'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

rekli su:- nema klanova

Triper ostavlja posljedice na mozgu.

Moja darling mi je gledala profil.:PP

(Moram ispraviti jer su si neki svašta umislili.)

Mjesec je obasjavao zaleđeno polje
Odsječene se kotrljale glave
Krvave brade od vrha na dolje
Zli jezici i crne guje sikću.Slave.

Zastave bez vjetra,koplja zabodena
Niti daha nit hropca samo glasan huk
Zemlja je disat stala mržnjom zadojena.
Zadnji pade barjak. Strava.Muk.

Da li si muško ili žensko pogledaj dolje...
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
ne tu, kod sebe doooljee!

tak

Tek je noć napuštala nebo ,kad je stigao do križanja glavne ulice sa onom u kojoj je stanovao.
Koraci su mu bili teški i tupo su odzvanjali u tom prelaznom dijelu dana i noći.
Nije to noć koja svakom zvuku daje pojačan ton pa se i šapat čini kao da je glasan.Cesta kao da je upijala svaki pritisak stopala na podlogu.
Gušio se u dimu loše cigarete a glas mu je ,nakon što je bend nastavio svirku do kasnih sati,bio poput šmirgla.
Zaudarao je na duhan,alkohol i nevolju nekoliko metara.
Vjerojatno su ga zbog toga zaobilazile i zadnje kurve što su inače stajale na tom uglu,čekajući mušterije koje se nisu mogle braniti.Namamile bi ih u praznu ulicu punu kontejnera sa smećem i spretno izvlačile novčanik iz odjeće.Dok su dolazili k sebi onako pijani, one su već bile daleko,tamo preko livade na kojoj su već godinama stajali građevinski strojevi a gradnja nikako započeta,i ceste koja je vodila prema smrdljivom kanalu.
Zamalo je nagazio na mačku koja je ležala pred ulazom u zgradu,dok je tražio ključeve po džepovima sakoa.
-Vražje mačketine-pomislio je,leže baš tu gdje ne treba!
A zna da mačke vole odabrati mjesto za ležanje baš tamo gdje mi ned bismo htjeli
-Sve je to zbog mačaka,sva ta loša karma koja me prati kroz život.- uvjeravao je sam sebe i još jednom čvrsto odlučio da će potražiti drugi stan što prije.

-"Sve su to mačke krive.Sve."

Ti znaš da još uvijek ćutim...
Ono što i ti nekad...
Prošle su vode Save i odnijele valom
Sve lađe od papira na koje smo...
Pisali vječnost zamišljenom krvlju...
Poput špijuna šaptali u mraku
Tajne šifre...
Crtali po tijelima kažiprstom
Zamišljene karte do blaga...
Odlazili tragom zmajeva i princeza....
Ti si bila uspavana a ja poljupcem budio život
U tebi...
Ja sam bio ranjen a ti si rane vidala......

Sad je rana ista al melem ne pomaže....
Sunce ih jedino zrakama grije....
Jedino rosa suhe usne vlaži.
Naše lađe leže na dnu
A val i dalje nosi trag tvoje ćutnje
Svaki put kad prstima pipam ožiljak...tako dubok...
Osmjeh mi pobjegne u kut usana jer znam...
Još uvijek te ćutim u sebi.