'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Povijest je kurva....kao ponavlja se pa možemo znati što će,kako će i gdje će biti nešto. Ma oće muda labudova....nitko nije zapamtio što je bilo ako nije zapisao...i nitko nije zapisao ono što je on vidio ...pa se povijest prodala za male pare...ponudila malo slatkog i malo gorkog...zavisno što će tko progutati....a progutamo obično mi....nekakav "jeftilen" napisan od očajnika..a povijest se podmuklo skriva iza glasnosti i rike divljih.
No,ne treba ni to uzimati za ozbiljno...jednom netko rikne prije ili poslije.
Pa ćemo i to proglasiti povijesnim....za male pare.

PURGERICA. ne treba pomoć od nikoga a najmanje od tovara.
PURGERKA je možda kod trofaznih neka druga populacija, vama bliskija,zemljopisno i karakterno.

Naći ću te po tragu
Poljubaca i dodira.
Mirisnim pupoljcima sakrivenim
U ružinom trnu.
Naći te po blatnim cipelana
i trulom lišću što smo gazili
Pod mekom mahovinom
Gdje smu usnuli umorni.
I tamo kraj izvora hladne vode
Ću te naći.
Proći ću onim prugama
Koje su dijelili vlakovi
I tramvajima što se nisu zvali čežnja
Vozit ću se s jednog kraja grada
Na drugi.
Gledat ću golubove kamo idu.
Možda ćemo zajedno sjesti na klupu
Uzeti koru suhog kruha da ih hranimo
I pričati o svemu.
O onoj magli u kojoj smo zalutali
u potrazi za snovima,potrebama za samoćom
I onom što smo našli
Da li nam je to zaista trebalo

Možda bi u ovom trenu netko mogao biti uz mene ali... da li bi mogao dobro vidjeti ovaj trenutak i osjetiti ga isto kao ja. Onako ,bez riječi sjediti na klupi,bez potvrđivanja,bez suvišnog razgovora,bez razmišljanja da riječi koje su izgovorene budu baš one PRAVE.

kažeš,tužna si jer si nismo blizu.
i onda osjetim ti drhtaj u glasu....kao dijete koje će plakati. trudiš se da se ne čuje.
a ja ti kažem,nismo daleko
pogledaj kroz prozor...vidiš li u mraku onu najsjajniju zvijezdu....kako trepće,namiguje i mijenja boje...
i ona nas spaja ...zamisli ovog trena gledamo u istu zvijezdu....možda i srce udara u istom ritmu.
možda ona zato tako sjaji...zbog nas.
a ti se onda smiješ i opet si dijete na livadi punoj cvijeća i trčiš ....raširenih ruku ka sreći.
i onda više nismo tako daleko

...je bolji od lažnog prijatelja.
Pljujete,vrijeđate,iskazujete mržnju??
....sve je to prihvatljivije od lažnih osmijeha i predivnih želja. Poklonjenih čokolada i rijeka ljigavih rečenica.
Ostanite takvi ,više će vas voljeti.

Nebo je samo prazno platno
blijeda slika vremena
Sunce je tek žar u noći
Bez topline
Koliko tvoje srce mož sjati i grijati ljepota njegova

Ne spavaš
zora te nježno budi svjetlom
Lice ti odaje mir ali
Ti si budna
Tvoj je dah nemiran
Kao da loše sanjaš
Tek u kutku usana na tren
Kao da se smiješ
Jer znaš da te gledam
I da se ja smijem
Kao da viriš kroz trepavice
I čekaš dan da svane

Da te poljubim

poput onih što su u svom kutku beznađa čekali Godota, u nekoj slijepoj ulici moždanih vijuga,praznoj i hladnoj,promatram ljude. Brkate žene i napudrane muškarce. Tramvaj polako klizi i trese se svako malo. Po njemu se širi.miris pečenog kestena negdje izvana....ušetao je kao duh iz boce i obavija one slabe ....čeka fa ga udahnu,ušmrču nozdrvama poput ovisnika .
Zeleno na semaforu pomalo bode oči....sumrak pada i nestaje svijet vidljiv svakome.
Sad će samo ovakvi poput mene zaviriti u tamu i tražiti kakvu sjenu...nešto nesvakodnevno....nešto da upamti više od 10 minuta. ...
Sve je dosadno
A gdje si ti?