'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

..fizički je radnik

Link

kad obrišeš ime moje

u magli na ogledalu

ispisano

što ostat će sa druge strane?

ista slika ,isto ime

ne može bit u zvijezdama

obrisano.
*

čitaj mi s usana

što ti želim reći

ne odmiči svoje tijelo

od plamena što te grije

nisam kriv za led

u tvom srcu

ja sam sad ,i ovdje.

nisam onaj ,što je bio prije

Ću biti prvi i jedini

kao da su s iskrice

takoc...to su blogeri...kužiš

Snažnim mlazom pišao je po zidu zgrade. Mokraća se slijevala u neravninu u asfaltu,odmah kod kontejnera koji se nalazio uz prometnicu.

-Neka,neće nitko u to ugaziti- mislio dok se jednom rukom naslonio uz zid. Nije ni primjetio da je malim prstom stisnuo jedno zvono u stanu.
Nije bilo odaziva iz stana koji bi mu poremetio radnju pa je otresao spolovilo i krenuo dalje. Na ovoj niskoj temperaturi brzo se izgubilo isparenje i onaj kiselkasti smrad mokrenja.
Ona lokva,koja se skupila,velikom se brzinom pretvarala u ledenu površinu..Tanku ali poveliku.
Nitko nije obraćao pažnju na klošara koji se lijeno vukao od kontejnera do kontejnera ne bi li našao kakvu stvar koju bi mogao iskoristiti,bocu ili nekakvu hranu koju su ljudi bacali a nije pokvarena na tom minusu.

Sram je odavno izgubio.
Nakon što je ostao bez posla i više nije mogao plaćati stanarinu, preselio se na ulicu. U svoje selo se više nije mogao vratiti.
Nije imao nikoga tamo,majka je bila umrla prije nekoliko godina a oca nije niti poznavao.
Sad mu je dom kartonska kutija ispod starog Savskog mosta a društvo nekoliko alkoholičara koji su poput njega izgubili sve.
Po ljeti je sve bilo lakše. Mogao se okupati u jezeru ili istuširati i oprati robu.
Ovako, po zimi,nekoliko slojeva odjeće moralo je trajati sve do nekih boljih dana.
Samo je izmjenjivao slojeve,stavljao gore one koji su bili čistiji.
Smrad se uvlačio u svaki sloj.

No,njegov mir i zabludu ne bi mijenjao ni za šta.
Možda se samo tješio,možda je sve to bilo prividno ali bio je to njegov život.
Samo njegov.

"Taksi je jurio praznom ulicom, brzinom koja je prelazila ograničenje. Vozač nije razmišljao o tome. Bio je na rubu živaca.

Već dugo je sumnjao da ga žena vara ,govorili su mu to i kolege a danas se u to uvjerio. Slijedio je njezin auto do mjesta gdje našla sa mlađim muškarcem.

Sjeli su u ñjegov auto i odvezli se u neki motel u predgrađu gdje su ih njegovi kolege viđali. Nije išao za njima.

Bio je kukavica u duši.....lakše je bilo provesti cijelo popodne i veliki dio večeri za šankom,uz mješavinu piva i žestice. Ljudi su ga gledali s prezirom dok su mu naizmjence tekle suze i smijeh ,gotovo cerek hijene....sve što pijan čovjek čini nesvjestan sebe i okoline.

Uspio je čak odspavati neko vrijeme za šankom. Konobar ga nije dirao jer je bio stalna mušterija i dobar potrošač.
-"Svatko nosi svoj križ "-mislio je-"kako zna i umije".
Ionako je otišao prije fajrunta ,ne bi volio da mu je stvarao probleme pri zatvaranju.

Nije znao u kojem pravcu vozi i nije mu bilo bitno. Pred očima mu je bila samo ona ....nasmijana,kakvom je već dugo nije vidio.

Nije da su imali problema u braku...on je radio po cijele dane da joj omogući lagodan život i mislio je da su u tome usklađeni,da ga shvaća.

Ona scena,njih dvoje zagrljeni i sretni,prolazila mu je glavom jedna za drugom,bez prestanka.

Nije primjetio slabu sjenu koja se kretala iza kontejnera za smeće.Noga je stiskala pedalu gasa sve jače a ono što je bilo pred njim njegov će život sasvim promijeniti."

Dobrodošla si u moje stihove"- zvonilo je iz zvučnika dok je pokušavao utipkati broj.

Ruke su drhtale pri pokušaju da pogodi pravu tipku.

Bilo je hladno i to je bio zadnji pokušaj.Neuspio. Nakon toga više neće imati volje ni snage da išta napravi.

Bližio mu se kraj i on nije za ničim žalio. Pogled s prozora u dubinu nije se činio tako strašan.

Možda će,dok bude padao,zaspati i neće ni osjetiti kad mu tijelo tresne o asfalt. Možda će se u tom letu i predomisliti i htjeti ipak živjeti.

Nije znao i nikad neće ni saznati.


Otvorio je prozor,prebacio jednu nogu preko okna i pustio je da visi.

Nije htio gledati dolje. Bacio bi se na leđa tako da u padu samo gleda udaljavanje....kao da se vozi u autobusu sjedeći u suprotnom smjeru....tako neće znati kad taj trenutak iznenada dođe.

Manje će možda boljeti.


Polako se nagnuo preko okna i ....u tom trenu zvono na vratima se oglasilo....

... .a zašto je bilo nekad bolje....možda je nešto u zraku poremetilo ravnotežu pa je ego nadvladao skromnost i empatiju...možda je dojadilo ljudima nastavljati borbu koju nisu mogli dobiti....jer svi znaju da divljaci budu nadjačani samo jednom....kad nestanu.
A onda nastupa novi period..nov i drugačiji...jer s divljima nestaju i oni normalni....a iz njihovih redova dolaze novi divljaci.

I tako u krug.
I uvijek je nekad bilo bolje

Može li niže?

Može.

Može se npr. družiti s neuračunljivom usobom koja nije zaslužila da odgaja djecu.

Bez ikakvog suvislog razloga ne poznati nekog tko ti se prijateljski obrati .

Ponižavati nekog na način da ga smatraš sposobnim jedino za to da ti čisti ispred vrata.

Za srozavanje bloga optužiti teh. napredak i postojanje mogućnosti da svatko ima internet.

Od drugih saznavati osobne podatke i iznositi ih u javnost.

Da,uvijek može niže.,. kad se praviš nadmoćan i tražiš mjesto za sebe koje ne zaslužuješ....a to isto vidiš kod drugih a ne kod sebe.

Optuživati ljude bez ikakvih dokaza za nešto što nisu uradili ili da su netko drugi.