u grad, jer je imao zakazanu koridu.

- Svi siđoše u grad, Carmen i Joža su se krili u gužvi, da ih policija ne vidi.

- Escamillo ode zaklati bika u areni.

- Raja ode u arenu, Joža nađe Carmen u na ulici, a ova mu reče da ga ne može smisliti i da je sad s Escamillom.

- U istom trenutku začuje se urlik iz arene, jer je Escamillo preko nekoliko puta napiknuo bika, te mu odrezao uši.

- Na zvuk fanfara, Carmen još jednom odbije Jožu, onda Joži pade mrak na oči, izvadi nož i napikne Carmen preko nekoliko puta. Link

- Raja nagrne van iz arene i natrči na Jožu koji s krvavim nožem kleči iznad Carmen.

- Kraj

I za sam kraj, jedna novija, malo lakša obrada Habanere. Link
Bizet se vjerojatno okreće u grobu, ali kostimi su pristojni, a ni koreografija nije loša (posebno zadnja minuta).

Link



Vidjeh komentar u kojem se traže muškarci koji nisu promijenili previše žena.
Zanima me koliko promijenjenih žena je previše?

Ja baš i nisam kvalificiran sudjelovati u raspravi, jer koliko znam nisam promijenio niti jednu.
Sve su bile *#BEEP#* prije mene, a koliko znam i nakon mene su ostale iste takve.
Ne znam u čemu je problem. Možda sam magnet za određenu osobnost?



A možda je i moja krivnja (ajd nek vam bude, nije baš da mislim tako, al mi ne možete prigovoriti da nisam napisao).
U svoju obranu mogu reći kako nikada nisam dobio upute za postupanje sa ženama, te sam po tom pitanju samouk.
Isto tako, nisam nikada svladao vještinu čitanja misli, pa mi je uvijek jako teško pogoditi što žene žele i očekuju.

Daklem, koliko ste žena promijenili?
Jeste li koju uspjeli promijeniti nabolje? Ili je ostala @#BEEP#@ kao i prije?

Link



Prigodna glazba:

Rolling Stonesi Link
Link

Glupo do zla boga, al ima ih 5 i dobro zgledaju: Link

Eto ga na. Izbjegli smo smak svijeta prije par tjedana, a sad ponovo opasnost na vidiku.
Ovaj puta u obliku smrtonosnih krastavaca, paradajza i zelene salate.

(Ovaj put su krivi vegetarijanci. Oni i njihovo "nemojte jesti životinje, jedite bilje". I jeli smo, dok se na kraju povrće nije podiglo protiv čovječanstva. Sad lijepo molim gospodu vegetarijance da mi odgovore kada su zadnji put životinje bile prijetnja opstanku čovječanstva? Ne sjećam se baš smrtonosne najezde pečenih pilića, a bogami ni janjetina s ražnja do sada nije odnijela naročito velike žrtve.)

No sad, šta je tu je. Salatu od sada zalijevam rakijom i sličnim jakim alkoholima.
Dezinfekcija za svaki slučaj.

Oni pjevaju, cucki skaču uokole, koza u prolazu, sve u bijelom, jedan kadar.
Zabavno.
Link

Link
Prije skoro 3 mjeseca, 12. ožujka, u 82. godini, umro je Joe Morello, jedan od najvećih bubnjar svih vremena.
Vrhunac karijere bio mu je od 1955-1968 dok je bio član Dave Brubeck kvarteta.
Nakon što je kvartet raspušten, Joe Morello se posvetio školovanju bubnjara.
Zbog svog talenta i sposobnosti, bio je tražen i često je svirao je s velikim jazz bandovima sve do svoje smrti.

Meni najbolja snimka Joea Morella koju sam čuo, s koncerta u Carnegie Hall-u 1963, "Castilian Drums". Solo za bubnjeve traje više od 10 minuta, nevjerovatan ritam i prijelazi: Link
Još jedna snimka s istog koncerta, jedna od najpoznatijih jazz skladbi, "Take Five" : Link

Solo za bubanj, 1964. godine Link
Solo za bubanj, 1961. godine, 5/8 takt, bez palica Link

I u starim danima bio je impresivan: Link (obavezno pogledati barem zadnje dvije minute)
Škola za bubanj Link

*** OPREZ ***
Od slušanja ovakve glazbe, nenaviklima može explodirati mozak.

Zadnjih pola sata smijem se poruci koju dobih od naše jedne, jedine, neponovljive ametist.

Sub 22:04 28.5.11. ametist - sroljo nakaradni. bolje znam engleski nego ti hrvatski.

Prema riječniku poruke jasno je kako ne izmišljam, već je prelijepa i jedinstvena članica Iskrice odlučila pokloniti trunčicu pažnje mojoj malenkosti.

E, sad se neki pitaju čime sam zaslužio pozornost.
Usudih se komentirati njezin blog post Link pod naslovom "one of my favourite songs of all time:)"
U naslovu se poslužila engleskim jezikom, ali malo nespretno.
Čitajući profil autorice, malkice me iznenadila nesavršenost napisanog. Ipak od tako sjajne osobe očekivah nepogrešiv, štoviše savršen naslov. Pa joj prigovorih. Naravno, komentar je obrisan, a i ja dobih obrisač u vidu gore citirane poruke.

Sad malo lagane digresije.
Ametist je poludragi kamen, vrsta obojenog kvarca. Boje su u rasponu od ljubičaste do boje lavande. Ametist je simbol duha i spiritualnosti, kristal zaštite, nesebičnosti, plemenitosti, ravnoteže i unutrašnjeg mira. Unosi mir i harmoniju u prostor. Dosta digresije za sada.

Našoj dragoj ametist treba čestitati na izboru imena kojim se predstavlja na Iskrici.
Nesvjesno izabrano ime savršena je ironija, jer naša draga polupismena članica Iskrice potpuna je suprotnost svemu što poludragi kamen predstavlja.
Još je veća ironija što ona zaista misli kako ima sve navedene osobine.

Sad, kad nadrobih ovo, nekako mi je žao. Sretao sam već takve osobe, nesvjesne okoline, nesvjesne svog ponašanja. To su oni koji za sve krive nekog drugog, za svaki propust, za svako oklijevanje u životu imaju krivca koji je uzrokovao njihov neuspjeh. Pored toga, imaju strašnu želju i volju svima objasniti kako su oni uvijek u pravu, kako svi ostali nemaju pojma o životu. A ako se, ne daj bože, ne složite s njihovim mišljenjem, onda postajete meta i krivac.
Pa tako i mene dopade prostačka poruka s početka ove priče, koja više govori o pošiljateljici, nego o primatelju.

Nadam se da ametist ne postoji. Nadam se da je samo nečiji trol profil.
Bilo bi jako tužno kad bi tako jadna osoba zaista postojala.

I na kraju, prigodna pjesmica (obrati pažnju na prvu strofu): Link

Link






Link
Link
Za ... liječnika i ljekarnika.

TBF - smak svita Link

Ja sam se spremio.

Popio sam sve što imadoh, pojeo sam sve što nije bilo smrznuto.

Za kraj svijeta sam ostavio pola kulena, malo pršuta, paškog sira, šaku maslina.

Prije jela podmazah grlo s jednom šljivom i jednom lozom. Nekako sam bio neodlučan, a kako se bližilo vrijeme kraja svijeta nisam htio otezati, pa sam potegnuo iz obadvije boce, pa šta bude. Računao sam, sutra ionako neće stići, pa mamurluk neće biti problem.

Zagrijavanje lozom i šljivom je uspešno podiglo raspoloženje, pa je bio red da se zamezi. Dulje vrijeme čuvah nekoliko vrhunskih buteljica Beljskog rizlinga, Kutjevačke graševine i Blatskog pošipa. Sve tri propisno ohlađene, izvrsno pašu uz prije spomenuti kulen, pršut i sir.

Za kraj torta, orasi i čokolada. I neki istarski muškat. Fin, hladan, slatkast, savršen uz tortu.

Kad obavih sve to, red je bilo provjeriti da nije što zaboravljeno, šteta da propadne. Kopajući, izvukoh jedan dingač i jedan, više od 20 godina star, Glenfiddich. I tu me uhvatila panika. Ide kraj svijeta, a ja ne znam iskombinirati vino i viski.
Šteta dingača, ali za kraj večere, a pogotovu posljednje večere, kao digestiv ide žestica. Treba mislit na probavu. Bez obzira na kraj svijeta.
Nakon nekoliko minuta panike i zbunjenosti, odlučih, propisno, večeru završiti čašom viskija.

Vino, jel, nije zaboravljeno. Propast butelje Dingača bila bi katastrofa jednaka smaku svijeta, pa na brzinu smislih plan: ostrugati sve ostatke s kosti od pršuta i to ukomponirati s preostalim maslinama. Neću valjda popit bocu Dingača, a da nešto ne pojedem. Nisam alkos.

Uglavnom, sjedim tako od ponoći na balkonu, cuclam zadnje kapi DIngača, masline i pršut nestali su odavno. Već je pola četiri ujutro, prve ptice su počele zanovijetati, a smaka svijeta još nema.

Ne znam šta sad raditi. Trebam li dovršiti Glenfiddich? Možda je smak svijeta odgođen za par sati? Ili se ravnaju po vremenskoj zoni Hawaiia, kod njih je tek subota rano poslije podne.

Zna li netko, oće li taj smak svijeta?
Ako se desi, šansa je da će jednom moja biti zadnja. Makar samo na Iskrici.

Laku noć.

R.E.M. It's The End Of The World Link

Kako mace upravljaju tenkićem : Link

Traži se pomoć pri odvikavanju od cigareta.

Za simptome, pogledaj video: Link

Dobro ste pročitali. Ne volim slušati Olivera D., ni Gibbonija ni Cetinskog ni Nove fosile.
Idu mi na živce. A njih smatram pod pristojni domaći pop. Glazba je vrlo dobro producirana, prateći bendovi su vrhunski, al svejedno ih ne podnosim.

Na glazbene pojave (više nepogode, nego pojave) tipa pijanog Grdovića, onog nekog Zečića, pa Stavrosa, ne želim trošiti riječi. To je čisti šund. Kao kineska konfekcija. Jeftino, obučeš jednom i onda dobiješ urtikariju zbog otrovne boje kojom je nacrtan trendy uzorak na prsima..
Ovoj listi moram dodati Magazin i sve njihove bivše pjevačice, a sada solistice, zatim sve pjesme koje su napisali gdin. i gđa. Huljić. Ima toga još, ali ljubitelji takve glazbe će znati na koga mislim.

Prvo da se obračunam s teškim šundom. Ukratko, glazba, tj. melodija i stihovi su obično smeće. Kratko i jasno.
Većina tih melodija napisana je tako da "kompozitor" uključi sintesajzer, zatim stavi povez na oči i nasumce pritisne dugmence za izbor ritma i melodije. Dvije trećine posla je obavljeno. Kako bi izbjegao tužbu za plagijat, dotični mora napraviti nekoliko izmjena. Tu dolazi do izražaja četverogodišnje glazbeno obrazovanje, koje imaju rijetki na estradi. Primjenom mističnih glazbenih konstrukvija pod nazivom "akord", "terca", "kvinta" izmjene osnovnu melodiju i dobiju nešto što zvuči poznato, ali opet dovoljno različito za izbjegavanje tužbe.
Sad dolazimo do stihova. Bio sam otvorenog uma i dao sam im priliku. Ali ne ide. Nije mi jasno da li poklonici ovakve glazbe čuju išta od toga ili im te riječi ne dopiru do mozga. To bi moglo biti objašnjenje zašto ljudi još uvijek slušaju to smeće. Ja na žalost nisam te sreće. Uvijek čujem tekst, a u mozak mi se redovno urežu oni najgori.
Te on nju voli, ona njega ne voli, pa onda ona njega voli, pa ga prevari, pa onda on pati, pa će on sebe ubiti ili će nju ubiti ili će ubiti obadvoje (naravno, lažov nikako da pređe s riječi na djela i dalje nas maltretira svojim šundom).
Slijedeća kategorija pokriva odnose s bližom obitelji i često se čuje prilkom čestitki, želja i pozdrava na radiju. Obično spominju majku, sina, kći, sreću i svatove. (Htio bih uputiti tekstopisce da obrate pažnju na pjesme koje spominju očeve. Čini mi se da je to tržište prilično slabo pokriveno.)
Ostatak su pjesme za pijanke kojima se slave svi vidovi pijenja, lokanja, oblokavanja i ostalih sličnih alkoholičarskih aktivnosti. Ovo područje mogu tolerirati, ali samo kad sam poprilično pijan. Problem je kako doći od nule do pijanstva, a da zbog nepodnošljive glazbe ne dođem u napast da si odrežem uši tupom žlicom. Do sada sam nekoliko putao pokušao glasnom dernjavom (tzv. pjevanjem), ali obično su me ili ušutkavali ili izbacivali.
Ovo je ukratko o šund muzici.

Sad malo o pristojno produciranoj pop glazbi (to su oni s početka ove tirade). Glazba je pristojna, aranžmani za višečlane orkestre napisani prema svim pravilima zanata. Nema posebnih prigovora.
Onda opet dolazimo do stihova. Za razliku od prethodne grupe, ovdje se vodi računa o ritmu stiha, nema nategnutih rima (desi se tu i tamo, ali u pravilu je prihvatljivo).
Ok, samo strpljivo, sad će i primjedbe.
Problem je sadržaj. Opet netko plače zbog zle sudbine, opet je netko bolestan, pa neće ozdraviti, sretno zaljubljen pa nesretno zaljubljen, prevaren, nesretno oženjen, nesretno neoženjen (ne sjećam se ni jedne o sretno neoženjenima). Osim ovih nesretnih priča tu je posebno područje gdje se on i ona vole ali im netko brani sreću - bilo zla majka/maćeha ili osvetoljubivi zli bivši partneri.
Ukratko, sapunica u stihovima. Petparački ljubić u 200 riječi s refrenom.
Posebna kategorija su dalmatinske domoljubno-putopisne. Sunce sja, vjetar puše, pa nije vjetar nego vitar, pa je bura, pa je jugo, pa su valovi na moru, pa se barka ljulja, pa ide oluja,pa je ta oluja metafora, pa nije metafora nego samo oluja, pa onda masline i vinogradi i uticaj prijespomenutih vremenskih pogoda i nepogoda na masline i vinograde (ovo bi se moglo svrstati u meteorološko-poljoprivredno-putopisni žanr).
Opet, kao i kod najgoreg šunda, imam problem sa sadržajem. Nikako da naiđe nešto podnošljivo, sa smislom.
Riječi skladne, rima na mjestu, ritam korektan, sadržaja nema.



Muzika moje mladosti su Azra, Clash, Haustor, Ramonesi, RIblja čorba.
Svi su oni pisali/pjevali o svojim problemima i životu. To je bilo nešto što mogu razumjeti i s čime se mogu identificirati.
S ovom našom današnjom pop estradom mi to nekako ne uspijeva.
Valjda je greška u mojoj glavi.


Joan Jett u živo, I Love Rock N Roll : Link

The Clash u živo, Police on My Back : Link

The Ramones u živo, "Blitzkrieg Bop" Link

Sjedim u kafiću i slušam Azru. Lijepe žene prolaze kroz grad Link
Sunčana strana ulice, gledam lijepe djevojčice Link

Danas popodne ispadoh seljo veći nego što jesam. I to zbog električara.
Na kavi u ugodnom ženskom društvu odjednom izleti pitanje "Što misliš o vjenčanju?".
Nesrećom, upravo u tom trenutku srknuh kavu, koja je istog trena zalutala u pluća, a zatim mlaznim pogonom krenula natrag. Naravno, doživljaj ne bi bio kompletan kad većina kave ne bi izašla na nos. Skoro se udavih, a i srce me štrecnulo.
Kroz glavu mi prođe: "Jes ti normalna? Pozvao sam te na kavu. Nisam te zaprosio. Otkad se poznamo, nisam se napio, nisam ništa obećavao. ",
Brišući kavu s lica, samo uplašeno izustih: "Kako što mislim?".
Ona reče: "Pa znaš, kraljevsko vjenčanje".
Meni ništa nije jasno: "Kraljevsko?"
- "Pa da, danas, u Londonu"
- "To je danas?"
- "Pa gdje ti živiš"
Tu u igru dolazi električari. Nije bilo struje danas od devet do pola tri. Redovni remont trafostanice. Nema televizije, nema interneta.
Isključili su moj društveni život na pola dana i skoro nastradah zbog toga.

Evo jedna za britance: Link