Okolonaokolo :-)

Nisam više premium. Potpuno sam se zapustila, mislim bloškoiskričarski. Uplatiti ili ne???? Moram razmisliti još koji dan. Malo više od mjesec dana imam nekih drugih preokupacija, nije za javnost ;-) Ako ste mislili da sam s nekim:-)))) Nisam, i ne želim. Dobro je i ovako, podnošljivo i ugodno. Ako se i desi ljubav nemam pojma što bih s njom. Bolje je putovati svijetom i uživati u nekim novim mjestima i usputnim ljudima.

Postoje različiti načini kako isprositi hranu, novčiće, pažnju i pokrenuti da se svijet vrti samo oko nas :-)

da ne zaboravim nadimak i lozinku.

Pokupiti prnje, uskočiti u bus, uploviti na brod i krenuti na dalekiiiiiiiiiiiiiii put. Promatrati i upijati sve boje, mirise, oblike, sjene i sunčeve zrake. Dati vjetru da mrsi kosu i kišnim kapima da ispire umor s lica. Jesti dobru domaću klopu (losos, pastrva, haringa, bakalar, gulaš od sobovog mesa, slastice od svih mogućih vrsta bobičastog voća). Uživati u malim stvarima, diviti se pitomoj ili izuzetno surovoj prirodi.

I nikako se naučiti pameti i iskoristiti sve prednosti premium usluga ;-) A neee, nisam bahata nego negdje u meni čuči neka mala mala malaaaaaaaaaaaaa nada da će se naći neki pravi muškarac od nekih 65 godina i da baš čeka na mene. I da ću ja biti njegova, a on moja srodna duša (što god to značilo) ;-) Bez veze jer si ne mogu zamisliti neka nova poznanstva, neka nova "ufuravanja" u nekakvu moguću vezu. Tri godine i mjesec dana (kud baš i tih mjesec dana) sam sama, konačno sam opet svoja, zadovoljna i znam živjeti sama sa sobom. Nije uvijek jednostavno, ali znam se ja i sa sobom malo posvađati, malo pospominjati a ponekad padne i ignor ;-) Za sada ipak živimo u slozi i ljubavi.

Znam li još uvijek koristiti tipkovnicu. Godišnji, stan ohlađen na podnošljivu temperaturu, popodnevni odmor koji se protegnuoooooooooooooooooo. Kavica i narafski cigareta obavezni za čitanje blogova. Od danas ujutro polako alisigurno počinje odbrojavanje, lagane pripreme za odlazak na daleki daleki put. Opet malo u hladnije krajeve, ove godine u područje Polarnog kruga. Mamika hvata me panika ;-) Ne sjećam se iz kojeg filma ili serije je napisana rečenica.

Nevjerojatno ali istinito. Gotovo namjerno sam odugovlačila prebacivanje usluge nakon isteka stare. Testirala sam samu sebe mogu li bez interneta kod kuće. Sve što mi je trebalo za posao odrađivala sam na radnom mjestu. Svako radno jutro bih škicnula naslove ovdje bez logiranja i detaljnog čitanja. Samo da vidim jeste li svi na broju i koliko novih nickova :-) Prvi vikend bez interneta bio je čupav, ali svaki slijedeći sve glađi i slađi. Obzirom na nadolazeći godišnji odmor krenuh u relaizaciju i opet je internet u mom domu. I gle iznenađenja, ističe mi premium za tjedan dana :-)))) Osim toga, bliži se jedno putovanje dalekooooooooooooooooooo daleko. Moram malo peglati svekoliko blogersko pućanstvo ;-)

Ovo je idealno mjesto za svađanje ;-) Problem je što nisam svađalački raspoložena. Nekako me to zaobilazi u zadnje vrijeme. Jednostavno mi se neće i neće. Previše energije iziskuje, a s godinama energije je sve manje i manje. Energiju koja je ostala trebam čuvati za nešto konstruktivnije. Od jučer ponovno čitam "Mogućnost otoka" (M.H.) i povlačim paralelu s onim što se događa oko mene i s paničnim strahom od starenja mnogih meni bliskih osoba. Knjiga je baš crnjak, uffffffffff. Starenje tijela i duha, starenje kao mana, starenje kao teški teret. Kaže autor u nekoj daljnjoj budućnosti šezdesetogodišnjaci su masovno odlazili na zakonom dozvoljenu eutanaziju. Ja ipak još ne bih :-)))

Baš sam se dobro nasmijala. Nekada sam se ljutila na ovakve poruke, a sada mi je baš smiješno da "zreli" odrasli ljudi razmišljaju na taj način. Seks je najvažnija sporedna stvar na svijetu, nakon nogometa, naravno. Opušta, pomlađuje i vraća sjaj i lakoću kretanja ;-) Međutim, za sada me ne zanima nikakva fizička aktivnost osim pranja suđa i glačanja. Da sam dobila poruku "Jesi li za poljubac?" razmislila bih. Ljubiti se nježno daleko je intimnije nego van-nutra :-)))) Poljubac (poljupci) je taj koji otkriva, uznemiruje, osvaja ili udaljava.

Ne gledam na sat, ne škicam prema stolu s hrpom knjiga, ne radim popis za sutrašnji dan. Onako opušteno čituckam, malo teveje, malo kuhanja, malo pranja ;-) Što volim lagano lagano. Uz sve to ipak su me neke rečenice ili slike serije/filma podsjetile na dane kada smo on i ja zaspali držeći se za ruke. I nema kajanja, nema tuge nego su ostala samo lijepa sjećanja. Neki dan sam s frendicom bila na ronđoškoj kavi i kolače i reklaje "baš mi je dobro ovako samoj". Klimnula sam glavom, nasmijala se i rekla jesssssssssssssssssss :-)

Kojeg li olakšanja. Veliki napori su iza mene (barem prema popisu). Krećem usporeno prema novim ciljevima, onako lako i lepršavo. Baš kao i svaki leptir ;-) I broj 60 je tu u meni, pored mene i uz mene. Na neki način sam sretna i vauuuuuuuu doživjeh tu brojčicu,te godinice. Istina je da mi kosti škripe, mišići bole (ponekad), da me "pamet" malo zna zafrknuti. Uostalom, to sam ja sama sa sobom i za sada se dobro osjećam. Zaključih da se još uvijek ne poznajem dobro. Shvatih da ću se još iznenaditi nekim postupcima ;-) Najveće iznenađenje će biti ako mi se netko jako jako svidi i ako poželim i biti s tom osobom. Već dugo se najbolje osjećam u krugu obitelji i dragih mi prijatelja. Ispunjavaju me, vesele i baš ih volim svim svojim srčekom :-)

sutra ću uplatiti zvjezdicu.

Ali imam malo lufta između obaveze koja je završila i obaveze koja je ispred mene. Malo manje od tjedan dana. Ono posječeno drvo me malo uzdrmalo. Netko će reći "ali to je samo drvo". Za mene nije samo drvo, za mene je to odgađanje želje/obaveze. Koliko puta se želje i obaveze poklapaju i vode k jednom cilju. Pokušavam sada naći primjer želja/obaveza :-)))) I kako god da okrenem u mom slučaju su to putovanja, i želja i obaveza. Prema tome ugodno s korisnm kako su znali govoriti naši stari. Od malena sam voljela putovati, ali bile su i obaveze. U osnovnoj i srednjoš školi bile su to đačke ekskurzije, na faksu terenske nastave, s polsom du došla putovanja vezana za napredovanje (obavezno), a zadnjih par godina vidjeti ono o čemu govorim/pričam mladim naraštajima.

Jedno drvo posebno postojalo je u mom gradu. Više od godinu dana sam obećavala sama sebi kako ću to posebno drvo ovjekovječiti. Dani su prolazili a ja sam odugovlačila iz kojekakvih razloga. I danas ujutro na mjestu gdje je nekada raslo to posebno drvo prazninaaaaaaaaaaa. Kao i u odnosu s prijateljima i znancima, i rodbinom. Vrijeme i oni su tu. Uvijek imam(o) vremena, aliiiiiiiiiiiiiiii nema opravdanja za odugovlačenja i ne javljanja, makar jednim sms pokazati dragim ljudima koliko su važni u životu.

i morala bih promijeniti broj 57 u 60 (za manje od dva tjedna). Hm hm, to znači da bih morala ugasiti ovaj nadimak i upisati se s novim, opet leptirica samo dodati broj 60. Baš me 57 bode u oči i sada se sjetih dato znači da sam ovdje skoro tri godine. Dugo - kratko kako se uzme. Da se vratim na nadimak leptirica, ufffffffffffff koliko je bilo "naklapanja" oko tog nadimka :-))))) Prvo što je zapelo za oko bila je jedna kartolina s leptirom i tako je nastao i moj nadimak. Muški na pvt-u su se bili jako zakvačili za leptirica, ono ja letim s cvijeta na cvijet te ne bi li i na njihov sletila ;-) Kod mnogih vrsta ženke leptira vezane su za jednu biljku obzirom da se njihov podmladak hrani samo tom biljkom ;-) Moram još razmisliti kako dalje i koliko dugo.